Uskoro će hrvatski građani birati po peti put predsjednika ili predsjednicu. Nameće nam se pitanje da li je Hrvatska spremna za svoju prvu predsjednicu?
Predsjednički izbori 2005. god. pokazali su nespremnost hrvatskog biračkog tijela za taj veliki korak, kada je Jadranka Kosor poražena u drugom krugu od danas još aktualnog predsjednika Stjepana Mesića, no od tada se mnogo toga promijenilo.
Ne tako davno, Hrvatska i njeni građani morali su postati spremni za političarku na samom vrhu države. Pod neobičnim okolnostima žena je zauzela mjesto premijerke i to ista ona koju nisu htjeli vidjeti kao predsjednicu 2005.god. Nakon početnog šoka, nevjerice i sumnje u njezine političke sposobnosti, počelo se u samo nekoliko mjeseci odmotavati klupko korupcije i kriminala vezano uz politički vrh. Osim pomaka na unutarnjem planu dogodili su se i pomaci u vanjskoj politici Republike Hrvatske. Hrvatska je nastavila pregovore za punopravno članstvo u Europsko uniji koji su bili dulje razdoblje blokirani od strane Slovenije. Sve to se dogodilo u zadnjih 6 mjeseci i to pod kormilom Jadranke Kosor koja je usprkos nekim propustima uspjela zatvoriti usta onima koji su joj propisivali kraj i prije samog početka. Ovih dana proglašena je političarkom i osobom godine od strane novinara medijske kuće Media servis. To sve pokazuje da žena može i to bolje od svog muškog prethodnika, koji je podvio rep i otišao u vrlo teškoj situaciji za Hrvatsku.
Vratimo se mi na trenutnu predsjedničku izbornu kampanju i pitanje s početka o spremnosti Hrvatske za svoju prvu predsjednicu. Prvo što možemo uočiti je nerazmjerni brojčani omjer muških i ženskih kandidata. Na 10 muških kandidata idu dvije ženske predsjedničke kandidatkinje (Vesna Škare Ožbolt i Vesna Pusić). To je ako uspoređujemo sa 2005. god. svojevrsni korak unazad kada je omjer muško-ženskih kandidata bio 10:3. To znači da Hrvatska umjesto da korača prema naprijed po tom pitanju ide unazad i to bi nas sve trebalo zabrinuti. Sigurna sam da ima sposobnih, obrazovanih i razumnih političarki koje bi se mogle i htjele upustiti u utrku za predsjednicu i time bi se povećale šanse da dobijmo prvu hrvatsku predsjednicu.
Osim tog početnog hendikepa za same žene, uočila sam još jednu zanimljivost prilikom sučeljavanja Ive Josipovića, Nadana Vidoševića, Andrije Hebranga, Vesne Pusić i Dragana Primorca na Novoj TV. Svi muški suučesnici tog sučeljavanja uključujući i voditelja govorili su o izboru budućeg predsjednika. Vesna Pusić je jedina bila svjesna da možda ipak bude izabrana buduća predsjednica pa je na postavljena pitanja odgovarala sa formulacijom “predsjednik ili predsjednica”. To me navelo na zaključak da je politička korektnost Vesne Pusić suvišna te da bi trebala ponosno govoriti “buduća predsjednica”, kao što njezini protukandidati govore i maštaju o budućem predsjedniku, a predsjednica se izgubila iz njihovog govornog izražaja ili tamo nikada nije ni bila. Time bi zasigurno zvučala još sigurnijom i otvorila si put ka pobjedi. Stoga se nadam da će ženske kandidatkinje, bilo sada bilo u budućnosti, bez zadrške govoriti o sebi kao “budućoj predsjednici”. Time će zasigurno ukloniti nesigurnost koja se krije iza “ili formulacije” i otvoriti vrata prema prvoj hrvatskoj predsjednici.
