Kako je veliki američki odvjetnik i državnik John Adams zabilježio: “Činjenice su tvrdoglava stvar”.
Svi/e koji obraćaju pažnju na činjenice vezane uz bombardiranje bolnice Liječnika bez granica u afganistanskom gradu Kunduzu 3. listopada od strane SAD-a, mogli/e bi zaključiti da taj čin nije bio slučajnost, već ciljani napad. Za dolazak do ovog zaključka, potrebno je napustiti vjerovanje da su namjere SAD-a uvijek dobronamjerne, dok su tragedije poput napada u Kunduzu naprosto slučajnosti koje se neizbježno događaju u okrilju rata. Još važnije, takav zaključak bi zahtijevao spoj dviju riječi koje bi mainstream mediji u SAD-u smatrali apsurdnim: zapadnjački terorizam. Malo je vjerojatno da bi takvo novinarsko bogohuljenje uopće uzeli u obzir.
No, jesu li trebali? Već i kratak uvid u događaje tijekom posljednjih 16 godina otkriva velik broj sjajnih ‘pogreški’ u američkim bombaškim kampanjama. Ipak, takvi su napadi uspješno spremljeni ispod tepiha nakon što su američka Vlada i mediji izjavili kako je riječ o ‘pogreškama’. Je li moguće da su sve to zaista bile samo pogreške?
Uzmimo za primjer NATO bombardiranje kineske ambasade u Beogradu 1999. godine. Tadašnji predsjednik Bill Clinton i direktor CIA-e George Tenet, ponavljali su službenu izjavu NATO-a da je bombardiranje bilo slučajno. Ministar obrane, William Cohen, tvrdio je: “Jedan od naših aviona je napao pogrešnu metu jer su upute za bombardiranje bile temeljene na zastarjelim mapama”. Skeptični promatrači/ice, uključujući same Kineze/kinje, bili/e su više zainteresirani/e za čvrste dokaze. To je dovelo do tvrdnji da je napad bio planirana osveta za pokušaje Kineza da se domognu stealth tehnologije od Srba, koji su ranije tijekom rata srušili stealth zrakoplov. Službena izjava kineske vlade je glasila: “Ne vjerujemo da je ambasada bombardirana zbog greške sa zastarjelim mapama”.
Još jednu činjenicu u ‘slučajnim’ bombardiranjima SAD-a zabilježio je New York Times u listopadu 2001. godine. U Timesu je pisalo: “Američki ratni zrakoplovi su bombardirali i uništili velik dio istog kompleksa Crvenog križa u Kabulu koji su napali 10 godina ranije, greška koju je Pentagon noćas počinio, izjavivši da je do nje došlo stoga što su vojni planeri odabrali pogrešnu metu”. Da je takva ‘pogreška’ počinjena od strane druge tehnološki superiorne vojske, poput ruske ili kineske, zasigurno bi bila zabilježena kao terorističko bombardiranje. Međutim, američka vlada i mediji tvrdili su kako je riječ o ‘greški’ pa je tako i bilo. Događaj je izazvao malo protesta i ništa dodatnog praćenja.
Sljedeće godine je američka vojska ‘slučajno’ bombardirala afganistansko vjenčanje i usmrtila 30 civila u provinciji Uruzgan. Ta je godina je općenito bila loša za američka ‘slučajna’ bombardiranja u Uruzganu. Prema Guardianu, u siječnju te godine 16 gostiju afganistanskog vjenčanja je ubijeno u još jednom američkom bombardiranju te provincije. Talibanski vođa Mullah Muhammad Omar rodom je bio upravo od tamo. U vrijeme bombardiranja, SAD su bile frustrirane zbog činjenice da nisu ispunile svoj cilj zarobljavanja Omara i njegovog talibanskog gosta, Osame bin Ladena. Međutim, ukoliko bi netko zaključio da su bombardiranja u Uruzganu bila čin osvete, od strane mainstream medija bi bio proglašen ludim, unatoč jasnom presedanu postavljenom u Dresdenu, Tokyju i Hanoiju.
Nedugo nakon invazije u Iraku 2003. godine, američka je vojska ‘slučajno’ ubila troje novinara u Bagdadu u hotelu Palestina, za koji je New York Times zabilježio da je “sjedište većine međunarodnih novinara”. Američka je vojska tvrdila da su provodili raketne napade u blizini hotela. Svjedok, reporter Sky Televizije David Chater, izjavio je da nije čuo pucnjavu iz smjera hotela prije nego što su američki tenkovi napali. U pokušaju da uvjeri američku javnost o dobronamjernosti vojske, američki pukovnik Vincent K. Brooks je izjavio: “Novinari nisu meta ove koalicije”.
U srpnju 2007. godine je putem Wikileaksa otkriven incident u kojem su američki vojni helikopteri u Bagdadu ubili dvojicu Reutersovih novinara i desetero drugih žrtava, nakon što su ‘slučajno’ zamijenili kameru jednog od novinara za RPG. Kasniji izvještaj Pentagona je isticao da piloti nisu mogli procijeniti da novinari nisu pobunjenici. Video s Wikileaksa svakako dovodi u pitanje taj izvještaj.
Trenutno, u okruženju u kojem su mnoge ‘pogreške’ dovele do smrti civila, američka vojska nastavlja nerazumno korištenje dronova protiv ‘terorista’ temeljem upitnih dokaza. Prema podacima Ureda za istraživačko novinarstvo, predsjednici Bush i Obama su naredili ubojstva 2449 do 3949 pojedinaca, uključujući 423 do 962 civila i šest Amerikanaca bez propisanog zakonskog postupka. 172 do 207 djece je bilo žrtvama tih ubojstava. Međutim, američka javnost rijetko čuje o tim ‘pogreškama’ ukoliko ‘značajni’ ljudi, poput zapadnjaka, nisu žrtve.
Bilo bi naivno vjerovati da se pogreške ne događaju u žaru borbe. No povijesne činjenice, kao i nedavno otkrivene činjenice o nedavnom bombardiranju Kunduza, proračunato ukazuju na namjeru, a ne nevine pogreške.
Možda bi američki mediji trebali uzeti u obzir pitanja koja je kineski ambasador Li Zhaoxing postavio 1999. godine, kada je upitan zašto misli da je SAD namjerno ubio kineske građane/ke u Beogradu. Zhaoxing je odgovorio: “Pitajte svoje ljude. Pitajte svoje dužnosnike. Pitajte svoje stručnjake. Ako oni sami sebe upitaju, ozbiljno, iskreno, vjeruju li sami da je ovo naprosto slučajnost?”
Prevela i prilagodila Marija Savić
