Performans Brune Isakovića: crnilo i riječi koje izluđuju

Serija performansa posvećenih čelniku Ministarstva kulture i trenutnoj vlasti, koju je u okviru Queer Zagreb Sezone pokrenula udruga Domino, započela je prvim radnim danom, a završit će zadnjim radnim danom neimenovanog ministra.

“Vrijeme koje je pred nama prihvaćamo kao inspirativan izazov za čitavu kulturnu scenu u Hrvatskoj kako bi se javni diskurs kojem svjedočimo vratio u okvire međusobnog uvažavanja, prihvaćanja različitosti i povjerenja u hrvatsko društvo i kulturu kao mjesta koja više ne podnose isključivanja”, najavio je početak Queer Zagreb Sezone njezin umjetnički direktor Zvonimir Dobrović. Upriličenjem prvog performansa queerrovci su, kako kažu, dali priliku “još neafirmiranom performeru s umjetničkim aspiracijama”, postavljajući ga kao aktera performansa koji dolazi u markiranu zgradu na svoje novo radno mjesto.

U međuvremenu, ministrovi “performansi” posvećeni ukidanju slobode govora, umjetnosti i medija postali su dio naše svakodnevice (i to više puta dnevno!), uz punu podršku nove Vlade i Predsjednice Republike. Dok svjedočimo kontinuiranom javnom zastrašivanju, prijetnjama i ušutkavanju neistomišljenika u izvedbi gore spomenutih aktera, Queer Zagreb nastavlja svoju sezonu radom afirmiranog plesača i koreografa Brune Isakovića pod nazivom “O lijepa, o draga, o slatka slobodo“.

Prvi dio rada Isaković je izveo 20. veljače na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu, a tijekom kojeg je crnom bojom izbičevao riječi humanizma istaknutih hrvatskih umjetnica i umjetnika. Performans je trajao dok citati Ivana Gundulića, Marije Jurić Zagorke, A. G. Matoša, Miroslava Krleže, Vlade Gotovca i Vesne Parun nisu gotovo posve nestali u crnilu.

{slika}

Velika, crnilom izbičevana ploča potom je postavljena u predvorju Muzeja suvremene umjetnosti, a pred njom se upravo u tom prostoru, 10. travnja, odigrao drugi dio ovog rada.

U “durativnom” drugom dijelu, koji je trajao puna četiri sata (od 14 do 18 sati), i ovoga puta umjetnik i publika izložili su se crnilu i riječima – no riječima koje je napisao i izrekao tijekom svoje znanstvene i političke karijere trenutni ministar kulture.  

Sâm umjetnik se kao “medij patnje” podvrgnuo dvostrukoj metodi mučenja spajajući crnilo i riječi koje izluđuju. Po uzoru na drevnu kinesku metodu mučenja, često korištenu u raznim kulturama nasilja, crna kap po crna kap vode padale su ujednačenim ritmom na glavu umjetnika-“žrtve” koji se istovremeno (uz zvuke udaraca crnog biča po riječima slobode i humanizma iz prvog dijela rada), podvrgava novoj metodi psihičkog mučenja – dugotrajnom čitanju tekstova i izjava ministra kulture RH. Puna četiri sata izmijenjivali su se tekstovi – od njegovih “studentskih uradaka” u HOP-ovom časopisu NDH, dijelova iz autorskih knjiga* i znanstvenih radova (u kojima se bavi odnosom modernih hrvatskih nacionalnih ideologija, posebno pravaštva i njegovih izdanaka, prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini  u 19. i 20. stoljeću), do crnih recentnih izjava koje poput spomenutog biča paraju uši i donose mrak.

{slika}

Organizatori ističu kako nisu željeli navesti ime i prezime dotičnog ministra referirajući se na praksu samog Ministarstva kulture koje osuđujući fizičko nasilje na jednog od umjetnika kojem treba služiti ne osjeća potrebu spomenuti ga imenom, čak niti kad ga upozoravaju na odgovornost “javno izrečene riječi”. Za Ministarstvo kulture su svi oni i one “koji/e neodgovorno govore i misle” potencijalne buduće žrtve fizičkog nasilja i uličnih obračuna.

Deseti travnja je svim ljudima u našem društvu koji žele slobodu i mir simbol najmračnijeg mraka i najcrnjeg crnila (poput onoga na fotografijama ministra iskopanih iz arhiva prošlosti-sadašnjosti). Posebno u ovom društvenom trenutku i ove godine, to je jedan istovremeno “beskrajan dan” i “duga mračna noć”. Tako su danas uz Brunu Isakovića i Queer Zagreb Sezonu, Kulturnjaci 2016 prekrili Kožarićevo “Sunce” crnilom i tako još jednom ukazali na  “pomrčinu svijesti i savijesti našeg društva, na mrak koji se nadvija ne samo nad hrvatsku kulturu, već i nad cijelu zemlju”.

Queer Zagreb Sezona radit će perfomanse kako su i obećali – dok neimenovani privremeni ministar ne ode iz fotelje. Već su najavili i datum trećeg u nizu performansa “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” koji će se održati 8. svibnja 2016.

U najavi nastavka sezone kažu:

“Do tada, posve pragmatično prihvaćamo da Queer Zagreb Sezona i ministar Hasanbegović ravnopravno surađuju na produkciji suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Mi toj suradnji dajemo svesrdnu logističku potporu, a ministar beskrajnu inspiraciju te medijsku vidljivost u domaćem i međunarodnom kontekstu o kakvoj bismo bez njega mogli samo sanjati. Ne znamo točno koliko će naša, za sada, vrlo plodna suradnja trajati, ali iz dugogodišnjeg iskustva rada u kulturi, za razliku od g. Hasanbegovića, znamo da se i najplodniji umjetnički suradnici jednom raziđu, a ovo naše neminovno razilaženje naslućujemo odlaskom ministra natrag u povijest. Tj. natrag u bavljenje poviješću”.

Osobno, u ovom trenutku mi se ne čini da smo pri kraju “beskrajnog dana”, dok u pozadini na državnoj televiziji traje “Duga mračna noć“.

_______________________________________________________________________