Razlike između muškaraca i žena, a posebno predrasude prema ženama, prisutne su otkako je svijeta i vijeka. No, nasuprot modernim prikazima tih razlika, postoje i neki ‘zastarjeli’ koji se protežu sve do doba Aristotela i Darwina.
Naime, sve donedavno je sociobiologija, po uzoru na Darwinovu teoriju spolne selekcije, koja je bila utjelovljena u viktorijanskoj paradigmi razlika između muškaraca i žena, zastupala gledište o muškarcima/mužjacima kao glavnim kreatorima i pokretačima procesa evolucije. Prethodno prihvaćanje predrasude o ženama kao inferiornim bićima, u pravilu, utjecalo je na formiranje znanstvenih ‘istina’ i sustava, od filozofskih i teoloških do medicinskih, bioloških, pravnih i društvenih. Primjerice, Aristotelova teza o ženskoj ništavnoj ili marginalnoj ulozi u procesu reprodukcije uzimala se kao znanstvena paradigma sve do 16. i 17. stoljeća, a kao dokaz tomu iznosilo se prikazivanje unutrašnjosti ženskih genitalija kao falusnog ‘negativa’, tj. vagine iznutra oblikovane prema modelu falusa.[1]
Tek u zadnjih nekoliko godina feminističke sociobiologinje poput Sarah Blaffer Hrdy preispitale su taj kanon i pokazale da i žene/ženke mogu biti jednako tako aktivne, seksualno agresivne i kompetitivne, kao što i muškarci/mužjaci mogu biti pasivni i brižni. Ta dijada aktivnog mužjaka i pasivne ženke bila je dio biološke dogme i metafora koja je modelirala standardne opise prokreativne biologije na svim razinama.[2]
U ovim slučajevima, mogu se uočiti veliki propusti koji idu na štetu žena jer je uistinu poražavajuća činjenica koliko se dugo Aristotelova teza uzimala kao znanstvena paradigma i koliko je vremena zapravo trebalo proći da bi se sve to skupa preispitalo i došlo do novih, točnijih zaključaka.
A sad, u postmodernom društvu, odbrojavanje pet načina na koji su moderni muškarci odgojeni da mrze žene, može započeti:[3]
5. Nama je rečeno da nam društvo duguje zgodnu ženu
Sve počinje još u ranom djetinstvu samim odgojem roditelja kada se dječake uči kako će jednog dana osvojiti ženu što je uvelike potpomognuto i što se uči i kroz razne serije, filmove, show emisije. Primjerice, u Speedu, Keanu Reeves dobije Sandru Bullock, Shrek Fionu u istoimenom crtanom filmu, Shia LaBeouf Megan Fox u Transformerima, itd. Dakle, djeca kroz takve prikaze uče da junak, kada postigne svoje ciljeve, biva nagrađen njemu najdražom ženom. Prema tome, zbog usađenih vjerovanja iz doba djetinstva, muškarci će konstantno biti u iščekivanju svoje zaslužene nagrade tj. žene jer je njma rečeno da će je dobiti jer svi drugi junaci su već ‘dobili’ ljepotice, a, osim toga, to su potpisali i u društvenom ugovoru koji im i duguje zgodnu ženu.
{slika}
4. Od rođenja smo odgojeni da gledamo žene kao ukras
Jedna od stavki društvenog ugovora jest da žene muškarcima duguju biti zgodne da bi kao takve što bolje poslužile svrsi, tj.ukrasu. Pet kilograma viška ne dolazi u obzir, takve ‘debele’ žene treba pod hitno staviti na neku rigoroznu dijetu! Primjer koji to možda iluzorno naglašava jest bilo koja poznata ličnost koja je dobila par kilograma i koju doslovno razapinju zbog toga (npr. Christina Aguilera). No, i u tom slučaju postoje razlike između muškaraca i žena celebrityja. Naime, kad je riječ o muškarcu, čitatelji/ce će ga ismijavati zbog težine, no, kad se radi o ženi, ta ista publika postaje bijesna te pogrdnim i zlobnim komentarima nema kraja. Tada nije bitno koliko je žena uspješna i koje su njene kvalitete. Čak i kad bi se žena kandidirala za Vrhovni sud ona bi i dalje imala dvostruku ulogu: funkcioniranje kao osoba i kao ukras, zgodan ukras, naravno, jer sve ostalo je manje važno. Stoga, žene, okanite se intelektualnog rada i krenite u teretanu, trčati, ulagati u razne sprave i dijetne napitke kako biste bile što bolji ukras!
