Vjerujem kako etikete mogu biti moćne kako u nanošenju štete tako i u osnaživanju. To se pogotovo odnosi na malu djecu koja razvijaju svoje unutarnje dijaloge s kojima će živjeti do kraja života. Kao majka kćeri, osobito pazim na odabir riječi. Želim koristiti one riječi koje će im dati poticaj za poštivanje vlastitih tijela, razviti duboki osjećaj vlastite vrijednosti i neodoljiv osjećaj potpune ljubavi. Svi na dnevnoj razini koriste etikete što ih čini pravim mjestom za početak ispitivanja jezika koji koristimo.
Moja djeca sve čuju. Čak i kad me traže da se ponavljam po deset puta znam da je mala vjerojatnost da me nisu čule od prve. Upravo zato nije važno samo ono što kažem njima u razgovoru nego i ono što kažem o njima u razgovoru s drugima i što dozvolim drugima da govore o mojoj djeci.
Savršeni je primjer kada stranac pozdravi moje kćeri dok vani obavljamo poslove. Nije neuobičajeno da se jedna od njih ili obje na to nasmiješe, posegnu za mojom rukom ili mi se približe te ostave stranca bez odgovora. U takvim trenutcima većina odraslih odmah će upasti s “Oh, ma ona je sramežljiva.” Sramežljiva, sramežljiva, sramežljiva. Prezirem tu riječ; želim si od nje zapaliti kosu na glavi. Od širokog spektra emocija koje moje dijete može osjećati je li vam ikada palo na pamet da se radi o oprezu prema osobama koje ne poznaje? Možda vam se hoće približiti svoj tempom, a ne vašim? Možda to nema nikakve veze s vama nego su samo gladna i pospana i nemaju u sebi sposobnost uključivanja u neobavezan razgovor.
{slika}
Sramežljivost sama po sebi nije negativna etiketa, ali kada je ljudi koriste kako bi opisali moju djecu tada je koriste na negativan način. Traže najjednostavniji način za označavanje ponašanja koje njih, a ne moju djecu, dovodi u neugodnu situaciju. Razbacuju se tom riječju zanemarujući osjećaju moje djece. Hej, mali/a, ti se samo sramiš. Ova neugodna tišina koju sam stvorila pretjerano entuzijastičnim pokušajem razgovora je sad tvoj problem, ne moj. U konačnici: Sramežljivost je etiketa koju ne toleriram u blizini moje djece. Ljudima dajem do znanja da su moje kćeri oprezne i da se ljudima vole približiti svojim vlastitim tempom.
Meni je lako identificirati nezahvalni jezik koji drugi koriste za etiketiranje moje djece. Ne mogu reći to isto za moje pogrešno etiketiranje.
Svake večeri poljubim svoje cure i šapnem im nešto slatko na uho. Svaki put završim s “Volim te, princezo”. U pravilu im to govorim od kako su se rodile. Neku večer sam se uhvatila kako govorim “princezo” i stvarno sam se morala zaustaviti. Mi u našem domu nemamo ništa protiv princeza. Obzirno smo selektivni prema tim “kraljevskim uzorima” i kako oni utječu na naše kćeri. Volimo Meridu, ali nismo baš ljubitelji Adore. U potpunosti smo na strani Tiane. Pepeljuga? Meh. Lišavam li ih nekog važnog životnog iskustva ne dopuštajući im da u našoj kući veličaju Disney princeze? Ne bih rekla.
{slika}
Objasnila sam svojim kćerima koliko je važno odabrati s kim ćemo biti okružene jer upravo ti ljudi na nas imaju veliki utjecaj. Zato im kažem da, ako već vole princeze, neka odaberu one s kvalitetama koje su vrijedne divljenja. Odaberite one koje će vas osnažiti kao male djevojčice. To ne uključuje stavljanje svog života na čekanje dok se princ ne predomisli. Sranje. Malo se osjećam kao varalica jer se razbacujem “princezom” s tako malo razmišljanja.
“Sramežljiva” je specifično negativna dok je “princeza” pozitivno neodređena. Nije baš neki način za pokazati koliko su divne moje kćeri. Želim da uvijek znaju kako su uvijek dovoljno dobre takve kakve jesu. Zato predlažem zbogom “princezama” (kao i “sramežljivima”) i želim dobrodošlicu riječima koje slave darove dane rođenjem, darove koje još uvijek otkrivaju i čini me sretnom što tom otkrivanju mogu svjedočiti. Vjerujem kako etikete imaju potencijala za postati samoispunjavajuće proročanstvo. Zato bih radije ostavila svoje kćeri s riječima koje će ih podignuti umjesto s onima koje će ih ostaviti na cjedilu.
{slika}
Ovdje se nalazi 10 pozitivnih etiketa, 10 odličnih alternativa za nazivati svoju kćer princezom, ostavljajući “sramežljiva” sa strane.
Recite svojoj kćeri da je:
- Ratnica
- Hrabra
- Liderica
- Znatiželjna
- Dobrog srca
- Detektivka
- Kreativna
- Snažna
- Pametna
- Darežljiva
+ slobodnog duha, timska igračica, fokusirana, odlučna, atletskog duha, sposobna, samopouzdana, učiteljica, dobra prijateljica, nježna sestra – razumiješ?
Moćna djevojka, stranica posvećena “najvećoj svjetskoj zbirci knjiga, igračaka i filmova za pametne, samopouzdane i hrabre djevojčice” nedavno je anketirala svoju zajednicu roditelja kako bi vidjela koje etikete oni koriste kako bi se njihove kćeri osjećale kao Wonder Women. Dok su neki podijelili svoje najdraže nadimke (buba, medo, majmunčić – uvijek prisutne nadimke povezane sa životinjama), drugi su podijelili etikete za koje bi bili sretni da se manifestiraju u njihovim djevojčicama (ratnica, sjajna, liderica).
Prevela i prilagodila Mirna Šimunović
