Prevela Nada Kujundžić
Zabrana pobačaja koja je trenutno na snazi u američkim vojnim objektima izravno ugrožava zdravlje i sigurnost pripadnica vojske, te je stoga treba ukinuti – zaključak je to istraživanja koje donosi ovogodišnje ljetno izdanje časopisa Guttmacher Policy Review. Najmanje što Kongres u ovom trenutku može učiniti jest povesti se za primjerom Odbora za oružane usluge američkog Senata, koji je početkom godine podržao prijedlog da se ženama u aktivnoj službi dopusti da same snose troškove pobačaja. Istraživanje pokazuje kako se velik broj pripadnica oružanih snaga u nekom trenutku svoje vojne karijere suočava s neželjenom trudnoćom.
No, za razliku od žena u civilu kojima je abortus uglavnom dostupan, ženama u vojsci obavljanje pobačaja mnogostruko je otežano. Zabrana abortusa osobito teško pogađa žene stacionirane izvan domovine koje gotovo u potpunosti ovise o bolničkim bazama. Njihova nastojanja da prekinu trudnoću na zakonit i siguran način dodatno su otežana ukoliko se nalaze u nekoj od zemalja u kojima je abortus još uvijek ilegalan ili iz nekog razloga teže dostupan. “Ovo nije rasprava o tome da li je pobačaj moralan ili legalan, već o tome da li se žene koje dobrovoljno stupaju u vojsku, a osobito one koje se šalje van domovine, zbog toga treba diskriminirati,” kaže autorica istraživanja, Heather Boonstra. “Vrijeme je da prestanemo tretirati žene u uniformi kao građane drugog reda uskraćujući im pravovremeni pristup legalnoj i Ustavom zajamčenoj zdravstvenoj zaštiti kakva je dostupna njihovim kolegicama u civilu.”
Zabrana koja je trenutno na snazi ugrožava zdravlje i sigurnost žena budući da, po definiciji, odgađa obavljanje samog pobačaja. Rizik od mogućih komplikacija uslijed izvođenja abortusa uglavnom je nizak, no drastično se povećava ukoliko se zahvat iz izvodi kasnije u trudnoći. Rezultati istraživanja pokazuju kako zabrana najteže pogađa najmlađe pripadnice vojske, skupinu najčešće suočenu s neželjenom trudnoćom. Američku vojsku trenutno služi oko 200 000 žena. Da bi se tim ženama vratilo puno pravo na pobačaj, smatra Boonstra, najprije im treba omogućiti da troškove samog zahvata preuzmu na sebe.
Ukidanje zabrane značilo bi da se obavljanje pobačaja financira privatnim sredstvima samih pripadnica oružanih snaga, a ne novcem poreznih obveznika. Također, djelatnici u javnom zdravstvu mogli bi sami izabrati žele li sudjelovati u izvođenju zahvata ili ne. Očekuje se da Senat usvoji promjene zakona kasnije ove jeseni, prilikom razmatranja prijedloga vojnog proračuna. Predstavnički se dom Kongresa, pak, nije dotakao pitanja pobačaja prilikom sastavljanja vlastitog prijedloga spomenutog zakona.
“Reproduktivno zdravlje i prava žena u vojsci ne bi trebali biti tema za politička prepucavanja, ali nažalost već dulje vrijeme jedino tome i služe”, tvrdi Boonstra. “Činjenica da je pobačaj u vojsci zabranjen, čak i u slučaju financiranja iz privatnih izvora, pokazuje u kojoj je mjeri naš politički sustav zakinuo žene koje dobrovoljno služe našoj zemlji.” Istraživanje također uključuje sažetak političke debate oko abortusa koja traje posljednja četiri desetljeća, kao i prikaz procesa postupnog smanjivanja dostupnosti klinika za pobačaje u američkim vojnim objektima. Riječ je o procesu koji započinje 70-ih godina prošloga stoljeća, kada se obavljanje pobačaja unutar postrojenja financira novcem poreznih obveznika. Danas, pak, vršenje pobačaja u sklopu vojnih postrojenja uopće nije moguće, bilo da se financira iz javnih (porez) ili privatnih (osobna sredstva samih žena) izvora.
