Ljetna feministička škola European Women’s Lobbyja (EWL) pod nazivom Agora održana je od 2. do 6. rujna u Bruxellesu. U programu je sudjelovalo pedeset mladih feministkinja iz cijele Europe, od kojih desetak s Balkana. EWL je najveća mreža ženskih organizacija iz Europske unije, a jedna od njihovih glavnih misija je stvarati feminističku Europu.
U sklopu škole, posjetile smo Europski Parlament i razgovarale s dvije zastupnice, Ulrike Lunacek i Mariom Arena. Govorile su nam o svojim političkim putovanjima i naglasile kako im je veoma drago vidjeti toliko mladih feministkinja te kako je bitno suočiti se s osnovnim uzrocima opresije. Marie Arena je istaknula kako “biti feministkinjom nije biti agresivna, nego radikalno tražiti svoja prava. Ne moramo biti kao muškarci da bi nešto postigle”. Razgovarale smo i o činjenici da EU ne provodi jasne akcije s ciljem pomoći izbjeglicama, a u znak podrške istima napravljen je i flashmob video. Mlade feministkinje su, držeći poruke dobrodošlice, na više jezika naglasile kako je važno prihvatiti ljude, a video možete pogledati na ovom linku.
Radionice su jednim dijelom bile vođene od strane samih polaznica, i to u Knowledge Caffe, odnosno vremenu koje je bilo posvećeno predavanju aktivistkinja aktivistkinjama. Kao pripadnice grasroot organizacija, podijeljene u nekoliko skupina, govorile su o javnom nastupu, pomoći ženama silovanim od strane ISIS terorista, feminizmu i umjetnosti, pravu na pobačaj i edukaciji o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, CEDAW Konvenciji itd. Open space je poslužio kao neformalnija razmjena iskustava o određenoj temi i poligon za osmišljavanje novih akcija.
Jedan od projekata stvorenih u Agori je i European young feminist blog, za kojeg se osnivačice nadaju da će biti zbirno mjesto za feministkinje Europe na kojem će se sakupljati novosti i relevantni izvori informacija.
Kao mlade feministkinje, zaključile smo kako su mehanizmi opresije današnje Europe kompleksni i imaju više strana i uzroka te je važno boriti se protiv njih na jedan multidiscipliniran način, i to na svim razinama: preko školstva do udruga koje rade na terenu, od prezentacije u medijima do potpunog pristupa znanstvenim podacima i činjenicama.
Za kraj bi naglasile koliko je važno kreiranje sigurnog ženskog prostora. Tijekom škole, više puta moglo se čuti koliko je sudionicama bio važan osjećaj pripadnosti, prostor u kojem bez osuđivanja mogu izraziti vlastite stavove i mišljenje, mjesto na kojem se ne moraju unedogled objašnjavati i mjesto na kojem mogu pokazati ranjivost bez straha za vlastitu sigurnost.
