Početkom mjeseca Disneyjevo Snježno kraljevstvo (Frozen, 2013.) ušlo je u povijest. Ne samo da je film osvojio Oscara za najbolji animirani film, već je ostvario i svjetsku zaradu od milijardu dolara. To je prvi put u povijesti da je film koji je režirala žena ostvario toliki profit (Snježno kraljevstvo je ujedno drugi animirani film u povijesti – nakon Priče o igračkama (Toy Story, 1995.) koji je zgrnuo toliko love).
Na putu da postane klasik, ovaj film koji su zajednički režirali Jennifer Lee i Chris Buck ujedno je jedan od najprogresivnijih Disneyjevih filmova u povijesti. Njegov golemi uspjeh još jednom dokazuje da su filmovi o ženama i koje rade žene itekako isplativi. Kao što je u svom govoru na dodjeli Oscara istaknula Cate Blanchett: “Poruka za sve one u filmskoj industriji koji se još uvijek čvrsto i naivno drže ideje da je filmovima o ženama mjestu u tržišnim nišama – nije! Publika ih želi vidjeti i oni donose novac. Ljudi, zemlja je okrugla”.
Ovo je velika pobjeda za redateljice koje su se oduvijek morale vraški truditi da bi se probile u filmskoj industriji. A tu je i sramotan način na koji se prema njima odnosi Akademija filmskih umjetnosti: svega tri žene u povijesti bile su nominirane za Oscara za najbolju režiju prije nego je 2009. godine Kathryn Bigelow kući odnijela zlatni kipić za film Narednik James (The Hurt Locker, 2008.).
Prema časopisu Variety, svega 5 posto od 250 najunosnijih filmova u 2011. godini režirale su žene. 2012. godine ta je brojka iznosila 9 posto, da bi 2013. godine dva od 100 najunosnijih filmova godine (Snježno kraljevstvo i Carrie) režirale žene. Čak i u popularnoj imaginaciji muškarci poput Jamesa Camerona, Stevena Spielberga i Michaela Baya najčešće figuriraju kao sile u pozadini box-office uspješnica. A zloglasni disneyjevski mačizam još uvijek baca duge sjene u svijetu animacije.
O tome kako je ‘čudno’ da se redateljska palica nalazi u ženskim rukama pisalo se nadugo i naširoko; pače, oko toga se podigla tolika galama da je sama Lee o svom redateljskom iskustvu odlučila pisati Los Angeles Times-u: “Pitanje koje mi najčešće postavljaju jest ‘Kako je to biti redateljica? Što Vam je najteže?’ Priznajem da sam spremna, sasvim spremna vratiti se pisanju scenarija, bez obzira na silan posao i komplicirane bilješke, jer tamo nisam ‘ženski’ redatelj. Tamo nisam visoka samo 161,5 cm. Kad pišem, moje grude su prave veličine, jer jedino što je važno za pisanje jest veličina moje mašte”.
Nadajmo se da će golem uspjeh koji je Lee požnjela sa Snježnim kraljevstvom donijeti pozitivne promjene za sve talentirane redateljice.
