Studija sa Sveučilišta Yale o problemima s kojima se suočavaju žene u znanosti i dalje izaziva snažne reakcije u znanstvenim krugovima.
O studiji objavljenoj u listopadu ove godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, raspravljalo se na tribini koju je predvodila udruga Žene u znanosti 8. studenog na Sveučilištu Yale. Pred otprilike stotinjak zainteresiranih, članice udruge Žene u znanosti iznijele su svoje mišljenje o objavljenoj studiji, koja je pokazala da su muškarci kandidati za posao bili preferirani od strane znanstvenika, ali i znanstvenica.
Studija je obuhvatila 130 znanstvenika i znanstvenica s prestižnih sveučilišta diljem zemlje. Ispitanicima i ispitanicama su dane prijave za radno mjesto unutar sveučilišta i rečeno im je da će sudjelovati u procesu zapošljavanja. Prijave su bile potpuno jednake osim imena kandidata i kandidatkinja – na polovici prijava ime kandidata je bilo John, a na drugoj polovici Jennifer. Istraživanje je pokazalo da su se i znanstvenici i znanstvenice u većoj mjeri odlučivali za Johna, ocjenjujući ga iznimno sposobnim. Također, u konačnoj odluci o zapošljavanju u većoj mjeri su se odlučivali za zapošljavanje “Johna”, kao i povećavajući plaću za 4000 dolara u odnosu na “Jennifer”, bez obzira na to što su prijave bile potpuno jednake.
{slika}
“Glavni problem nalazi se u činjenici da znanstvenici ocjenjuju svoj rad iznimno objektivnim te da percipiraju sami sebe kao “nezainteresirane promatrače”. Iz tog razloga teško prepoznaju vlastitu neobjektivnost i predrasude”, kaže Priyamvada Natarajan, profesorica fizike i astronomije na Yale-u i predsjednica Women’s Faculty Foruma kaže da je rezultati istraživanja nimalo nisu iznenadili te da se i sama često susretala s predrasudama u tom obliku. Također navodi kako se ovi oblici predrasuda i diskriminacije razvijaju u najranijoj dobi zahvaljujući društvenim okolnostima koje sugeriraju razlike između muškaraca i žena u svim dimenzijama društva, pa i ovim znanstvenim.
Rana Dajani, molekularna biologinja na Hashemite Sveučilištu u Japanu smatra kako ovi rezultati proizlaze iz različitih stavova o muškarcima i ženama u obiteljskoj dimenziji. Ustaljeno je stajalište da je muškarac onaj “koji donosi kruh na stol”, a žena ona koja je zadužena za odgoj djece.
Megan Urry, pročelnica odsjeka za fiziku na Yale-u i direktorica Centra za astronomiju i astrofiziku kaže da su od 34 stalno zaposlenih samo 4 žene. Prema Američkom Institutu za fiziku žene čine samo 12% nastavnog osoblja.
Autorica studije Corinne Moss-Racusin, kaže kako predrasude dotiču sve, čak i one koji čvrsto vjeruju u jednakost. “Paradoksalno, oni koji sebe smatraju stupom borbe za jednakost često sami ne štite one koji predstavljaju njihova uvjerenja”, kaže Corinne Moss-Racusin.
Sve četiri sudionice rasprave složile su se da je osvještavanje problema i mentorstvo ključ u rješavanju rodne nejednakosti u znanosti.
Moss-Racusin smatra da bi nakon objavljivanja ove studije, znanstvene institucije i sveučilišta trebale poduzeti odlučne korake u rješavanju ovih problema. “Iako sve najveće promjene dolaze od dna prema vrhu, na pojedincima je da sami potaknu daljnja istraživanja na ovu temu i promjene”, kaže Moss-Racusin. Preporučila je da znanstvene institucije promjene mehanizam mentorstva mladih znanstvenika, možda kroz pružanje sekundarnog mentorstva i transparentnijeg sustava savjetovanja.
Iako je na tribini prisustvovalo samo petnaestak muškaraca, većina ih je bilo aktivna i postavljala pitanja. Student fizike Wendell Smith kaže: “Tribina je bila odlična i dala je pogled i i muške i ženske perspektive.”
Najveći problem pozicije žene u današnjem svijetu jest što se diskriminacija javlja i u znanstvenom svijetu, gdje je objektivnost nužna i glavna predispozicija. Zabrinjavajuće je što ona često potječe i od samih žena, što upućuje da se takve predrasude moraju rješavati na više dimenzija i pomoću različitih pristupa. Ne možemo očekivati od poslodavaca, medija, državnih institucija i ostalih društvenih segmenata inzistiranje na jednakosti ako znanstvena elita, jedan od stupova modernih društva, ne provodi to i sama. U hrvatskoj stvarnosti, nejednakost je duboko ukorijenjena u sve segmente poslovnog svijeta, a da ne govorimo o činjenici da žena ima dva posla: unutar mjesta gdje radi i privređuje za obitelj i sebe, te unutar obiteljskog života, gdje brine o svojoj obitelji. U tome smislu, emancipacija žene unutar poslovnog svijeta otvorila je pristup različitim poslovnim izazovima, ali i otežala svakodnevni život namećući još više tereta na njezina leđa.
Prevela i prilagodila: Enea Hasukić
