Bitka za nominaciju za predsjedničkog kandidata republikanaca izrodila je iznenađujuće intenzivne napade na reproduktivna prava žena. I to ne samo na pravo na pobačaj, nego i na neke od najobičnijih metoda kontracepcije.
Prebacivanje na agresivne konzervativne stavove stoji u direktnom kontrastu s nastupima posljednjih pet predsjedničkih kandidata od kojih su svi pokušavali smanjiti važnost društvenih problema. U dosadašnjim nadmetanjima republikanaca, šesnaestero kandidata/kinja je istaknulo stavove protiv pobačaja; iznimka je George Pataki, bivši guverner New Yorka, koji je pro-choice.
Još značajnije, većina najistaknutijih kandidata – Marco Rubio, Scott Walker, Ted Cruz, Ben Carson, Rand Paul i Mike Huckabee su, primjerice, u jednom trenutku rekli da se protive pobačaju čak i u slučaju silovanja ili incesta, što je stajalište koje je odbačeno od strane svih ranijih nositelja stranačkih standarda, od Georgea H. W. Busha do Mitta Romneya. Radeći to, ovih šest kandidata se nije samo postavilo protiv većine biračkog tijela, nego i protiv većine republikanskih glasača.
Gallup istraživanje iz 2011. godine otkrilo je da od glasača/ica koji naginju republikancima, njih 59 posto smatra da bi pobačaj trebao biti legalan “kad je trudnoća uzrokovana silovanjem ili incestom”. Anketa NBC-a i Wall Street Journala je 2013. godine obznanila da u cijeloj državi 10 posto glasača/ica smatra da bi “pobačaj trebao biti ilegalan bez ikakvih iznimaka”. Isto je tako značajno i to da 15 trenutnih republikanskih predsjedničkih kandidata, uključujući Jeba Busha, Chrisa Christiea i Carly Fiorine, smatraju da život počinje začećem.
Ovakav stav izlaže svih petnaestero kandidata politički skupoj debati o kontracepciji u kojoj bi morali birati između odmicanja od svojih podupiratelja koji su protiv pobačaja ili odmicanja od više od šest milijuna žena koje koriste intrauterine naprave i otprilike tri milijuna žena koje su uzele tabletu za “dan poslije” nakon seksualnog odnosa bez zaštite u posljednjoj godini dana. Potencijalni politički raspad zbog kontracepcije može se vidjeti u tome što je, prema Guttmacher Institutu koji podržava reproduktivna prava, 2008. godine polovica od 6.6 milijuna trudnoća u Sjedinjenim Državama bila neplanirana.
Zapravo, svaka velika grupa koja se protivi pobačaju zauzima poziciju da život počinje oplodnjom. Svaka metoda kontracepcije koja “može spriječiti implantaciju, ako do oplodnje dođe” prema tome označava kraj ljudskog života. Organizacije koje se protive pobačaju su primile podršku brojnih liječnika/ica i istraživača/ica koji dijele njihovo uvjerenje da život počinje oplodnjom.
Jim Sedlak, potpredsjednik Američke lige života, objasnio je svoj stav u odgovoru na moj upit: “Svaki ljudski život počinje u Fazi 1a – početak procesa oplodnje. Prema proizvođaču, jedna od metoda djelovanja IUD (intrauterine naprave) je da spriječi implantaciju već stvorenog ljudskog bića. To rezultira smrću tog ljudskog bića. Većina razumnih ljudi to prepoznaje kao pobačaj. Pilula za “dan poslije” je zapravo megadoza običnih kontracepcijskih pilula. Proizvođači tih proizvoda tvrde da djeluju tako da sprječavaju implantaciju. Stoga, da, to jest vrsta pobačaja”.
Sukladno ovoj logici, predsjednički/e kandidati/kinje koji/e pokušavaju živjeti po standardima koje je postavio Sedlak i ostali iz zajednice koja se protivi pobačaju moraju se onda složiti s tim da korištenje IUD-a i pilula za “dan poslije” također rezultiraju pobačajima.
Američki fakultet za porodničare/ke i ginekologe/inje osporava te argumente. Umjesto raspravljanja o pitanju kad počinje život, u radu “Hitna kontracepcija i intrauterine naprave nisu vrste pobačaja” oni tvrde da “je došlo do trudnoće tek sa smještanjem oplođene stanice”. Drugim riječima, kontracepcijske naprave koje djeluju prije tog smještanja ne okončavaju trudnoću jer trudnoća nije ni počela. Ministarstvo zdravlja i usluga za ljude ima sličnu definiciju trudnoće: “Trudnoća obuhvaća vrijeme od implantacije do poroda”.
