Dok prisilni brakovi ostaju sporno pitanje u njihovoj domovini, jedno njemačko izvješće pokazuje da su useljenici iz Turske, Srbije i s Kosova donijeli tu praksu i u Njemačku, dovodeći u pitanje integraciju useljeničkih zajednica.
Zabrinjavajuće jest to što mnogi prisilno sklopljeni brakovi uključuju mlade useljenike iz jugoistočne Europe.
Prema izvješću njemačkog Saveznog ministarstva za obitelj, prisilni brakovi uglavnom se odnose na mlade muslimanke. Od onih koji su bili prisiljeni na brak, 83,4 posto su muslimani, gotovo trećina starosti do 17 godina, a 40 posto starosti između 18 i 21 godine.
Njemačka savezna ministrica za obitelj Kristina Schroeder opisala je to koncizno rekavši: “Tko god vjenčava djecu protiv njihove volje… čini nasilje prema njima.”
Mnogim žrtvama zaprijećeno je nasiljem, pa čak i smrću.
Kada su u pitanju roditelji tih mladih žena, zemlja porijekla najčešće je Turska, sa 44 posto, a slijede ih zajedno područje Srbije, Kosova i Crne Gore, a potom Irak i Afganistan.
U Njemačkoj se nalazi gotovo 3 milijuna turskih useljenika, što ih čini najvećom nenjemačkom etničkom skupinom u zemlji.
Socijalni radnici i drugi stručnjaci zabrinuti su što zemlje jugoistočne Europe zauzimaju tako visoko mjesto.
Burbuqe Llapashtica, ravnateljica Kosovskog kulturnog centra u Hamburgu, kaže za SETimes kako su je zaključci iznenadili. Dodaje kako se moraju poduzeti mjere na Kosovu i u drugim dijelovima regije.
“Nisam to očekivala, ali, sigurno zbog velikog broja useljenika iz regije, to je činjenica. Njemačko zakonodavstvo dovoljno je dobro i nudi… snažnu zaštitu žrtvama, ali ta ‘kaznena djela’ događaju se u zemljama porijekla u kojima je zakonodavstvo slabo”, kaže Llapashtica.
Navodi kako je teško reći odakle točno dolaze te obitelji: iz Srbije, Kosova ili Crne Gore.
“Postoji problem s putovnicama; neki i dalje imaju srpsku/jugoslavensku putovnicu, a neki su dobili kosovske i crnogorske putovnice. Iz tog su razloga te zemlje zajedno stavljene na popis. Prisilni brak — iz mojeg iskustva — događa se u sve tri zemlje”, kaže Llapashtica.
Yildiz Sahin je turska socijalna radnica u Oberhausenu, u Njemačkoj, koja je radila sa žrtvama nasilja u obitelji i prisilnog braka. Izjavila je za SETimes kako kulturno porijeklo igra važnu ulogu u prisiljavanju djevojčica i dječaka na brak.
“Neke obitelji strahuju da će njihova djeca, ako se ne vjenčaju za nekoga iz njihove domovine, izgubiti svoje vjerske i kulturne veze. Njihov strah je razumljiv, ali to ne treba biti razlog za odlazak u ekstreme, kao što se nekada događa, uz korištenje nasilja i prijetnji. Moram reći da nisu samo djevojčice žrtve. Dječaci su isto prisiljeni oženiti se za određenu osobu”, kaže Sahin.
Dodaje kako bi integracija obitelji s useljeničkom pozadinom u njemačko društvo trebala biti prioritet i za useljenike i za društvo.
“Pitanje integracije trebalo bi shvaćati ozbiljnije. Njemačko društvo trebalo bi prihvatiti te ljude kakvi jesu, ali bi i useljenici trebali biti otvoreniji za prihvaćanje činjenice da žive u drugačijem društvu, u drugačijoj kulturi, koju će njihova djeca jednog dana smatrati svojom kulturom. Suočavaju se s kulturnim šokom”, kaže Sahin.
Igor Cvetković, sociolog iz Beograda, kaže kako se srpska vlada treba pozabaviti tim pitanjem čak i ako broj i porijeklo onih koji su uključeni u to nisu poznati.
Kada je u pitanju samo njemačko izvješće, on je donekle ambivalentan. “Dobar je korak da je to izvješće napisano”, kaže Cvetković za SETimes, iako postavlja pitanje je li možda bilo politički motivirano. “Useljenici i integracija su problem u Njemačkoj, a ovo izvješće moglo bi poslužiti kao obrazloženje da se izvrši pritisak na useljenike, ali i da ih se napadne s aspekta kulture.”
