Početkom ove godine u podcastu ‘Women’s Hour’ na radiju BBC 4 lamentiralo se o nedostatku hrabre, “glasne” feminističke proze u posljednjem desetljeću.
U svijetu koji žudi za psihološkim trilerima, domestic noirom i još više kriminalističkih serija koje su napisale žene pod skraćenim imenima kako bi se pretvarale da su ih napisali muškarci (pozdrav S.D. Sykes!) – lako je zaboraviti snažne kandidatkinje u svijetu knjige kao što su A Girl Is a Half-formed Thing Eimear McBride ili How To Be Both Ali Smith i brojne druge.
A tu je i autentično i uzbudljivo bogatstvo feminističke publicitike (nonfiction) na našim policama. Prošla i pretprošla godina bile su dobre godine, s knjigama Not That Kind of Girl [kod nas objavljeno i prevedeno kao Drukčija od drugih] Lene Dunham, Bad Feminist Roxane Gay i My Life On The Road Glorije Steinem.
Čini se da ova godina obećava još “dragulja” za muškarce i žene koji se žele smijati, plakati, ljutiti ili jednostavno naučiti više o rodnoj ravnopravnosti.
U nastavku donosimo neke od njih.
Rebecca Traister, All The Single Ladies
{slika}
Jeste li znali/e da je između 1890. i 1990. prosječna dob udaje za žene u SAD-u bila između 20 i 22 godine? Od tada je ta brojka skočila na 27, pa čak i još više u urbanim sredinama.
Nagrađivana američka novinarka Rebecca Traister, koja se nedavno udala, sakupila je stotine intervjua sa ženama različitog porijekla kako bi otkrila zašto je došlo do ove promjene te kako bi zaronila dublje od prikaza “glamuroznog samačkog života kakve gledamo na televiziji i u filmovima”.
Otkrila je kako je pomicanje dobi u kojoj se žene udaju prema višoj uzrokovalo ogromnu društvenu promjenu, uključujući aboliciju i više obrazovanje – da ne spominjemo Beyonce.
“Izluđuje me što žene koje žive jedinstvenu punoću odraslog života društvo smatra sebičnom djecom”, rekla je na nedavnoj promociji svoje knjige u New Yorku.
Odjednom, lijene nedjelje s Netflixom i prohladne noći ne čine se više tako jadnim.
Caitlyn Moran, Moranifesto
{slika}
Caitlyn Moran, brbljava kolumnistica i spisateljica koja koristi mnoštvo velikih slova i uskličnika, napisala je novu knjigu – o ženama i politici.
Za Woman’s Hour rekla je voditeljici Jenni Murray kako je postojanje profesionalne političke klase značilo da drugim ljudima politika nije dostupna. Njezin bestseler How to Be a Woman iz 2011. donio joj je brojne sljedbenike/ce, no izjavila je kako joj godinama nije bilo ugodno pisati o Westminsteru.
Dok je kao 17-godišnjakinja pisala za The Times i odrastala u velikoj obitelji koja je živjela od socijalne pomoći u stanu u Wolverhamptonu, rekla je kako bi se osjećala poput “budale” da je pokušala pisati o toj temi. No, shvatila je da se mnogo toga svodi na zdrav razum i zapažanje trendova.
Tvrdi kako kolumne o politici ne bi smjeli pisati samo “dečki iz Oxforda u odijelima”.
“Ako ste žena koja pripada radničkoj klasi, možete si priuštiti biti pesimistična u vezi budućnosti jer ćete vi biti na prvoj liniji fronte kada sve krene nizbrdo”, izjavila je.
Moranifesto je objavljen 10. ožujka.
Laura Bates, Girl Up
{slika}
Bilo je krajnje vrijeme – ili će biti 21. travnja. Utemeljiteljica pionirskog projekta Everyday sexism, koja je objavila osobne priče žena o zlostavljanju, maltretiranju i ponižavanju, radi na novom projektu koji željno iščekujemo.
Ovo bi mogla biti knjiga za sve žene kojima je dosta toga da im drugi govore kako da se ponašaju, odijevaju ili kako da se riješe neželjenih udvarača.
Girl Up je knjiga o pritiscima vezanim uz sliku o vlastitom tijelu, lažnim reprezentacijama žena u medijima, o seksu i odnosima, o društvenim medijima “i svim drugim lažima koje nam govore”.
Autorica je već koristila svoj nevjerojatno artikulirani glas kako bi progovorila o najkontroverznijim debatama vezanim uz žene, ali i kada je Oskarom nagrađena kostimografskinja Jenny Beaven bila ismijavana zato što se nije “primjereno sredila” za dodjelu Oskara ili kada su se tabloidi fokusirali na dekolte državne tajnice Therese May umjesto na njezim prijedlog proračuna.
Njezina nova knjiga nastavak je popularne knjige Everyday Sexism objavljene 2014. godine.
Jessica Valenti, Sex Object
{slika}
The Washington Post proglasio je Jessicu Valenti “jednom od najvidljivijih i najuspješnijih feministkinja njezine generacije”. Ona pak samu sebe naziva “feminist killjoy”.
U svakom slučaju, uspješna kolumnistica Guardiana i spisateljica Jessica Valenti vraća se s novom knjigom.
Ako vam se sviđaju njezine inteligentne, jezgrovite i oštre kolumne, nova knjiga Jessice Valenti bit će vam poput toplog i poznatog zagrljaja.
Knjiga izlazi ovog ljeta, a radi se o autobiografskoj prozi o njezinom odrastanju i adolescenciji u New Yorku, o bolnim i zabavnim trenucima po kojima je poznata kao jedan od najprepoznatljivijih glasova o rodnoj ravnopravnosti današnjice.
Valenti je glasna i dosljedna zagovarateljica ženskog prava na izbor (pro-choice) u SAD-u od kada se zahuktala kampanja protiv organizacije Planned Parenthood.
Iona Bain, Spare Change
{slika}
Žene često pišu o tome kako je biti žena, no što će doista osnažiti žene da nastave pisati o tome?
Novac. A pisanje žena o novcu, obrazovanje drugih da poduzmu korake u upravljanju vlastitim financijama što će im jamčiti neovisnost – posebno mladih žena – može biti vrlo osnažujuće i moćno.
Zanimljivo je kako časopisi za žene najčešće ne nude nikakve savjete na ovu temu.
Prvijenac Ione Bain, novinarke i autorice bloga Young Money, slijedi rad šestorostruke autorice i novinarke o temama iz poslovnog sektora Evening Standarda Lucy Tobin.
Knjiga Ione Bain Spare Change ima namjeru pomoći čitateljicama da iskoriste svoje prihode na najbolji način, te ih savjetovati kako štedjeti, kako upravljati budžetom, kako napraviti akcijski plan i analizirati vlastiti odnos prema novcu.
Novac i kako njime upravljati danas je vjerojatno najvažnije pitanje za velik broj pripadnica milenijske generacije.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
