Dana 16. travnja 2010. na portalu Danas.hr u Kolumni – Vladin ured – objavljen je tekst Vlade Bulića pod naslovom “Slučaj Guza: Kako HDZ-ovka liječi grižnju savjesti”. U tekstu se činjenica da je premijerka Jadranka Kosor skrenula pozornost (uvredljivo opisano kao: “uhvatila se stražnjice na plakatu”) na neprimjerenost korištenja ženskog tijela u turističkoj reklami, kao jednog od brojnih slučajeva u kojima se žensko tijelo ili njegovi dijelovi koriste za reklamiranje svega i svačega, koristi za ponižavajuću tvrdnju o načinu na koji žene u HDZ-u, temeljem svog spola, dolaze do pozicija, uključujući i premijerku, dok se istovremeno muški članovi iste stranke nazivaju “mužjacima” (“Po naredbi mužjaka postala premijerka”, “Općepoznata je stvar da je Jadranka Kosor u HDZ, kao i većina žena koje su došle do važnijih pozicija u toj stranci, tamo došla jer su mužjaci u jednom trenutku skužili da ne bi bilo loše da imaju u stranci i ‘kakvo žensko'”).
U tekstu Vlade Bulića na uvredljiv i omalovažavajući način se prikazuju žene i muškarci u jednoj političkoj stranci dodatno sugerirajući da je njihov međusobni odnos u stranci odnos unajmljivača i iznajmljivačica (“A u čemu je više seksizma – u stražnjici na plakatu ili iznajmljivanju svoje ženskosti tipovima poput Tuđmana i Šuška, kasnije Sanadera, a danas Milinovića, Kalmete i Šeksa?”).
Upozoravam da se načinom na koji su žene i muškarci prikazani u članku izravno krši Zakon o ravnopravnosti spolova koji u članku 16. st. 2. navodi : “Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol”.
Uvredljiva je, ne samo za premijerku, i tvrdnja da se upozoravajući na seksizam premijerka bavi “pizdarijama” i to je oprobani način (iako se ne koristi uvijek isti vokabular) obezvrjeđivanja bilo čijeg mišljenja o seksizmima i stereotipima jer, naravno, uvijek ima “važnijih” problema.
Stoga se, prateći medije posljednjih dana postavlja pitanje smije li se uopće reagirati na seksizam i stereotipe i poštivati Zakon o ravnopravnosti spolova?
Odgovor je izgleda da se može ako niste premijerka jer će vas tada uglavnom samo ignorirati i tek će poneko ocijeniti, pogodite što, da ima i “važnijih” pitanja. Ali ako ste premijerka onda je to, čini se po reakcijama, nedopustivo uz argument da ima, naravno, “važnijih” pitanja.
U erupciji reakcija na tu izjavu (ali i na podršku nekih ženskih udruga toj izjavi) poručuje nam se da ne treba sve zakone jednako poštivati, što je zabrinjavajuće. S takvim pristupom obeshrabruje se sve one koji imaju drugačije mišljenje od kritičara/ki premijerkine izjave da ga doista i iskažu da se ne bi i sami izložili medijskom progonu. Svima koji/e su to učinili, to se i desilo. Ali desilo se i to da brojni protivnici/ce premijerkinog shvaćanja seksizma ili upozoravanja na seksizam, svoju reakciju, naravno, ne tretiraju kao tričariju, nego kao važno pitanje ocjene ukupnog premijerkinog djelovanja.
Smatram da je polemika o seksizmu i/ili spolnim stereotipima važna i dobrodošla, ali ne ukoliko se u polemici koriste uvrede, ponižavanja i omalovažavanja na osnovi spola.
Ponovo podsjećam da je još u travnju 2002. godine Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila Preporuku o predstavljanju žena u medijima (Preporuka 1555 (2002)) kojom se Vlade zemalja članica, među kojima je i Republika Hrvatska, pozivaju da osude seksizam. Premijerka Vlade RH to je i učinila.
