Prevela Franciska Cettl
Općeprihvaćeno je mišljenje da je pobuna u baru Stonewall Inn u Greenwich Villageu 1969. godine bila prva javna pobuna queer zajednice protiv diskriminacije. Nije tako. 1965. su zabilježeni prvi tzv. “sit-ins” (sjedenje iz protesta) osoba queer orijentacije u philadelphijskom noćnom kafiću i restoranu Dewey’s, popularnom okupljalištu mladih homoseksualaca, lezbijki i transvestita.
Restoran je počeo odbijati usluge LGBT klijenteli, što je izazvalo prosvjed 25. travnja 1965. godine. Uprava Dewey’sa odbila je više od 150 redovitih mušterija dok su se vani odvijale demonstracije. Četvero tinejdžera pružalo je otpor pri izbacivanju iz restorana, te su uhićeni i kasnije osuđeni zbog remećenja javnog reda. U sljedećim tjednima mušterije Dewey’sa i ostali pripadnici philadelphijske gay zajednice izmjenjivali su se pred restoranom protestirajući protiv diskriminacije mladeži drukčijeg rodno-spolnog opredjeljenja. Drugog svibnja aktivisti su organizirali još jedan “sit-in”, te je opet pozvana policija, no tom prilikom nitko nije uhićen. Uprava restorana je popustila i izjavila da će “smjesta prestati sa svakim diskriminirajućim odbijanjem usluga”.
U kolovozu 1966. došlo je do pobune u zalogajnici Compton’s Cafeteria u San Francisku, otvorenoj 24 sata dnevno, koja je bila popularna među transvestitima i ostalim transrodnim osobama, prostitutkama, odbjeglim tinejdžerima i homoseksualcima u potrazi za partnerima. Uprava Compton’sa počela je zvati policiju da udalji nekonformističku klijentelu, te je jedne noći transvestit potaknuo pobunu prolivši šalicu kave u lice policajcu koji ga je pokušao izbaciti. Tanjuri, pladnjevi, šalice i pribor za jelo počeli su letjeti zrakom, stigli su policijski kombiji, te je izbila ulična tučnjava. Neki od otprilike 60 pobunjenih transvestita udarali su policajce svojim teškim torbama, uništen je policijski auto, te je spaljen kiosk s novinama. Pobuna u Compton’su naposljetku je rezultirala postavljanjem prve policijske kontakt osobe za gay zajednicu.
Ovo su samo dva od mnoštva isječaka slabo poznate ili zaboravljene povijesti queer pokreta, koji se mogu naći u knjizi Smash the Church, Smash the State: The Early Years of Gay Liberation (City Lights, June 2009), novoj antologiji koju je uredio Tommi Avicolli Mecca, i sam veteran iz najranijih borbi za gay prava, a danas umjetnik koji djeluje u San Francisku i izvodi performanse na temu transrodnosti.
Do trenutka kad su izbili prosvjedi u Stonewallu u lipnju 1969., pobuna i radikalizam već su bili u zraku. Država je bila uzdrmana zbog masovnih protesta protiv rata u Vijetnamu. U američkim gradovima eskalirale su urbane pobune afroameričke manjine. Feministkinje su počele artikulirati vlastitu ideologiju oslobođenja i paliti grudnjake. Stonewall i militantni pokret za gay oslobođenje koji je iz njega proizašao samo su nastavak turbulentnih 1960-ih.
Dok je prve noći pobuna u Stonewallu bila spontana, idućih su se noći aktivisti organizirali. Mark Segal, koji već 32 godine radi kao izdavač za Philadelphia Gay News, piše: “Marty Robinson me uključio u aktivističku grupu, koja je bila dio skupine Mattachine New York. Ako govorimo o organizatorima demonstracija u noćima nakon prve pobune u Stonewallu, to smo bili mi. Nakon prvog incidenta kada su policajci napravili raciju u baru, Marty je imao genijalnu ideju da napišemo kredom nasred Christopher Streeta: ‘Stonewall sutra navečer’. Iduće tri noći smo se okupljali i prosvjedovali.”
Stonewall je postao općepoznata prekretnica jer je uslijedio nastanak konkretne i militantne političke organizacije, Gay Liberation Fronta (GLF). U iduće dvije godine, po uzoru na GLF u New Yorku, oko 300 neovisnih ogranaka Gay Liberation Fronta nastalo je diljem države. Na demonstracijama GLF-a učestalo se moglo čuti: “2-4-6-8, smash the church, smash the state!”- otuda i naziv zbirke članaka Avicollija Mecce.
Nick Benton, osnivač Gay Liberation Fronta u Berkeleyu, piše da je za njega i njegove kolege aktiviste GLF-a “gay oslobođenje bilo dijelom obuhvatnije ljudske borbe za oslobođenje, usko povezano s borbom za građanska prava, antiratnom, feminističkom i borbom za slobodu Trećeg svijeta.”
Osobna svjedočanstva prikupljena za Smash the Church, Smash the State! pridonose prizivanju tih uzbudljivih, energično prkosnih dana seksa, droge i rock’n rolla. Pripadnici queer zajednice, na koju su utjecali hipiji, yippiji i zippiji, oformili su vlastito radikalno krilo kontrakulture mladih i izdavali vlastite utjecajne publikacije – uključujući bostonski Fag Rag, koji je objavio antologijski članak Charlieja Shivelyja “Cocksucking As an Act of Revolution.”
Knjiga donosi i priloge žena koje su, zamorene muškom prevlašću unutar GLF-a, osnovale skupine poput RadicalLesbians, RedStockings and Dyketactics. U knjizi su također opisi najranijih radikalnih, često performativnih izravnih akcija za gay oslobođenje, kao i sukoba unutar različitih fakcija koji su naposljetku uništili GLF, te ga je zamijenila mnogo veća i jedinstvena organizacija Gay Activists Alliance.
Avicolli Mecca nije napustio radikalni anarhizam iz ranih dana. U uvodu piše:” Na mnogo je načina novi milenijski gay pokret potpuna suprotnost ranom gay oslobođenju iz 70-ih. On igra igru s političarima koji možda prepoznaju gay problematiku, ali ne i probleme ostalih obespravljenih zajednica. Traži pomoć korporacija za svoje povorke ponosa, koje su nekoć bile protestni marševi i proslave pobune u Stonewallu. Sada ti marševi više nalikuju na tržnicu nego na pokret.”
Na ovu 40. obljetnicu Stonewalla, ova kritika zavređuje da je čujemo.
Doug Ireland piše o moći, politici i medijima od 1977. godine. Pisao je kolumne, između ostalog, za Village Voice, New York Observer i pariški dnevni list Libération, a njegovi se članci objavljuju u različitim publikacijama, od Nationa do Vanity Faira i POZ-a. Jedan je od urednika časopisa In These Times. Možete ga kontaktirati putem njegova bloga.
