Ruski aktivisti/kinje proveli su koordinirano ispitivane u kojim bolnicama u Moskvi je moguće obaviti abortus u vremenu mjera zaštite od koronavirusa. Zaključak istraživanja je dao zapanjujuće rezultate: samo 3 od kontaktirane 44 medicinske ustanove potvrdile su kakao obavljaju abortus.
Abortus u Rusiji je medicinska usluga unutar redovnog zdravstvenog osiguranja koju bi trebala moći iskoristiti bilo koja osoba koja se to odluči učiniti.
Lokalne vlasti su negirale ovu vijest te istaknule kako sve bolnice u Moskvi, osim one koje je prenamijenjena u ustanovu za liječenje COVID-19 virusa, vrše abortusa.
Međutim, ostali izvori su potvrdili tvrdnje aktivista/kinja. Pobačaj je okarakteriziran kao onaj zahvat koji ne nosi oznaku prioriteta u ovim okolnostima.
Podsjetimo, u Rusiji je pobačaj legalan od 1920. godine i dopušten je svim ženama u prvih dvanaest tjedana trudnoće, sljedećih je godina došlo do određenih restrikcija pa čak i do zabrane u doba Staljina između 1936. i 1955. godine, a danas je službeno legalan na zahtjev do 12. tjedna trudnoće. Ono što ga čini sve nedostupnijim jest obvezni period čekanja pobačaja, pristrana savjetovanja i sve veći i organiziraniji napad ruskih moliteljskih organizacija i crkvenih vođa na pravo žene da odluči želi li roditi ili ne.
Tijekom 2000-ih briga za stalni pad stanovništva raste, a to se reflektira na Zakon o pobačaju iz 2011. godine, koji uvodi obvezan period čekanja prije pobačaja. Period čekanja varira od dva do sedam dana – 48 sati mora čekati žena koja je između četvrtog i sedmog tjedna trudnoće te jedanaestog i dvanaestog tjedna trudnoće, a sedam dana obveznog čekanja rezervirano je za žene između osmog i desetog tjedna trudnoće.
Istim zakonom propisano je da svi pružatelji usluge pobačaja moraju iskoristiti 10 posto bilo koje vrste oglašavanja kako bi upozorili na opasnosti koje sa sobom nosi pobačaj te je zabranjeno o pobačaju govoriti kao o sigurnom medicinskom zahvatu. Sve s ciljem, naravno, “zaštite zdravlja žena”. U isto je vrijeme supruga tadašnjeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva Svetlana Medvedeva pokrenula nacionalnu kampanju “Daj mi život”, koja je predstavljena kao “tjedan bez pobačaja”. Kampanja je bila vezana uz Dan obitelji, ljubavi i vjernosti, praznik koji je ustanovila sama Medvedeva u suradnji s Ruskom pravoslavnom crkvom. (Sjećate li se možda premijera Hrvatske Tima Oreškovića i njegove supruge Sanje Orešković, koja je 2016. godine na prvom Markićkinom tzv. Hodu za život izjavila: “Svaka razborita osoba treba podržati inicijativu ‘Hod za život'”?)
Rusko Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi izdalo je još 2010. godine Smjernice o psihološkom savjetovanju prije pobačaja, za koje Centar za reproduktivna prava kaže kako im je cilj smanjiti pristup medicinskoj usluzi pobačaja kroz pružanje pristranih i stigmatizirajućih informacija. Smjernice opisuju pobačaj kao “ubojstvo živog djeteta”, a ženu s neželjenom trudnoćom kao neodgovornu. Savjetnike_ce, stoji u izvještaju Centra, upućuje se da kod žena probude “majčinske osjećaje”, objasne joj koliko je pobačaj “nemoralan i okrutan” te da ju “dovedu do samostalnog zaključka da, ako se dijete rodi, to znači da se mogu pronaći sredstva za podizanje tog djeteta”. 2013. godine amandmanima na Zakon o zdravstvenoj skrbi zabranjeno je oglašavanje pobačaja.
Nacionalizam i opsjednutost demografijom idu ruku pod ruku s politikom vjerskih vođa i anti-choice organizacija.
Više o tome počitajte u tekstu Jelene Tešije ‘Pobačaj u Rusiji: Samostalno zaključite da ste nemoralne’.
