Radiolozi i radiologinje koji/e najčešće ne dolaze u doticaj s pacijentima/icama, prema istraživanju objavljenom u časopisu ‘Radiology‘, mogu igrati ključnu ulogu u identifikaciji žrtava nasilja kroz detekciju obrazaca ozljeda koje su povezane s nasiljem u obitelji i partnerskim nasiljem.
Žrtve nasilja, najčešće žene, imaju više fraktura lubanje i ruku nego li ostali pacijenti/ice. To najčešće dolazi u kombinaciji s velikim stupnjem oboljenja od astme, kroničnim bolestima i pokušajima samoubojstava, piše u studiji provedenoj u ženskoj bolnici u Brighamu.
Za potrebe istraživanja pregledani su elektronički medicinski zapisi više od 185 pacijenata/ica bolnice upućenih u program podrške žrtvama partnerskog nasilja od siječnja 2015. do listopada 2016. godine. Ti su zapisi uspoređeni s kontrolnom skupinom od 555 osoba primljenih na hitni odjel bolnice koje odgovaraju starosti i spolu bolesnika/ica iz prethodnih zapisa. Također, pregledani su i izvještaji sa svih snimanja obavljenih u posljednjih pet godina.
Istraživanje je pokazalo da su gotovo sve žrtve partnerskog nasilja žene (čak 96 posto). Prosječna dob je bila 34.2 godine, a žrtve nasilja imale su četiri puta više izvanrednih pregleda nego li ostali pacijenti/ice.
“Ova studija sugerira da određeni ponavljajući obrasci mogu biti naznaka partnerskog nasilja u specifičnim socio – ekonomskim faktorima identificiranim u studiji. Postoji mnogo informacija koje su nama radiolozima dostupne. Možda postoje indikacije o prethodnim snimanjima, a ako vidite obrazac koji se ponavlja, to bi vas moglo upozoriti da se u tom slučaju događa nešto drugo, kao što je nasilje”, kazala je dr. Elizabeth George, šefica radiologije u ženskoj bolnici u Brighamu te glavna istraživačica u studiji.
Prema podacima svjetske zdravstvene organizacije (WHO) jedna na tri žene izložena je fizičkom i/ili seksualnom nasilju u svom životu.
“Znakovi nasilja mogu se lako propustiti u užurbanim hitnim odjelima bolnica”, dodaje George. Također, istraživači/ice dodaju da je u zdravstvenim kartonima često teško naći znakove zlostavljanja.
“Osobe koje su preživjele nasilje trebaju nekoga tko zna što se događa. Već to za njih može značiti sigurnost. Medicinska struka je potpuno spremna za to i može identificirati nasilje”, kazala je Ruth Glenn, šefica Nacionalne koalicije protiv nasilja u obitelji (National Coalition Against Domestic Violence).
Kako bi nalazi ove studije pomogli i funkcionirali u praksi bit će potrebna koordinacija i ulaganje napora između radiologa/inja, socijalnih radnika/ica, doktora/ica na odjelima hitne pomoći i drugih djelatnika koji su u doticaju s žrtvama nasilja.
