HDZ je danas predstavio svoj program Za Hrvatsku do 2015. I ako niste žena žrtva nasilja ili rodilja, već ste samo eto, žena kao takva, nema unutra za vas ništa posebno. Iako, u odnosu na Sanaderov program iz 2007. godine u kojem se riječ žena na 112 stranica spominjala točno jednom, u Kosoričinom programu spominje se nešto više puta. Uz ženu žrtvu nasilja, spominju se još i rodilje i majke, pa čak i ravnopravnost spolova.
No, krenimo od početka.
Iako institucionalnu skrb za djecu, kako izgleda, ne vide kao sredstvo povećanja zaposlivosti žena već kao obrazovno pitanje, vrijedi spomenuti da u poglavlju Obrazovanje i znanje najavljuju da će u novom mandatu svakom novorođenomu djetetu u Hrvatskoj osigurati mjesto u predškolskoj ustanovi.
U poglavlju “Država socijalne pravde i kršćanskih vrijednosti – SOCIJALNO ODGOVORNA HRVATSKA” dotiču se obitelji, nataliteta i rodilja. U tom dijelu uglavnom se hvale postignutim rezultatima – povećanje broja rođene djece, povećanje roditeljskih potpora, delimitiranje rodiljnih nakada, te najavljuju osnaživanje postojećih, ali i razvoj novih potpora, ma što to bilo. Specijalno “veseli” najava da će u ostvarenju ciljeva populacijske politike, dobrobiti i sigurnosti obitelji, posebno razvijati suradnju s vjerskim zajednicama kako bi zajedno osnažili obitelj i pridonijeli podizanju kvalitete života obiteljima s djecom. Ne zaboravljaju spomenuti i da vjeronauk ostaje u školama za vjeke vjekova.
U zdravstvu najavljuju nastavak provođenja postojećih projekata kao što su program ranog otkrivanja raka dojke i program ranog otkrivanja raka vrata maternice. Reproduktivnih prava u programu nema, što se možda može čitati kao nastavak status quo politike prema tom pitanju (doduše u prošlom programu nije bilo niti medicinski potpomognute oplodnje pa znamo kako je to završilo op.a.).
I opet, iako to ne vide kao mjeru rasterećenja brige žena o starijim članovima obitelji, spomenut ćemo da najavljuju razvoj dnevnih i poludnevnih boravaka za one starije od 65 godina.
Tako smo došli do poglavlja pod nazivom “Ravnopravnost spolova i borba protiv diskriminacije” koje sadrži 370 riječi, a koje prenosimo u cijelosti:
“Ravnopravnost spolova jedna je od najviših vrijednosti ustavnog poretka i temelj je razvitka svakog suvremenog društva. Ponosni smo na visoki stupanj osviještenosti o nužnosti sprječavanja rodno uvjetovane diskriminacije u Hrvatskoj. Unatoč značajnim uspjesima, borba za punu ravnopravnost ostaje stalna zadaća. Nasilje nad ženama koje je i dalje mnogo učestalije od nasilja nad muškarcima, rezultat je neuravnotežene podjele moći između muškaraca i žena, što vodi ozbiljnoj diskriminaciji žena unutar društva i obitelji. Takvo stanje je neprihvatljivo.
U prethodnom razdoblju učinjen je znatan pomak u području suzbijanja nasilja. Donijeli smo sve najvažnije zakone koji reguliraju ovu problematiku, te usvojili odgovarajuće nacionalne strategije o zaštiti od nasilja u obitelji i promicanju ravnopravnosti spolova čije su mjere počele donositi rezultate. Osnovali smo Ured Vlade RH za ravnopravnost spolova, te imenovali koordinatore za ravnopravnost na svim razinama od lokalne do državne uprave. Od 2004. godine pružamo financijsku potporu projektima organizacija civilnog društva koje programski djeluju u cilju zaštite žrtava nasilja u obitelji čime se osigurava širenje mreže usluga diljem Republike Hrvatske. Od 2009. godine pruža se sustavna financijska potpora skloništima i savjetovalištima za žrtve nasilja u obitelji za što je izdvojeno preko 6 milijuna kuna. Obiteljsko nasilje danas je predmetom stalnog nadzora na svim razinama od Vlade do policije i pravosuđa koji u rukama imaju snažne instrumente nadzora i kaznenog gonjenja. Možemo slobodno reći da smo ovu bolnu temu nizom mjera doveli u samo središte pozornosti javnosti i ovaj specifičan oblik nasilja izložili potpunoj osudi, što predstavlja značajan korak kako u prevenciji tako i u uspješnom kažnjavanju počinitelja.
Potpuna provedba zacrtanih mjera, striktna provedba zakona i jačanje svijesti o potrebi borbe protiv svakog oblika diskriminacije, a poglavito protiv nasilja ostaju naša trajna zadaća. Stoga ćemo i dalje pružati financijsku pomoć radu savjetovališta i skloništa za žrtve nasilja u obitelji i nastaviti tijesnu suradnju s organizacijama civilnog društva koje programski djeluju u korist žrtava nasilja, te na taj način osigurati usluge u zajednici osobama kojima je to potrebno. Koristit ćemo se pri tom i mrežom obiteljskih centara.
Snažno ćemo nastaviti s provedbom mjera Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji i Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Hrvatska mora biti društvo ravnopravnih građana čija su prava u potpunosti zaštićena i u tome ne može biti kompromisa.”
Ovdje bismo svakako trebali naglasiti kako su neke od stvari koje navode kao svoje uspjehe nastali kao rezultat Zakona o ravnopravnosti spolova koje je donijela Račanova većina u parlamentu, a i ako novu Nacionalnu politiku planiraju provoditi kao i onu prethodnu, onda nema velikog napretka po pitanju ravnopravnosti na vidiku. No, ovo nam je poglavlje pokazalo kako žena na visokoj poziciji u stranci koja razumije pa makar i samo poneko ograničeno područje vezano uz ravnopravnost spolova ipak donosi mali napredak u stranačkoj politici (doduše, ljestvica joj je bila uistinu vrlo nisko postavljena op.a.).
I za kraj u poglavlju “Učinkovito pravosuđe i nulta stopa tolerancije na korupciju – PRAVEDNA HRVATSKA” navode da će sustavno suzbijati sve zločine iz mržnje, rasizam i ksenofobiju pri čemu HDZ uobičajeno ne vidi problem u alarmantnoj razini homofobije u društvu te da će “dodatno ojačati položaj i ulogu pučkih pravobranitelja.”. Ostaje pitanje kada smo to dobili više Pučkih pravobranitelja? Ili su se već i oni u svom tom proklamirnom ukidamo odnosno spajamo odnosno činimo neovisnijima posebne pravobraniteljice potpuno pogubili i dobili više Pučkih pravobranitelja.
P.S. Na nedavnom Saboru HDZ-a Jadranka Kosor je u jednom trenu ispalila kako će zahvaljujući HDZ-u hrvatski jezik biti službeni jezik Europske unije. Tada sam bila sklona tu bedastoću pripisati općem podizanju stranačke nacionalističke euforije. No oni to kao najnormalniju stvar pišu i u svom programu te kažu “Hrvatski jezik bit će službeni jezik Europske unije”. To se pak može pripisati samo potpunoj gluposti. (op.a.)
