Palestinke i zajednice diljem Povijesne Palestine i dijaspore su 26. rujna organizirale marš kako bi se pobunile protiv rodno uvjetovanog nasilja i opresije, naglašavajući kako oslobođenje Palestine nije moguće bez oslobođenja žena. Poziv na mobilizaciju objavio je kolektiv Tal3at, nakon brutalnog femicida dvadesejednogodišnje Israae Gharib koju su ubili članovi njezine obitelji krajem kolovoza ove godine.
Tal3at (prevodi se kao “Izlazak na ulice”) zahtijeva prekid endžioizacije (NGO-ization) borbe za žene Palestine i preusmjerenje borbe protiv patrijarhata i patrijarhalnog nasilja kao integralnog dijela političke, ekonomske i društvene borbe za oslobođenje Palestine.
Do sada, prosvjedi su održani i planirani u palestinskim gradovima Haifi, Rammallahu i Rafahu u Gazi, Nazarethu, Bejrutu, Al-Taybehu, Yaffi, Jerusalemu, Arrabi i Al-Jishu, u Bejrutu u Libanonu te u Berlinu u Njemačkoj.
Riya Alsanah, palestinska istraživačica i aktivistkinja te članica kolektiva Tal3at, uoči prosvjeda je dala intervju za Peoples Dispatch o ženskoj borbi u Palestini i o tome kako su organizirale prosvjede 26. rujna.
Peoples Dispatch: Kako su žene, feministkinje i aktivistkinje protiv patrijarhata organizirane u Palestini?
Riya Alsanah: Palestinke su uvijek bile u borbi protiv izraelske kolonijalne vladavine. Međutim, s endžioizacijom palestinske borbe, vidjele smo kako ženske organizacije razdvajaju borbu žena i temelje je u okviru ljudskih prava, a ne kao dio šire borbe za društvenu, ekonomsku i političku promjenu.
Ovaj proces je oblikovao našu borbu isključivo kao borbu protiv patrijarhata, a da nije uzeo u obzir specifičan kontekst koloniziranog naroda koji živi s teškim posljedicama izraelskog kolonijalnog režima više od sedam desetljeća. To je dovelo do toga da neke organizacije u Palestini ’48 (Povijesna Palestina) rade s izraelskim organizacijama zato što je za njih u središtu pitanje opresije žena kao iskustvo koje univerzalno dijele sve žene.
Za političke stranke i unutar generalnog diskursa, pitanje ženske emancipacije se tretira kao sekundarno i izolirano pitanje koje se ne smatra središnjim elementom naše borbe za pravdu za Palestinu kao političko tijelo u cjelini.
Naša grupa Tal3at, koja je organizirala akcije 26. rujna, predstavlja odgovor na to sužavanje borbe i na težak institucionalni uteg. Došle smo reći da se obične žene mogu ujediniti u djelovanju i solidarnosti i da je borba za rodno utemeljeno oslobođenje i pravdu politička borba te da mora biti uključena u našu borbu protiv nasilja političkog i ekonomskog sistema u kojemu živimo.
PD: Kako je ubojstvo Israae Gharib potaknulo ovo organiziranje žena u Palestini?
RA: Ubojstvo Israae je potreslo palestinsko društvo ne zato što je bilo prvo, već zbog brutalnosti i načina na koji je pokazalo višeslojnu prirodu institucionalne odgovornosti i sukrivnje. Pokazalo je kako nasilje prema ženama i ubijanje žena nije individualno već šire društveno pitanje u kojem u ogromnoj mjeri sudjeluju institucije. Zapravo, Israa je jedna od 28 Palestinki koje su ubijene 2019. godine. 2018., ubijeno je 35 žena. To su naravno službene statistike, no mi znamo da su stvarne brojke veće. Znači, vidimo ovo kao široko rasprostranjen problem koji se poput epidemije širi našim društvom.
Israau su gotovo do smrti pretukli članovi njene obitelji i odveli je u bolnicu koja je samo završila taj zločin. Posvuda je cirkulirala snimka iz bolnice koja prikazuje Israau kako vrišti i kako nitko nije ništa poduzeo da bi ju zaštitio. Nakon ubojstva je obitelj počela širiti brojne teorije o tome što se i zašto dogodilo. Njihova objašnjenja su bila predvidljiva i uklapala su se u opće trope koji se diljem svijeta koriste kada se brani nasilje prema ženama. Tvrdili su da je bila mentalno oboljela i/ili da je bila “opsjednuta”, a čak i kad bi to bilo istina, to ne može opravdati njeno ubojstvo. Čak je i autopsija bila farsa.
Ubojstvo Israae je dovelo do točke u kojoj su ljudi jednostavno osjetili da je dosta i da nešto treba učiniti.
PD: Koja je središnja poruka mobilizacije 26. rujna?
RA: 26. rujna, žene Palestine i zajednice diljem Povijesne Palestine i Libanona te dijaspore, ujedinit će se protiv nasilja prema ženama kroz razne oblike djelovanja – verbalno, fizički, psihološki i politički. Želimo istaknuti da nasilje kojemu su podvrgnute žene ne vrše neki nepoznati monstrumi, već često članovi obitelji unutar doma koji bi trebao biti siguran prostor.
Želimo reći da to nije neki izoliran ili individualan problem. To je dio šireg društvenog i političkog problema kojemu se moramo suprotstaviti i protiv kojega se moramo boriti kolektivno. Vidimo našu borbu za emancipaciju i oslobođenje žena kao dio naše šire borbe za jednakost, pravdu i sigurnost za sve ljude. Želimo smjestiti ženske borbe u širu političku borbu za oslobođenje. To je međusobno povezano i ne može se dogoditi odvojeno. Čin zauzimanja ulica i javno prozivanje sistema protiv kojega se borimo je prvi korak u borbi protiv izolacije i fragmentacije te u izgradnji kolektivne baze koja nas može ojačati i ujediniti; borimo se za bolje društvo za žene ali i za sve članove društva.
Sljedeći tekst je napisala druga članica kolektiva Tal3at (طالعات) uoči prosvjeda 26. rujna:
“Mi smo grupa palestinskih žena od rijeke Jordan do Mediteranskog mora i dalje, koje se bore protiv svih oblika nasilja nad ženama Palestine gdje god se ono događa.
Borimo se za kraj svih oblika fizičkog, psihološkog, seksualnog i ekonomskog nasilja s kojim se žene svakodnevno suočavaju.
Borimo se kao Palestinke shvaćajući našu stvarnost unutar kolonijalnog sistema. Pokušavamo izgraditi solidarnost koja slama geografsku, društvenu i političku fragmentaciju koju nam nameće ovaj sistem.
Također, nastojimo obnoviti naše društvo kako bi bilo pravedno i sigurno za svakoga, kao dio naše borbe protiv kolonijalizma.
Odbijamo odgađanje borbe palestinskih žena za slobodu “nakon nacionalnog oslobođenja” i s tom mišlju ovaj pokret želi redefinirati nacionalno oslobođenje kao sveobuhvatno, holističko oslobođenje svih ljudi. Nacionalno oslobođenje ne znači samo oslobođenje i emancipaciju od izraelske dominacije i opresije. Ono znači potpunu slobodu, pravdu i ljudsko dostojanstvo za sve ljude Palestine.
Danas imamo snažnu potrebu za pokretom koji prepoznaje da je nacionalno oslobođenje ujedno i oslobođenje palestinskih žena. Stoga, naglašavamo potrebu izgradnje organiziranog palestinskog feminističkog pokreta koji će prepoznati Palestinke koje su njegov dio i koji će moći izaći u susret njihovim potrebama”.
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
