Oživljavanje uragana pomaže nam upravljati vlastitim strahom, no mora li to uključivati maštanje o nasilnoj odmazdi protiv žena?
Sandy je bila prava kuja.
Bila je kurva koja je zaj….. gradove diljem istočne obale. Dobra je u puhanju, ali drago nam je što je otišla. Ona odvaja muškarce od dječaka. Najvažnija je žena u tzv. “swing” državama.
Uragan Sandy bio je užasan. Ostavio je desetke mrtvih i još više beskućnika. No, on je bio nešto – uragan. Ne neugodna žena, ne ona. Oživljavanje oluje može biti zabavan govornički trik i ne bih rado bila razdražljiva feministkinja koja svima drži lekcije o izborima riječi. Ali razgovaranje o olujama kao da su one ljutite ili promiskuitetne žene nije benigno. To je simptom mizogine kulture.
Hrpe neukusnih i seksističkih komentara o Sandy pojavljivale su se u drugim člancima pa se neću stalno vraćati na točku da se rasprave o uraganu, posebno one na društvenim medijima, jako oslanjaju na nazivanje oluje kujom ili kurvom. Iskočile su neizbježne Facebook grupe naziva “Uragan Sandy je kuja”. #SandyBitch bio je popularan hashtag o oluji. Pojavljivala se gomila loših šala o Sandy koja puše po cijeloj Istočnoj obali. I ogroman broj tweetova i postova na Facebooku bio je neobično nasilan – Sandy je drolja i korisnici društvenih mreža “istjerat će vraga iz te kuje”, “izlemati tu kuju”, “probosti kuju” i “nadam se da ćeš j….. umrijeti prljava kujo j….. te dvaput.”
Na stranu ono za što pretpostavljam da je trenutak kolektivne užasnutosti nakon shvaćanja da su te postove natipkali odrasli ljudi koji će za samo nekoliko dana birati idućeg predsjednika SAD-a, što to govori o našoj kulturi kad mi zamišljamo prirodnu katastrofu kao ženu i potom maštamo o tome kako je udaramo?
Neki od najčešćih zločina u SAD-u ujedno su najviše omalovažavajući i najintimniji. Žene i djevojke često pretuku ili siluju ljudi koji ih poznaju ili tvrde da ih vole. Mnogo je vjerojatnije da će nas silovati poznanik nego stranac koji iskoči iz grmlja, kao i da će nas netko fizički napasti u našim domovima ili domovima naših poznanika nego na javnom mjestu. Ubojstvo je vodeći uzrok smrti među trudnicama – gotovo uvijek partnerovih ruku djelo.
Kao društvo svi mi tvrdimo da se slažemo da su muškarci koji udaraju žene šljam. Tvrdimo da smo suglasni da su muškarci koji siluju žene zli. A zatim smo gotovo ushićeni kad možemo zbijati šale na račun silovanja ili udaranja arogantnih, kučkastih ili droljastih žena – stvarnih ili zamišljenih.
Primijetite i da mi ne mrzimo uragane zbog toga što su oni destruktivne sile prirode; mrzimo Sandy jer je ona drolja i kurva i kuja. A drolje i kurve i kuje zaslužuju fizičku kaznu.
Nisu samo nepogode te za koje zaključimo da su fufe koje zaslužuju dobre batine. Tu su i prave žene od krvi i mesa. Kad žene dignu glas, bilo da su dovoljno odvažne da pišu o vlastitim mišljenjima na Internetu ili sudjeluju u političkom procesu, neizbježno je vraćanje na seksualiziranost i nasilje – dama nije samo idiot kao njeni muški kolege, ona je glupa kurva koja zaslužuje da je se siluje.
Seksualizacija žena u javnosti nije ništa novo. Tradicionalno žene su zauzimale privatnu sferu doma i obitelji dok su muškarci obavljali javne poslove, kandidirajući se i monopolizirajući politički proces. Prva “javna žena” bila je prostitutka i pretpostavljena seksualna dostupnost žena u javnosti – i služenje seksualnim uznemiravanjem i klevetanjem kako bi ih se u javnosti osramotilo – ostaju s nama i danas.
{slika}
To je smiješni trag nasreću davno minule ere, ali nekako i u 2012., u kojoj su žene dio javnog života kao i muškarci, dijelovi naše psihe ostaju u viktorijanskom dobu. Samo upitajte bilo koju mladu ženu koja je nedavno sama hodala ulicom – seksualno zlostavljanje žena samo zato što se kreću gradom događa se kao po propisu posvuda, od Kaira preko Londona do New Yorka.
Ili pitajte Sandru Fluke, koja je imala dovoljno odvažnosti obaviti svoju civilnu dužnost svjedočenjem pred Kongresom. Njen zločin? To što je žena koja govori o ženskoj zdravstvenoj njezi. Rush Limbaugh nazvao ju je droljom i blatilo je se posvuda, od radiostanica naklonjenih desnici do navodno uravnoteženijih stranica National Reviewa.
