Na posljednjoj naslovnici uglednog američkog vanjskopolitičkog magazina Foreign Policy , diskretno, na desnoj margini stoji otisnuto “Sex Issue“, a sredinu naslovnice krasi pitanje: “Zašto nas mrze? Rat protiv žena na Bliskom istoku”. Naslovnice visokotiražnih mjesečnika često ukrasi magična riječ “seks”, teško da u povijesti Cosmopolitana postoji zapravo i jedna bez nje, no ovaj broj Foreign Policyja posvećen je istraživanju o tome kako i zašto seks – u svim različitim značenjima te riječi – oblikuje svjetsku politiku. Mi, naravno, moramo riječ “seks” čitati i razumjeti prvenstveno kao spol i rod.
Kako uvodničar ovog broja navodi, spol prečesto izostaje u jednadžbi vanjske politike. O njemu političari i novinari razgovaraju jedni s drugima, ali o njemu ne govore svojoj publici. To rezultira time da su žene još uvijek podzastupljene u mirovnim pregovorima i parlamentima, time da su seksualno zlostavljanje i iskorištavanje još uvijek institucionalizirani i legitimni u mnogim dijelovima svijeta, kao i činjenicom da američka politika, namjeravano ili ne, osnažuje zlostavljače, produžujući agoniju i marginalizaciju polovice čovječanstva. Ženska su tijela bojišta, osporavane površine na kojima se odvijaju politički procesi. Iako to svjetska politika uglavnom ignorira, posljednji broj Foreign Policyja odlučio se ovom temom pozabaviti.
{slika}
Komentator/ica američkog feminističkog časopisa Bust primjećuje da je ova naizgled plemenita namjera razgovora o ženama i njihovoj ulozi u međunarodnoj politici zasjenjena već naslovnicom magazina koja prikazuje iznimno seksualiziranu ženu s crnim nikabom kroz koji zavodljivo gleda i poziva čitatelja da je spasi. Prema njoj, naslovnica stereotipizira ulogu žene u islamskom svijetu, pozivajući na djelovanje bijelog spasitelja.
Članak najavljen na naslovnici iz pera američko-egipatske kolumnistice Mone Eltahawy “Why Do They Hate Us? The real war on women is in the Middle East” (Zašto nas mrze? Stvarni rat protiv žena na Bliskom istoku) portretira arapske žene kao potlačene žrtve. U njemu autorica vapi da arapski muškarci trebaju prihvatiti kako su žene” više od naših marama i naših himena. Slušajte nas koje se borimo. Pojačajte glasove regije i gurnite mržnji prst u oko. Nekad je biti islamistom bila najranjivija politička meta u Egiptu i Tunisu. Prihvatite da sada tu metu preuzima žena. Kao što je oduvijek i bilo.” Upravo ovaj članak je izazvao mnoštvo kritika i osuda. I to žena, arapskog podrijetla.
Novinarka Mona Eltahawy, koju je egipatska policija uhitila u studenom 2011. slomivši joj pri tom lijevu ruku i desnu šaku, a u pritvoru je seksualno zlostavljala, u svom članku tvrdi da je za katastrofalan položaj žena u arapskom svijetu kriva mržnja muškaraca prema njima. Gore spomenuti/a komentator/ica časopisa Bust kritizira da se radi o prepojednostavljenom objašnjenju kompliciranog problema. Naime, prema njemu ili njoj, Eltahawy iznosi doduše činjenične podatke o zločinima počinjenim nad ženama u arapskim zemljama, ali ignorira dublje korijene rodne nejednakosti koji izviru iz kolonijalnog i post-kolonijalnog vremena. Eltahawy se, navodi komentator, previše fokusira na mržnju arapskih muškaraca prema arapskim ženama, ne uzimajući u obzir socioekonomske i političke uzroke rodne nejednakosti u arapskim zemljama.
{slika}
Marokansko-američka spisateljica Samia Errazzouki kritizirala je isti članak odgovorom “Dear Mona Eltahawy, You Do Not Represent ‘Us’” (Draga Mona Eltahawy, nas ne predstavljaš), ustvrdivši da monolitno predstavljanje žena iz regije, ilustrirano naglašeno seksualiziranim fotografijama u crno obojanog nagog tijela, ništa ne čini na poboljšanju položaja žena u bilo kojem društvu. Ne slažem se s ovom kritikom, jer mi se čini da je uredništvo Foreign Policyja najprije korištenjem senzualiziranih fotografija svrnulo pozornost čitatelja na nedovoljno osviještene probleme žena u arapskom svijetu, upregnuvši njihove nagone, ali i stereotipan doživljaj arapskih žena u zapadnoj kulturi.
{slika}
Melanne Verveer, veleposlanica Sjedinjenih Američkih Država za globalna ženska pitanja, u jednom od članaka ovog broja “Seriously, Guys: Why Women Are a Foreign Policy Issue” (Dajte dečki: zašto su žene tema Foreign Policyja) govori o svom iskustvu suradnje afganistanskih aktivistica koje su je zamolile da ih ne doživljava kao žrtve, već kao žene liderice, budući se one same takvim osjećaju. Veleposlanica Verveer izlaže povijest recentne promjene u američkoj vanjskoj politici, koja je tek za Clintonova mandata, počela pridavati veću pozornost ženskim pitanjima, koja su do tada bila tek na marginama američke vanjske politike, zasjenjena “strateškijim” pitanjima rata, mira i ekonomske stabilnosti. Veleposlanica zagovara ono što se već odavno zna, da bi nadilaženje neravnopravnosti muškaraca i žena u poslovnom svijetu bio snažan poticaj globalnom rastu te da promicanje unaprijeđenja statusa žena u arapskim zemljama mora biti američki vanjskopolitički zahtjev prema vođama tih država.
{slika}
Analitičar iz Zaklade Carnegie Karim Sadjadpour u članku “The Aytollah Under the Bedsheets” (Ajatolah ispod plahti) tvrdi da sva politika u Islamskoj Republici Iranu nije seksualizirana, ali sav seks jest politiziran. Autor primjećuje da je prosječna dob u arapskim zemljama 22 godine, u Iranu 27, dok je u zapadnoj Europi blizu 40 godina. Mladenačkoj demografiji Bliskog istoka gode internet i satelitske televizije prožeti pornografijom. U isto vrijeme, zabranjeno je prikazivanje nepokrivenih žena na državnoj televiziji i u kinima. Kako se razvija zdrava seksualnost u takvom proturječju tabua i službene politike? Pristup iranskog režima seksu, baš kao i filozofiji upravljanja državom, zaključuje Sadjadpour, koristi se svrsishodno, ponekad kao sredstvo suzbijanja, ponekad pobune, a ponekad poticanja. Stoga on zagovara da američka politika inzistira na promjeni ponašanja Irana (prema ženama, seksualnim slobodama, općenito liberalnijim društvenim vrijednostima), a ne na promjeni iranskog režima. Promjena režima ionako će doći kao posljedica promijenjenih vrijednosti.
{slika}
U istom broju FP-a moguće je pronaći sjajno grafički prikazane rezultate istraživanja o Položaju žena u politici. Anketirali su vrhunske svjetske političarke, predsjednice i potpredsjednice, državne tajnice i parlamentarke, koje su podijelile svoja iskustva seksizma u politici i izrazile svoja mišljenja o tome koji je najboljih način uključivanja više žena u politiku.
