Prevela Nada Kujundžić
Problem seksualnog zlostavljanja žena u vojsci predstavlja tek jednu od zapreka s kojima su suočene žene koje su odlučile služiti i žrtvovati se za svoju zemlju. Kontroverzna politika ´Don´t Ask Don´t Tell ´ (doslovno ´Ne pitaj, ne pričaj´, zabrana rada u vojsci za sve koji otvoreno priznaju vlastitu homoseksualnu orijentaciju, skraćeno: DADT), primjerice, mnogo teže pogađa žene nego muškarce u vojsci, te promovira seksizam u svim ograncima oružanih snaga.
2008. godine žene su sačinjavale svega 15% svih pripadnika oružanih snaga, te čak 34% onih koji su iz vojske otpušteni zbog primjene Don´t Ask Don´t Tell politike. Brojke variraju ovisno o ogranku službe, pa su tako, primjerice, u zrakoplovstvu, 2008. godine 20% pripadnika i 62% otpuštenih bile žene.
Iako teže pogađa lezbijke nego gayeve, DADT politika šteti svim pripadnicima oružanih snaga, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Praksa poznata kao lesbian baiting (korištenje lezbijstva kao prijetnje da bi se žene prisililo na seksualne odnose ili u svrhu seksualnog zlostavljanja) prisutna je na svim razinama vojske.
Ovakav oblik zlostavljanja posljedica je stava kako ženama nije mjesto u vojsci, stava koji je čak uvrježeniji i rašireniji od onoga da homoseksualcima nije mjesto u vojsci. Teško se oteti dojmu kako je DADT politika tek djelotvoran način da vojska zadrži status quo kad je riječ o diskriminaciji žena. Razmotrite slijedeće podatke:
· 58-79% američke javnosti vjeruje kako homoseksualci u vojsci ne bi trebali skrivati svoju seksualnu orijentaciju.
· istraživanje provedeno 2006. godine među sudionicima sukoba u Iraku i Afganistanu pokazuje kako 75% njih ne osjeća nikakvu nelagodu u interakciji s homoseksualnim osobama.
· većina mlađih pripadnika vojske smatra kako homoseksualne osobe u vojsci ne bi trebalo prisiljavati da kriju vlastitu seksualnu orijentaciju.
Ovakvim stavovima usprkos, borba protiv politike DADT-a dosad je bila uzaludna, pa se pitam koji su stvarni razlozi za njezino održavanje.
Što za pripadnike/ce vojske podrazumijeva skrivanje vlastite seksualne orijentacije:
· DADT ne priznaje registrirano partnerstvo, što znači da osobe homoseksualne orijentacije u vojsci svoje partnere/ice ne mogu navesti kao bliži rod. Životno osiguranje ne može se prenijeti na partnere LGBT (kratica za lezbijke, gayeve, biseksualne i transrodne/transseksualne osobe) pripadnika/ca oružanih snaga. Pomislite što to znači za sve one u aktivnoj službi.
· Partnerima pripadnika/ca oružanih snaga uskraćene su privilegije poput dopunskog zdravstvenog osiguranja, poticaja za kupnju stana ili korištenja usluga centara za podršku obitelji.
· LGBT pripadnicima/cama oružanih snaga zabranjeno je otvoreno govoriti o vlastitoj seksualnoj orijentaciji.
· LGBT pripadnici/e oružanih snaga žive u stalnom strahu od toga da bi njihova seksualna orijentacija mogla biti razotkrivena.
· LGBT pripanici/e oružanih snaga često izbjegavaju traženje medicinske pomoći, jer strahuju da bi njihova seksualna orijetnacija mogla izaći na vidjelo.
· Oni koje se sumnjiči za “homoseksualno ponašanje” riskiraju da se njihova muževnost odnosno ženstvenost dovede u pitanje, što u kontekstu vojske predstavlja prilično zastrašujuću mogućnost.
· LGBT pripadnici/e vojnih postrojbi ne mogu u javnosti iskazivati osjećaje prema svojim partnerima.
· LGBT pripadnicima/cama vojnih postrojbi ne odobrava se dopust u slučaju bolesti partnera.
Što se poduzima?
Udruga Service Women´s Action Network (Mreža za podršku žena u službi, skraćeno: SWAN) ulaže nevjerojatan trud u rješavanje problema s kojima se susreću žene u vojsci. Jedno od najvažnijih pitanja kojima se udruga bavi je svakako politika DADT-a. Neki od koraka koji se poduzimaju kako bi se taj problem riješio jesu:
· informiranje kreatora politike o negativnim posljedicama DADT-a.
· osnivanje centra za pomoć LGBT ženama u vojsci, u kojem rade isključivo socijalne radnice koje su i same nekada služile vojsku.
· organiziranje posebnog ogranka koji omogućuje zaposlenicima, klijentima i suradnicima udruge da govore o problemu DADT-a.
Nedavno sam kontaktirala udrugu SWAN i doznala kako su u procesu stvaranja dodatnih izvora podrške za žene u službi i veteranke homoseksualne orijentacije. Polazišni plan udruge bio je osnovati grupe podrške u većim gradovima koje bi okupljale zainteresirane osobe u svojim prostorijama. No, ubrzo su uvidjeli kako potreba za takvim oblikom pomoći postoji i među ženama koje su stacionirane na različitim područjima te jednostavno nisu u mogućnosti osobno dolaziti na sastanke. Udruga stoga trenutno istražuje kako se društveni mediji mogu upotrijebiti kao sredstvo komunikacije s tim ženama.
