“Ja sam preporod, ja tečem, ja sam žena” pjeva ženski zbor uz slike žena koja rade u poljima, plešu tradicionalne plesove u šarenim haljinama, protestiraju na masovnim skupovima, mašući crvenim, žutim, zelenim i ljubičastim zastavama Demokratske stranke naroda, HDP.
Ovo su slike i tekstovi HDP-ove pjesme iz nedavne izborne kampanje. Prije tri godine izdana je slična izborna pjesma s istim motivima, u kojoj su tada supredsjedatelj Selahattin Demirtas i supredsjedateljica Figen Yüksekdag pridružili skupini kako bi kolektivno plesali narodne plesove “halay” “horon” iz različitih dijelova zemlje. Danas su supredsjedatelji i desetci HDP-ih političara i političarki u zatvoru, a Selahattin Demirtas kandidirao se za predsjedničkog kandidata iz zatvora. Opće je poznato da je izborni uspjeh HDP-a u 2015. godini spriječio Erdogana da uspostavi autoritativni sustav i doveo do snažnog porasta nacionalističkog osjećaja protiv Kurda.
Ovo razdoblje također je obilježeno krajem dvogodišnjih potresnih mirovnih pregovora s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK) i više mjesečne cjelodnevne vojne opsade na kurdskom jugoistoku. HDP-ovi supredsjedatelji bili su zatvoreni zajedno s izabranim zastupnicima, gradonačelnicama, disidentnim novinarkama, pro-mirovnim akademicima i kritičkim glasovima.
U roku od tri godine kurdsko pitanje potpuno je stavljeno pod strogu prismotru i politika poturčivanja u skladu s republičkim tvorničkim postavkama “jedna država, jedna nacija, jedna zastava i jedan jezik” ponovno je postala glavna pokretačka snaga turske politike.
Sve je to OK, ali ovom objašnjenju nedostaje jedna ključna dimenzija: ženski identitet HDP stranke.
Iako je općepoznata u svrhu jednostavnosti kao “pro-kurdska stranka,” HDP je također u antiratnom ljevičarskom savezu kao i ženska stranka koja ima korijene u kurdskom pokretu za slobodu. “Naš program je jasan, želimo učiniti žene vidljivima u zemlji gdje se riječ “žena” briše automatski,” izjavila je HDP-ova zamjenica predsjedništva i feministička aktivistkinja Filiz Kerestecioglu u TV emisiji dva tjedna prije turskih izvanrednih izbora 24. lipnja.
2003. godine kada je novoizabrana stranka AKP predstavila svoj program dug 34 stranice za 59. kabinet, termin “žena” pojavio se samo dva puta na kraju dokumenta i to isključivo u kontekstu obitelji i nacije. Žene, kako piše u dokumentu, imaju “posebnu ulogu” kao “pružateljice zdravih generacija.” Gotovo desetljeće kasnije, još uvijek vladajuća stranka AKP je restrukturirala institucionalni krajolik i zamijenila Ministarstvo žena i obiteljskih poslova s Ministarstvom obitelji i socijalne politike.
Na taj način je AKP smjestio žensko pitanje u područje socijalne politike istovremeno čineći ga nevidljivim. Novi nacionalni projekt pod AKP-om namjerno je shvaćao žene kao objekte kojima treba zaštita od zapadnog kapitalizma, ističući potrebu za zaštitom ženskih tijela koja su smatrana označiteljima granica nacije. Ne samo da su žene manje plaćene za isti posao od muškaraca i većinom zaposlene u poljoprivredi i industriji pod novim neoliberalnim ekonomskim principima, Erdogan je eksplicitno odbacio žene koja žele ostvariti karijeru i žensku emancipaciju koju je definirao kao alijenaciju od ženske “prirode stvaranja.” Ova paternalistička retorika pomogla je vladi stvoriti novu varijantu turskog nacionalizma koji se temelji na eksplicitnijem islamskom identitetu i uspostavi socijalne države kroz okvire konzervativizma.
