Seks iza pedesete ipak ima vrijednost! Upravo tu odluku donio je Europski sud za ljudska prava koji je odbacio odluku portugalskih sudaca koja se tiče žene koja nije mogla imati seksualne odnose nakon neuspjele operacije. Prema odluci portugalskih sudaca iz 2004. godine, operacija koja se dogodila 1995. nije toliko naštetila ženi jer je ona imala 50 godina i to se nije dogodilo u “dobu kada je seks važan kao u mladim godinama”. Takva odluka izazvala je burne reakcije i optužbe za seksizam i ageizam.
Ipak, Maria Ivone Carvalho Pinto de Sousa Morais, koja sad ima 72 godine, odlučila se boriti do Europskog suda za ljudska prava koji je na kraju presudio u njenu korist, s pet glasova za, dva protiv. “Ovdje nije riječ o dobi ili spolu kao takvoj, već o pretpostavci da seksualnost nije važna za 50-godišnju ženu i majku dvoje djece kao za nekoga mlađeg”, nalaže odluka portugalskog suda. “Ta pretpostavka odražava tradicionalnu ideju ženske seksualnosti kao bitno vezanu uz roditeljstvo i time zanemaruje njezinu tjelesnu i psihološku važnost za ispunjenje žena”, navedeno je u odluci suda u Strasbourgu.
Odvjetnik gđe Morais, Vítor Manuel Parente Ribeiro, pohvalio je tu presudu. “To je međunarodno priznanje osobne nepravde”, rekao je u telefonskom razgovoru Ribeiro. Također, kazao je da ova odluka jasno pokazuje da u Europi postoje velike razlike između država, posebice po pitanju otvorenosti stavova.
Gospođa Morais bila je u kasnim četrdesetim godinama kada joj je 1993. godine dijagnosticirana bolna vaginalna bolest poznata kao Bartolitis (zapaljenje bartolinijeve žlezde). Završila je operaciju u svibnju 1995, mjesecu u kojem je navršila 50 godina na ginekološkom odjelu današnje središnje lisabonske bolnice. Nakon operacije gospođa Morais trpjela je jake bolove, depresiju i inkontinenciju. Problem joj je bilo sjediti i hodati. Više se nije mogla seksati. Prestala je posjećivati rodbinu i prijatelje te odlaziti na plažu ili u kazalište i razmišljala je o suicidu. Na kraju je otkrila da je tijekom operacije oštećen jedan od živaca. U listopadu 2013. odlučila je tužiti bolnicu te je tražila da joj isplati 80.000 eura kao naknadu za njezinu tjelesnu i duševnu patnju, a oko 16.000 eura za sluškinju koja joj nakon operacije pomaže u svakodnevnim poslovima.
U listopadu 2014.godine, Vrhovni sud Portugala smanjio je naknadu za trećinu, govoreći, između ostalog, da se “vjerojatno samo trebala brinuti za svog supruga”, s obzirom na to da su njezina djeca odrasla. Gospođa Morais već je patila od boli i depresije prije operacije, naveli su suci u odluci, rekavši kako operacija “samo otežava već tešku situaciju”. Dodatno, pokazano je da je seks manje važan jer je gospođa Morais u vrijeme operacije imala 50 godina i dvoje djece. Taj dio odluke izazvao je najveći bijes u Portugalu.
Portugalska vlada kazala je da se radi o “nesretnoj uporabi pojmova”, ali je rekla da se sudska odluka treba potvrditi. Europski sud nije se složio. Njihova odluka nalaže da su ženina dob i spol bili odlučujući čimbenici u portugalskoj odluci te time odražavaju predrasude koje prevladavaju u pravosuđu u Portugalu.
Gospođa Morais, rekao je njezin odvjetnik, sad se planira vratiti na sud u Portugalu kako bi ponovno otvorila slučaj i zatražila veću odštetu. Jedna sutkinja, Ganna Yudkivska iz Ukrajine, koja je bila dio većine, nazvala je portugalsku odluku “ponižavajućim i bezobzirnim upadanjem u najintimniju sferu privatnog života podnositeljice zahtjeva”. Također, dodala je da je takva odluka odraz patrijarhalne pretpostavke da je seksualni život prvenstveno vezan uz rađanje potomaka. Dva suca, Georges Ravarani iz Luksemburga i Marko Bošnjak iz Slovenije, nisu se slagali s odlukom. “Da bi se utvrdila diskriminacija, mora se utvrditi da u Portugalu postoje muškarci koji pate od slične fizičke nesposobnosti kao i podnositeljica zahtjeva te da su oni – zato što su muškarci – tretirani drugačije od žena koje pate od slične fizičke nesposobnosti”, smatraju navedeni suci.
