Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava uputili su premijeru Andreju Plenkoviću otvoreno pismo povodom zabrinjavajućih informacija vezanih uz izradu nove anti-diskriminacijske politike Vlade Republike Hrvatske. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovani premijeru Plenkoviću,
danas s radom počinje radna skupina za izradu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije od 2017. do 2022. godine, a nacrt tog plana koji je podloga za njezin rad smatramo izrazito regresivnim i opasnim. Ovo je još jedan u nizu koraka ove Vlade kojima se značajnom dijelu populacije onemogućuje dostojanstven život i ravnopravno sudjelovanje u društvenom, kulturnom, političkom i ekonomskom životu. Primarno komuniciramo s građanima i građankama, koje smatramo najvažnijim nositeljem održivih promjena koje su ovoj zemlji prijeko potrebne, ali Vam se obraćamo jer je ključno i da državne institucije ne koče taj razvoj. Kao čelniku Vlade kojoj je povjereno upravljanje Hrvatskom, postavljamo Vam nekoliko pitanja:
1. Kako i zbog čega je Vlada odlučila da se, nakon čak tri kruga pozitivnih očitovanja javnih tijela koja nose ovu politiku i provedene javne rasprave, odustane od donošenja nacrta Nacionalnog plana na kojem je prethodna radna skupina radila gotovo dvije godine i u koji su uložena javna financijska sredstva? Zašto je iz tog nacrta Nacionalnog plana izbačena čak trećina, odnosno više od trideset mjera koje doprinose uključivanju marginaliziranih društvenih skupina i izgradnji društvene kohezije?
2. Iz kojeg je razloga iz Nacionalnog plana izbačena mjera izgradnje sustava stručne potpore učenicama i učenicima koji su žrtve diskriminacije i bullyinga? Zašto Vlada ne može osigurati aktivnosti za djecu koja ne pohađaju izbornu nastavu vjeronauka u osnovnoj školi u vrijeme između prvog i zadnjeg sata nastavnog sata? Zašto ne dozvoljavate da se iz školskih udžbenika isključe diskriminirajući i stereotipni sadržaji? Mislite li da je diskriminacija poruka koju bi djeca trebala ponijeti sa sobom iz škole?
3. Zašto je iz Nacionalnog plana izbačen svaki spomen diskriminacije lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, iako relevantna istraživanja i javnosti poznati slučajevi pokazuju da je to jedna od grupacija koje su najviše pogođene diskriminacijom? Je li Vlada kojoj ste na čelu odlučila da neće u potpunosti primjenjivati europske anti-diskriminacijske direktive na čiju se provedbu obvezala? Okreće li Republika Hrvatska leđa Europskoj uniji, samo tri dana nakon što ste potpisali Rimsku deklaraciju?
4. Mislite li doista da javni zdravstveni sustav ne bi trebao biti dostupan i otvoren za sve građane i građanke jednako? Zašto su iz ovog plana isključene mjere koje se tiču zaštite reproduktivnog zdravlja žena u Hrvatskoj? Jeste li spremni reći nam da trebamo odustati od tih dosega medicine dvadesetog stoljeća? Sat se ovoga vikenda pomaknuo unaprijed, ali Hrvatska bi se ovime mogla pomaknuti desetljeća unatrag.
5. Zašto se odustalo od edukacije i obrazovanja sudaca, pravosudnih i drugih javnih službenika u području suzbijanja diskriminacije i zločina iz mržnje u državi u kojoj postoji opći konsenzus da je nefunkcioniranje javne uprave i pravosuđa jedan od ključnih problema? Zašto smatrate da podaci o broju zločina iz mržnje ne trebaju biti javno objavljeni i dostupni?
6. Koliko ćete dugo pristajati na to da uska interesna grupa radikalnih ultrakonzervativnih udruga i političara uzurpira institucije u društvu u kojem velika većina stanovnika ne podupire diskriminaciju i mržnju?
I na kraju, htjeli bismo Vam poručiti da se politika zajedništva na koju se pozivate, ne može provoditi isključivanjem naših sugrađana i sugrađanki – pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina, mladih, osoba s invaliditetom, lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, žena, starijih osoba i mnogih drugih. To nije izraz domoljublja niti ponašanje koje je u skladu s nacionalnim interesima – upravo suprotno. Stoga zahtijevamo da Vlada donese Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije koji će diskriminaciju suzbijati, a ne ignorirati.
S poštovanjem,
Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava
