Grad Banda srce je Budelkhanda, regije u Sjevernoj Indiji koja slovi za jednu od najnaseljenijih i najsiromašnijih u zemlji. Gradom, kao i cijelom regijom, dominira feudalistički ustroj društva, dječji rad i rigidna kastinska hijerarhija. Stanovništvo ove regije svakodnevno se suočava s korupcijom u provedbi zakona, neplodnom zemljom i duboko usađenom patrijarhalnom kulturom. Budući da su obiteljsko nasilje, dječji ugovoreni brakovi, mirazi i seksualno nasilje još uvijek uobičajene pojave, život žena, koje zakon brani samo formalno i na papiru, posebno je stoga otežan. U jednako lošem stanju je i obrazovanje i zapošljavanje žena, kojih je većina nepismena. Međutim, nada dolazi i odjevena u ružičasto.
Sampat Pal Davi neustrašiva je 53-godišnja Indijka koja je s 12 godina postala suprugom puno starijeg slastičara, a s 15 majka prvog od svoje petero djece. Odrasla je u patrijarhalnoj obitelji u kojoj je od najranijeg djetinjstva osjetila što je rodna diskriminacija – uskraćivanjem prava na obrazovanje, a samim time i samostalnost, koja su njena braća imala. Usprkos tome, ova izuzetna žena postala je pokretačica mase i optimizma koji se uvukao među žene Indije.
Indija trenutno svjedoči pokretanju mnogi pobunjeničkih organizacija i pokreta koje preuzimaju zakon u svoje ruke, a najznačajniji od njih svakako je Gulabi Gang, predvođen hrabrom Sampat Pal Davi. Kako je još u djetinjstvu pokazivala izuzetno izražen osjećaj za pravdu i njeno provođenje, mogli bismo reći da je sve počelo njenim rođenjem, ali kap koja je prelila čašu zapravo je bio događaj iz 2006. godine. Tada je na ulici svjedočila nerijetkom premlaćivanju žene od strane vlastitog supruga, koja se, u društvu koje na ovakve prizore više ni ne obazire, nije niti trudila obraniti. Sampat im je prišla i zahtijevala od muškarca da prestane s nasiljem. Međutim, takav način intervencije nije se pokazao uspješnim te je i sama zamalo postala njegovom žrtvom. Sljedećeg dana, zajedno s pet žena koje je okupila i ‘naoružala’ bambusovim štapovima, pojavila se na vratima zlostavljača i zahtijevala da joj odgovori zašto tuče svoju suprugu. Izvukle su ga iz kuće i tukle štapovima sve dok nije obećao da je više nikada neće ozlijediti. Iako su njegove ozljede bile minorne, isto se ne bi moglo reći za njegov ego. Muškarac je naučio svoju lekciju, a također je i Sampat – njihova snaga leži u njihovoj ujedinjenosti. Ubrzo nakon toga osnovana je Gulabi gang, banda koja direktnom akcijom i suočavanjem s postojećim problemima nastoji donijeti pozitivnu promjenu u tradicionalno društvo. Međutim, osnivačica tvrdi kako riječ ‘banda’ u njihovom imenu nipošto nije povezana s kriminalnim radnjama, već naglašava kako su one ‘banda za pravdu’.
Borkinje za pravdu ponosno su se prozvale Gulabi Gang, što u prijevodu znači ružičasta banda. Javno intervenirajući u jarko ružičastim tradicionalnim indijskim haljinama, tj. sarijima i ružičastim laathisima, velikim štapovima bambusa, ove su žene postale prepoznatljiv i impozantan prizor. Ružičastu boju odabrale su jer ona denotira život i predstavlja snažnu, ženstvenu nijansu. Težile su upečatljivom, ali jednostavnom izgledu kojim će se lako identificirati u masovnim protestima i slučaju da se tijekom istih izgube. Odjevene u ružičaste haljine, članice ove bande održavaju sastanke, regrutiraju nove snage i usvajaju korištenje svog drvenog oružja. {slika}
Počevši sa svega nekoliko članica, ova ružičasta banda danas diljem indijskih sela, u kojima su prava i statusi žene svedeni na minimum, broji više od 20.000 žena u rasponu od 22 do preko 50 godina. Većina članica pripadaju Dalitima, najnižoj kasti koju se smatra ‘nedodirljivom’ i nečistom, a za koju je najviše potrebno zauzeti se. U svom kratkom postojanju i nastojanju da redefiniraju stoljećima stare tradicije i rodne uloge te sebe prikažu kao snažnu silu vrijednu poštovanja, ružičasto sestrinstvo suočilo se s brojim tužbama za ometanje javnog reda i mira, napade na vladine dužnosnike, neovlaštena okupljanja i ometanje pravde. Unatoč tome, sve su brojnije, a mnogi su im na tome zahvalni. Iako je njihova borba primarno bila usmjerena protiv dječjih brakova, miraza, ženskog čedomorstva, silovanja u braku i obiteljskog nasilja, koji su svi zakonom ionako zabranjeni, ove će žene intervenirati u bilo koji slučaj, dok god je častan. Tako su, osim što su napadale razne službenike i policajce koji su odbijali sankcionirati prijavljivane slučajeve, otimale i kamione s hranom namijenjenom siromašnima koju su korumpirani službenici često znali krijumčariti te prodavati za vlastitu zaradu i vraćale je onima kojima je namijenjena. U njihovom je cilju također uzdrmati korupciju u vladi, poboljšati pismenosti među ženama i šanse za njihovo zaposlenje te osigurati osnovne ljudske uvjete starijima i siromašnima.
Prema su mnoge njihove inicijative bile nenasilne, u izgradnji identiteta ružičaste bande ipak je veću ulogu imala upotreba bambusovog štapa. Upotreba sile sigurno je doprinijela osnaživanju ovih žena, ali ona nije njihovo jedino sredstvo. Često se koriste i takozvanim ‘javnim sramoćenjem’ agresora. Svejedno, bez obzirna na to slažemo li se s nasilnim metodama ili ne, žene koje su se u tradicionalno mizoginom društvu uspjele izboriti za moć svakako zaslužuju naše poštovanje. Nasilje koje članice ružičastog sestrinstva i počine svoje krojenje ima u neadekvatnom provođenju zakona koji samo produbljuju postojeće društvene probleme i neuspješnom funkcioniranju vlade, njenih institucija te demokratskog sustava u Indiji općenito. Unatoč nasilju, svojim aktivizmom privukle su mnogo, iako ipak manje muških simpatizera koji podržavaju njihove društvene ciljeve i anti-korupcijska nastojanja. Iako je većina njihovih intervencija vezana za probleme žena, također ih pozivaju i muškarci kako bi uzdrmale ne samo muški autoritet nad ženama, nego svako kršenje ljudskih prava.
Gulabi Gang nije popularnost stekla samo među lokalnim stanovništvom. Ove hrabre žene sve češće i više spominju mnogi internacionalni mediji i organizacije. Osim što je Sampat Pal službena priznanja dobila u svojoj zemlji – nagradu za hrabrost Godfrey Philips i nagradu koju dodjeljuje Kelvinator 11th GR8. Za postignuća žena u svim sferama života, 2011. godine uvrštena je i na listu 100 najistaknutijih ženskih aktivistkinja u cijelom svijetu. Također je putovala je i u SAD, Francusku, Švedsku i Italiju gdje je držala predavanja o diskriminaciji i zauzimanju za ženska prava. Ustanak ružičaste bande bio je inspiracija nekolicini filmskih projekata – najistaknutiji su filmovi Gulabi Gang iz 2012. godine, nagrađivan dokumentarac čiju produkciju potpisuje indijska producentica Nishte Jain, i Pink Saris iz 2010. godine, također dokumentarac britanske producentice Kim Longinotto. Priča o ružičastoj bandi svoj put je pronašla i do pera nekih spisateljica pa su tako nedavno objavljene dvije knjige – Sampat Pal: Warrior in a Pink Sari Anne Berthid i Pink Sari Revolution Amane Fontanelle-Khan.
S obzirom na porast popularnosti Sampat Pal, brojni političari/ke zvali/e su je da se pridruži njihovim strankama, a jedna od njih je i Mayawati, ministrica provincije Uttar Pradesh, za koju postoje utemeljene sumnje da je jednako korumpirana kao i njeni muški kolege. Sampat je njenu ponudu odbila, kao i svaku drugu koju je zaprimila od istih onih političara/ki protiv kojih je njena borba i usmjerena. Odlučila je kako politika nije njezin način da pomaže ljudima i da će se nastaviti boriti za prava žena sve dok svaka od njih ne bude dovoljna snažna da to čini sama za sebe. Demokracija u ovoj zemlji preslaba je kako bi osigurala rodnu jednakost, ali svejedno dovoljno jaka da u njoj nastaju i uspješno funkcioniraju udruge i organizacije poput Gulabi Gang koje pripremaju teren za neke svjetlije dane indijske demokracije.