{slika}
3. Mislimo da žene kuju zavjeru kako bi nas uništile
U Bibliji stoji kako se Eva urotila sa zmijom da bi Adama navela na grijeh pa kakve li su samo urotnice žene postale u ovim vremenima? Sudeći po muškarcima, žene izazivaju i samim pogledom, a načinom odijevanja da ni ne pričamo. Stoga i ne čudi uobičajena fraza od strane muškog roda: “Sama je to tražila“. Muškarci se naprosto ne uspijevaju suzdržavati kada ugledaju zgodnu ženu i zbog toga je mastrubacija, pa čak i na javnim mjestima kod njih jedna vrlo uobičajena pojava. I upravo se po tom pitanju uvelike razlikuju od pripadnica ženskog roda jer je seksualni nagon kod žena u potpunosti odvojen od ostatka osobnosti, dok to kod muškaraca nije slučaj. Prema tome, mi žene svakodnevno kujemo zavjere kojih očito nismo ni svjesne, a kojima manipuliramo njihovom slabom točkom kako bi ih uništile. Naravno, da muškarcimi nemaju tako snažno implementiran seksualni nagon u svoju osobnost, navodna zavjera ne bi ni postojala!
{slika}
2. Osjećamo kao da nam je muževnost ukradena u nekom trenutku
Pojam osoba koje mislu i brinu samo o sebi su svakako Joey iz Prijatelja i Gob iz Arrested Developmenta, a to su tipovi ljudi kakvima bi većina muškarca voljela biti. Uz to, oni se ponašaju nezrelo, vrlo lako upadaju u nevolje, izvode razne diverzije, no, u konačnici, to su jedne od stvari kojima su se muškarci nekoć bavili jer su im danas žene sve oduzele pa čak i to. Naime, jednom veliki svijet ratnika, junaka odjednom je zamijenjen svijetom žena supervizora koje postaju uspješne i preuzimaju ‘muške’ uloge te se miješaju sa ‘njihovim’ svijetovima zbog čega oni misle kako im je ukradena muževnost. Tu je ponajviše riječ možda o povredi ega jer muškarci nisu naviknuli na takvo miješanje muških i ženskih sfera, ali moraju shvatiti da žene svakako žele i mogu biti uspješne u poslovnom svijetu te da sigurnim koracima počinju vladati.
{slika}
1. Osjećamo se bespomoćno
I da, muškarci se definitivno osjećaju bespomoćno bez žena jer žene vole moć, a muškarci vole glumiti moć te zbog toga postaju krajnje bespomoćni. Sjetite se samo crtića u kojima je glavni lik sam na napuštenom otoku i gladuje kad mu se odjednom pojavi prijatelj pa od njega zamisli hranu. Takva je situacija i kod muškaraca samo što bi oni umjesto hrane vidjeli seks. Tipično, zar ne? Muškarci nam čak mogu staviti i burku, ili si je možemo staviti same, ali i dalje ćemo biti ono o čemu oni najviše razmišljaju. To je ono što nama ženama daje moć nad njima, a to nam oni najviše predbacuju. Znamo koliko se samo ratova u prošlosti vodilo zbog žena, primjerice Trojanksi rat u kojemu je Menelaj, spartanski kralj sa svojim bratom Agamemnonom krenuo u rat na Troju jer mu je Paris, sin trojanskog kralja Prijama oteo ženu Helenu. Eh, sve zbog žena… Žena je moć!
{slika}