Ured za hranu i lijekove odobrio je 20 kontracepcijskih metoda, od kondoma za muškarce do spermicida. Oštri/e protivnici/ce pobačaja su protiv četiri od tih dvadeset – dvije vrste “pilula za dan poslije”, Plan B i Ella i dvije vrste intrauterinih naprava, Paragard i Mirena – u vjeri da te metode sprječavaju smještanje jajašaca, koja su bila uspješno oplođena spermijem, u maternicu.
U ožujku 2014. godine, u odluci o Hobby Lobbyju, Vrhovni je sud odlučio da budući da “vlasnici triju bliskih profitnih korporacija imaju istinska kršćanska uvjerenja da život počinje začećem i da bi obeščastilo njihovu religiju kad bi olakšali pristup kontracepcijskim lijekovima ili napravama koje djeluju nakon te faze”, ove komapanije mogu odbiti pokrivanje za ove četiri vrste kontracepcije u sklopu zdravstvenog osiguranja.
Postoje neslaganja o tome sprječavaju li intrauterine naprave implantaciju oplođene stanice. Internet stranica zdravstvene njege Sveučilišta u Michiganu, dizajnirana kako bi pružala jasne informacije studentima/icama i zaposlenicima/icama, kaže: “oba tipa intrauterinih naprava sprječavaju oplodnju stanice na način da se ošteti ili ubije spermij. Intrauterine naprave također utječu na endometrij (gdje se oplođena stanica smješta i raste)”. Dodaju i da bakrena intrauterina naprava čini endometrij lošim mjestom za smještanje i rast oplođene stanice. Internet stranica Sveučilišta u Columbiji na pitanje: “kako djeluju intrauterine naprave?” odgovara: “Točni mehanizmi nisu u potpunosti poznati, ali intrauterine naprave mogu raditi na način da zaustave spermij u dolasku do stanice ili na način da promijene endometrij kako bi spriječili oplođenu stanicu da se poveže s maternicom”.
Pisao sam Kate Connors s Američkog fakulteta za porodničare/ke i ginekologe/inje kako bih je upitao što ACOG (American College of Obstetricians and Gynecologists) kaže o tvrdnji pro-lifera da intrauterine naprave mogu spriječiti implantaciju oplođene stanice. Odgovorila mi je: “Tu stvari postaju malo mutnije. Bakrene intrauterine naprave mogu spriječiti implantaciju oplođene stanice, ali to je rijetko. Generalno, one rade na način da ubiju ili blokiraju spermij”. Čak da i sprječavaju implantaciju, Connor dodaje, “sukladno zakonu i medicini, to nije trudnoća. Intrauterine naprave ne mogu prekinuti trudnoću, ako je stanica implantirana”.
Široko istraživanje otkrilo je da su intrauterine naprave izrazito pouzdane i sigurne i, kao rezultat toga, broj korisnica rapidno raste. Prema Centrima za kontrolu bolesti i prevenciju, među ženama u dobi od 15 do 44 godine korištenje intrauterinih naprava naraslo je od manje od 1 posto 1995. godine do 6.4 posto u periodu 2011. do 2013. godine. Kaiser Family Foundation izvjestila je o još većem korištenju, 10.7 posto u periodu 2011. do 2013. godine, što znači da je broj žena u ovoj dobnoj skupini dosegao visoka 62 milijuna.
Kad sam pitao neke istaknute republikanske kandidate/kinje da objasne svoj stav o kontracepciji, odbijali su ići u detalje. Poslao sam kandidatima e-mailove s ovim osnovnim pitanjima: “Vjerujete li da život počinje u trenutku kad je stanica oplođena? Ili vjerujete da život počinje kad stanica završi sa smještanjem? Vjerujete li da korištenje intrauterinih naprava ponekad ili uvijek rezultira abortusom? Vjerujete li da pilula za “dan poslije” rezultira abortusom?”