Ili pitajte Katherine Fenton. Ona je neodlučna glasačica koja je kandidatima postavila pitanje o jednakim plaćama tijekom debate u Gradskoj vijećnici – ponovo žena koja ispituje o “ženskim stvarima”. Konzervativni novinari temeljito su pretražili njen Twitter profil i na temelju spoznaje da je dvadeset i nešto godišnja žena koja ponekad konzumira alkohol u kafićima u društvu prijatelja implicirali su da je ona jedna glupa, nalivena drolja.
Ili pitajte to Hillary Clinton. Da, ona je uobičajeni primjer, ali klasik je s razlogom. Mržnja prema oboje Clintona rasprostranjena je diljem desnice (i određenih segmenata ljevice), no dok je predsjednik Bill Clinton predmet poruge zbog arogancije ili ljigavosti, Hillary je brutalna kučka. Organizacije koje djeluju protiv Hillary imenuju se u stilu Citizens United Not Timid (otprilike Ujedinjeni građani bez straha). Shvatili ste akronim. Za prvu damu Michelle Obama situacija nije nimalo bolja – nju uza sve to obasipaju i rasističkim uvredama.
Ili pitajte mene ili Kathy Sierra ili Jessicu Valenti ili bilo koju drugu ženu koja objavljuje svoje tekstove na Internetu. Mi nismo samo debili, kreteni, idioti – te su uvrede češće upućene muškim autorima. Mi smo “glupe p….”, “glupe kurve” i “kuje koje zaslužuju biti silovane”. Ne mogu se sjetiti ni jedne istaknute autorice koju nisu častili prijetnjom silovanjem ili čak desecima njih. Neke od nas primile su toliko ozbiljne prijetnje da smo se obratile policiji ili FBI-ju.
Mene se nazivalo svakim pogrdnim imenom koje postoji u jeziku, a i još nekim novima. Pojedinci su pisali da bih trebala biti silovana ili ubijena ohrabrujući svoje kompiće s interneta da saznaju moju kućnu adresu. Muškarci koji mrze moje političke stavove slali su e-mailove svakom pojedinom odvjetniku iz odvjetničke tvrtke u kojoj sam nekad radila žaleći se na mene, čak su se, dok sam studirala pravo, pojavljivali pred uredima mojih profesora.
I dok se čini da je ženama naklonjenima ljevici sve gore, ni desničarske žene nisu imune. Samo pitajte S.E. Cupp, čije je slike fotošopirao Hustler kako bi je prikazao kako pruža oralni seks. (Da parafraziram kolegicu feministkinju i primateljicu svih vrsta posebnih uvreda i prijetnji, Amandu Marcotte, da odam tajnu frajerima diljem svijeta: ako nastavite projicirati oralni seks kao nešto užasno i ponižavajuće za žene, prestat ćete ga dobivati pa biste možda trebali prekinuti s time.)
To ne znači da muškarci nisu također uznemiravani; jesu. No njih se tipično napada da su kreteni, zbog njihove inteligencije (ili njena nedostatka) ili zbog njihovih stajališta. Kad se nekome ne sviđa neka žena? Ona je kuja ili drolja i kazna za to je tjelesno i seksualno nasilje.
Ovo ima realne posljedice za mlade žene. Tko želi progovarati o politici, a kamoli politički se kandidirati ako zna da će biti žrtvom intenzivno seksualiziranih i nasilnih ispada. Tko želi nositi se sa stresom od konstantnih uvreda i prijetnji o seksualnom nasilju? Tko želi potencijalno uključivati vlastite obitelji i voljene osobe u tu grozotu.
Rezultat toga jest da manje žena piše, politički se kandidira i javno progovara o važnim temama. Rezultat je manje ženskih glasova i manje žena na moćnim pozicijama. A zbog toga smo i sve siromašnije.
Uragan Sandy nije osoba, to je oluja. I šale su šale, no ono što smatramo smiješnim može otkriti mnogo toga – pogotovo kad pogledamo kojim šalama najlakše pribjegavamo. Način na koji oživljavamo Sandy i na koji raspravljamo o uraganu kad se složimo da je to “ona” otkriva neke uznemirujuće istine o tome kako gledamo na žene.
{slika}
“Sandy je kuja koja puše po cijeloj Istočnoj obali” moglo bi proći kao pristojna šala u šačici ekipa frajera niskog IQ-a i definitivno bi nam morao smetati njihov nedostatak kreativnosti i stupanj neduhovitosti. No trebali bismo također razmotriti koliko brzo nas pretvaranje stvari u ženu natjera da je zovemo kujom ili droljom i koliko zbog toga kolektivno maštamo o nasilju.
Prevela i prilagodila: Ana Stipković
