Bez namjere da se umanji ijedna vrsta nasilja kojoj su žene u 21. stoljeću svakodnevno izložene, važno je podsjetiti….
Kada su prije više od 100 godina zahtijevale svoje pravo glasa, žene nisu mogle ni predvidjeti da će im početkom 21. stoljeća njihovo pravo na porod kakav žele biti još uvijek zanijekano.
Žalosno je i alarmantno što je nasilje nad tijelom žene koja rađa i djetetom koje se rađa, još uvijek društveno prihvatljivo i opravdano.
Zastrašivane tijekom trudnoće, stjerane u institucije, oduzete privatnosti, obrijanih intimnih dijelova tijela, izolirane od osoba koje im mogu pružiti podršku, omamljene lijekovima, bez hrane i vode, prisiljene ležati na leđima, rezane i šivane, izložene podsmijehu, emocionalnim ucjenama, patronizirajućem stavu nepoznatih osoba čija imena ne znaju, mnoge žene proživljavaju ono što bi trebao biti vrhunac njihove seksualnosti – rođenje svojega djeteta. Ono kroz što zaista prolaze je nasilje u porodu, silovanje tijekom poroda, seksualno nasilje i traumatičan porod koji ostavlja traga još dugo nakon izlaska iz rodilišta.
Žene su u prošlosti bile izložene stravičnim zlostavljanjima tijekom poroda. Bile su vezane, u lisicama, pokrivene glave, u luđačkim košuljama, pod djelovanjem opijata i sakaćenih genitalija.
Iz te perspektive, današnja skrb trudnica i rodilja prepuštena institucijama možda nam se čini naprednom i humanom. Ali zidovi tih institucija šute, a šute i žene kada izađu iz rodilišta. Tek malo njih priznat će sebi, svom partneru, svojoj prijateljici i majci da su žrtve nasilja – nasilja u porodu, a još manje žena pokušat će vratiti porod u svoje ruke i ruke drugih žena.