Kristy Campbell, glasnogovornica Jeba Busha, je napisala: “Da, osim u slučajevima opasnosti po život za majku, silovanja i incesta. On podržava Zakon o zaštiti nerođenog djeteta sposobnog osjetiti bol“. Kao guverner Floride, napisala je, “Bush je prestao financirati PlannedParenthood i poduzeo je dodatne mjere za zaštitu nevinog života tako što je podržao zabranu pobačaja u kasnijoj fazi trudnoće, borio se za ustavni amandman po kojem o pobačaju maloljetnica moraju biti obaviješteni njeni roditelji i tako što čini sve što može da promovira posvajanje”.
AshLee Strong, glasnogovornica Scotta Walkera, guvernera Wisconsina, odgovorila je na moj upit ovako: “Guverner je 100 posto za život. Shvaća što nam govori znanost, a to je da je nerođeno dijete upravo to – dijete, i zato zaslužuje zaštitu”.
Rick Tyler, glasnogovornik Teda Cruza, senatora iz Texasa, odgovorio je bez objašnjavanja: “Život od začeća, bez iznimaka”.
Anna Epstein, glasnogovornica Carly Fiorine, poslala je poveznicu na video zapis govora od 15. siječnja 2015. koji je Fiorina dala Haritage Foundationu u kojem kandidatkinja ne odgovara na pitanje koje sam postavio.
Alex Conant, direktor za komunikacije senatora Marca Rubia, i Chris Schrimpf, glasnogovornik za Johna Kasicha, guvernera Ohioa, nisu odgovorili mojim višestrukim upitima.
U javnim izjavama, Rubio i Ben Carson pokušavali su obuhvatiti obje strane. Dvojac je objavljivao da vjeruju da život počinje začećem. U isto vrijeme, Rubio i Carson su poduprli korištenje intrauterinih naprava i pilula za “dan poslije”, unatoč prevladavajućem mišljenju zajednice koja se protivi pobačaju da korištenje ovih kontracepcijskih naprava rezultira abortusom. Bit će zanimljivo pratiti njihove odgovore kad se suoče s konzervativcima u nastavku kampanje.
Još zanimljivije će biti pratiti pratiti kretanje namjera žena za glasanje kako se 8. studeni 2016. približava. Godine 2012. Mitt Romney pobijedio je među muškarcima 52 – 45, ali je izgubio izbore jer su žene (koje su tada činile 53 posto biračkog tijela) podržale Obamu 55 – 44. Romney je pobijedio kod udanih žena za relativno skromnih sedam bodova, 53 – 46, ali je bio uništen među ženama koje su same, 67 – 31.
Da bi pobijedili na predsjedničkim izborima, republikanci očito moraju popraviti svoje brojke među ženama, ali čini se da njihov pristup reproduktivnim pravima otežava ostvarenje tog cilja.
Daljnje pojačavanje prepreka za republikance predstavljaju trenutni napori stranke da se prestane financirati Planned Parenthood i neprekidan napor da se smanji broj klinika za pobačaje u državama u kojima su na vlasti republikanci.
Taj napor uključuje zakone koji efikasno zatvaraju takve klinike zahtijevajući, kao u slučaju Teksasa, da liječnik koji izvodi ili izaziva pobačaj mora, na dan kad se izvodi pobačaj, imati aktivne priznate povlastice u bolnici koja je smještena najdalje 30 milja od lokacije u kojoj se izvodi pobačaj i da klinike moraju imati “minimalne standarde ambulantnih kirurških centara”; tražeći od žena da se podvrgnu (ponekad invazivnim) procedurama ultrazvuka prije nego što im se dopusti pobačaj; i uvođenju ograničenja za pokrivanje pobačaja u privatnim planovima zdravstvenog osiguranja.
Sukobi oko reproduktivnih prava su unutar republikanske stranke i društvenog konzervativnog pokreta neizbježni. Oni rezultiraju iz činjenice da ideološka čistoća – moralni apsolutizam – pokreta protiv pobačaja dolazi u sukob s daleko kompleksnijim pogledima i pragmatičnosti biračkog tijela, uključujući mnoge konzervativne republikance.
Desetljećima je republikanska stranka dolazila do političkog uspjeha boreći se protiv seksualnih i feminističkih revolucija. Ono što nam predstoji vidjeti jest predstavljaju li užareni stavovi izgovoreni protiv pobačaja i prigovori ključnim oblicima kontracepcije duboku odlučnost za borbu do samog kraja ili će se ugasiti baš kad će stvari postati ozbiljnije.
Preveo i prilagodio Tomislav Mikulin