Feminističke akademkinje tvrdi kako država – bez obzira na to što može garantirati ženska prava do određene mjere – ne može nikada u potpunosti osloboditi žene, osim ako ženska borba ne igra ključnu ulogu u stvaranju nacionalističkog projekta. Pokušaj radikalnog ženskog osnaživanja, dakle radikalni feminizam koji želi eliminirati mušku dominaciju u svim društvenim, institucionalnim i ekonomskim kontekstima, napredovao je u Turskoj po prvi puta u većim razmjerima s pojavom HDP-a iz kurdske političke sfere. Dok AKP pokušava učiniti žene nevidljivima, HDP radikalno uspostavlja žensko mjesto u društvo i politici. Budući da je rođen iz kurdskog pokreta za slobodu i uspješno dopire do ne-kurdske ljevice i feminističkih organizacija, HDP se uspio etablirati kao anti-status quo stranka koja želi stvoriti novi okvir državljanstva, prevladati tursko-kurdsku podjelu i osnažiti žene.
HDP se deklarira kao antiteza turskom status-quou, dakle kao antiseksistička, antimilitaristička, antirasistička, antihomofobna, antinacionalistička i izvan svega antiratna stranka. Dio je ljevičarskog saveza od ukupno 37 stranaka i organizacija s idejama jednake reprezentacije u parlamentu, grassroots demokracije izvan države i radikalnog osnaživanja žena koji su glavni stupovi zamišljenog nacionalnog projekta za Tursku i širu regiju što predstavlja novost u turskoj politici. Žene u redovima HDP-a čine potpuno autonomnu žensku skupštinu paralelnu postojećoj stranačkoj strukturi. Od tada HDP-ova ženska skupština djeluje u miješanim kao i u isključivo ženskim područjima i na središnjem nivou u formi ženskih izaslanica za diplomaciju, medije, obrazovanje, pravo i financije.
Primjena ovih principa od strane HDP-a i njihove ženske strukture je prikazano u supredstavničkom sistemu koji se primjenjuje na svakom organizacijskom nivou, a kojeg čine jedan muškarac i jedna žena. Ženska supredstavnica je izabrana od strane isključivo ženskih glasova za razliku od muškog supredstavnika za kojeg glasaju i muškarci i žene. Sve odluke HDP-a koje se tiču žena mogu biti poništene od strane ženske skupštine kroz veto.
Nadalje, sve odluke koje se tiču žena nisu obvezujuće samo za žensku skupštinu već za sva tijela i odbore koji donose odluke na odgovarajućim nivoima. Cilj je izgraditi mehanizme obrane od muške dominacije na institucionalnom nivou, ili kao što navodi stranački program:
“Kao HDP-ova ženska skupština smatramo da je najvažniji dio samoobrane dobra organizacija.” Ove politike se također primjenjuju u izbornim procesima koji određuju kandidate i kandidatkinje koji će se kandidirati za stranačke funkcija kao i za lokalne i opće izbore. Izborne kampanje vode se od strane isključivo ženskih ureda za kampanje i strategijskih centara. Dok je HDP otvorio prostor u društvenim kao i u političkim sferama za vidljivost i aktivnu participaciju žena, AKP je smanjio broj kandidatkinja s 99 na 69 (od 550) tijekom izbora u studenom 2015., što je rezultiralo s ukupno 317 mjesta od kojih su samo 35 pripala ženama. U visoko centraliziranoj državi s rastućim zahtjevima za decentralizaciju i samoodređenje, HDP-ov projekt dio je potporu kao sveobuhvatna stranka koja se proteže izvan tradicionalnog kurdskog biračkog tijela.
HDP predstavlja značajan izazov državnoj hegemoniji nad nacionalnim projektom temeljenu na turcizmu i muškoj dominaciji te je transformirao temeljne principe turske države-nacije pružajući novi državljanski okvir. Taj ideal je konstruiran u etničko i kulturno pluralnim terminima s autonomnim ženskim tijelom. U kontekstu nasilja nad kurdskim ženama koje su pružale otpor tijekom vojne okupacije ili uhićenja ženskih novinarki koje su radile za prvu žensku kurdsku medijsku agenciju JinNews, državno organizirano seksualno nasilje pokazuje se u drugačijem svijetlu – kao pokušaj obnavljanja muške hegemonije u područjima koja su bila politički transformirana u rukama HDP-ove feminističke politike.
U ovoj atmosferi političkog uznemiravanja, nepravde i seksualnog nasilja, žene HDP-a nastavljaju se organizirati, okupljati i odupirati samim svojim postojanjem: Mi smo ovdje, Mi smo žene.
Prevela i prilagodila: Jana Kujundžić
