Sve znamo da su kućanski poslovi rodno obojeni, ali i vrlo podcijenjeni. To su potvrdila i brojna istraživanja, a danas se neplaćeni ženski rad našao u fokusu brojnih feminističkih diskusija. No, prije svega, svjesne smo toga zato što smo se u to uvjerile vlastitim očima. Gledale smo naše majke kako svakodnevno kuhaju i čiste nakon radnog vremena, dok očevi gledaju televiziju. Gledale smo kako se to događa našim sestrama, prijateljicama, možda čak i nama samima. Toliko je žena koje ne primaju kompenzaciju za ‘drugu smjenu’ koju odrade nakon radnog dana, a to se posebno odnosi na žene zaposlene kao kućne pomoćnice.
Profil prosječne kućne pomoćnice najčešće čine imigrantkinje koje imaju niske prihode, što je najbolje vidljivo u SAD-u i u većem dijelu Latinske Amerike. Te žene najčešće rade u kućanstvima čuvajući djecu, čisteći i kuhajući. Unutar te privatne sfere često rade pod teškim uvjetima i izložene su eksploataciji te maltretiranju. Sama priroda takvog posla otežava bilo kakvu organiziranu akciju, budući da žene često ‘zaglave’ u nekom kućanstvu iz straha da će izgubiti posao. Unatoč tome, pokreti kućnih radnica (eng. domestic workers movement) diljem svijeta posljednjih nekoliko godina postigli su značajne ciljeve.
Najbolji primjer toga je Konvencija 189 Međunarodne organizacije rada usvojena 2011. godine, kojom su osigurana bolja plaća i uvjeti rada za zaposlenikice i zaposlenike u kućanstvima. Otada je Konvenciju potvrdilo samo šest zemalja (Bolivija, Nikaragva, Filipini, Mauricijus, Italija i Urugvaj), no mnogo više država je poduzelo korake kako bi osnažili položaj zaposlenica i zaposlenika u kućanstvu, pogotovo u Latinskoj Americi, u kojoj oko 20 milijuna ljudi radi u kućanstvu.
Primjer toga je Argentina, koja je u ožujku ove godine donijela zakon kojim se zahtijeva da kućne pomoćnice imaju pravo na porodiljni dopust, plaćeni godišnji te maksimalno 48 radnih sati tjedno . Mjesec dana nakon toga u Brazilu je u Ustav unesen amandman kojim se kućne pomoćnice izjednačava s radnicima/ama u drugim profesijama, čime im je omogućeno maksimalno 44 radnih sati tjedno, plaćeni prekovremeni sati te osmosatno radno vrijeme. Vlada u Meksiku planira slijediti primjer Brazila te planiraju usvojiti MOR-ovu Konvenciju 189 u lipnju ove godine. Time će se Meksiko pridružiti Nikaragvi, Boliviji i Urugvaju, u kojima su pokreti za prava radnika/ica i zaposlenika/ica predvođeni ženama izvršili pritisak na tamošnje vlade za reguliranje njihovih prava.
Radnice u kućanstvu u SAD-u suočene su sa sličnim problemima kao oni u Latinskoj Americi. U izvještaju koji je podnio Nacionalni savez radnica u kućanstvu istraživači/ice su otkrili kako je polovica radnica koje su sudjelovale u istraživanju plaćena manje nego što je dovoljno za uzdržavanje obitelji. Međutim, samo se nekolicina požalila u strahu od gubitka posla ili zbog straha da će se njihov status imigrantice upotrijebiti protiv njih.
Stoga, autorica ovog članka, inače i sama Latinoamerikanka, poziva na stvaranje prostora u kojem će se radnice u kućanstvu osjećati sigurno izboriti se za svoja prava i u kojem ih možemo podržati da se bore za radne uvjete koji su im potrebni. Izvještaj Nacionalnog saveza radnica u kućanstvu pokazao je kako su latinoameričke kućne pomoćnice plaćene 2 dolara manje po satu nego bjelkinje, a razlika se povećava ukoliko Latinoamerikanka nema vlastite dokumente.
Pa, što se može učiniti u SAD-u kako bi se to promijenilo? Radnice u kućanstvu su 2011. godine uspjele donijeti Njujoršku povelju prava radnica u kućanstvu, a od tada se neumorno trude donijeti istu povelju i u Kaliforniji. Prošloga vikenda Nacionalni savez radnica u kućanstvu prozvao je zakonodavce da usvoje povelju u čast svojih majki i svog rada u kućanstvu koji su vrijedno obavljale dok su ih odgajale.
Želim živjeti u društvu koje ne gleda rad žene kao manje vrijedan od rada muškarca, čak i ako taj rad obuhvaća pranje odjeće ili uspavljivanje djeteta. Želite li i vi isto?
Evo kako možete pomoći:
Ovdje možete ispuniti zalog kojim podržavate usvajanje Kalifornijske povelje prava radnika u kućanstvu. Možete podržati kampanju We belong together, kojom se nastoji održati imigrantske obitelji na okupu.
Prevela i prilagodila Marijana Drempetić
