Tadamon (arap. solidarnost) kolektiv je iz Montréala u Kanadi koji se zalaže za jednakost i pravdu na Bliskom istoku, te u zajednicama unutar Kanade. Kroz svoj rad govore o važnosti svijeta u kojem svako ljudsko biće ima pravo na slobodu i napredovanje u dostojanstvu i pravdi. Protive se svim sustavima ugnjetavanja na temelju seksualne orijentacije, nacionalizmu, te odbacuju rasizam u svim oblicima, uključujući islamofobiju i antisemitizam. Ne razdvajaju borbu za pravdu koja se odvija u Libanonu i Palestini, jer se ionako radi o regijama koje su povezane poviješću i suvremenim imperijalizmom. Svjesni su da je kolonizacija Palestine od samog početka bila povezana s težnjama zapadne Europe da dominira Bliskim istokom, te se protive politici apartheida u Izraelu.
Tadamon radi na koordinaciji aktivista i aktivistkinja u Libanonu, Palestini, Kanadi i šire. Bore se za jednakost između klase, spola te etničke i vjerske pripadnosti. Podržavaju napore libanonskih, palestinskih i drugih zajednica u Kanadi, da se suoče s imigracijskom politikom i rasizmom koji pridonosi siromaštvu i marginalizaciji. Zalažu se za društvena, politička i ekonomska prava izbjeglica i ekonomske imigrante/kinje u cijelog regiji, ali i na globalnoj razini. Razlikuju pravo na migraciju koja je nužna za milijune ljudi koji se suočavaju sa siromaštvom, progonom i nasiljem, te naseljenika koji uništavaju postojeće društvo, kradu zemlju i resurse u korist privilegiranih skupina.
Neposredno nakon nedavne invazije Izraela u pojasu Gaze, organizacija u Montréalu Rebelles Montréal Collectif pristupila je članicama Tadamona, Yasmeen Daher i Lari Khattab, s prijedlogom o pripremi predavanja i radionice kojom će predstaviti situaciju u Palestini iz feminističke perspektive. Centre for Gender Advocacy bilo je mjesto održavanja prezentacije, koja je sadržavala korijene feminstičkih pitanja u povijesti i okupaciji Palestine. Yasmeen je bila zadužena za povijesni dio, dok je Lara publici prezentirala žene u Palestini, ili točnije, izazove s kojima se suočavaju na obrazovnoj, zdravstvenoj i pravnoj razini.
“Izrael u potpunosti kontrolira palestinsku populaciju, a takva situacija utječe na uvjete rada, studiranje i pristup zdravstvenim ustanovama. Ne radi se samo o invaziji na Gazu, nego o potpunoj restrikciji slobode. Ono što se događa sa ženama, pogotovo trudnicama jest da nemaju omogućenu njegu i preglede koji su im potrebni, imaju ograničeni broj lijekova, a puno trudnoća završava spontanim pobačajem. Statistike provedene u Palestine govore o visokom postotku pobačaja jer većina žena mora rađati u kući, ili kod obližnje rodbine koja joj pomaže, a takvi uvjeti poroda imaju velike šanse za komplikacijama. Kad govorimo o ženskom zdravlju, osim ugroženih trudnica, podaci pokazuju kako sedam od deset Palestinki ima neki oblik raka, najčešće rak dojke. U vrijeme dijagnosticiranja, više od 60 posto slučajeva oboljelih žena ima uznapredovani oblik raka koji se već proširio na većinu organa. O uzroku velikog broja obolijevanja mogu samo nagađati, ali vjerujem da je nečista voda i hrana uvelike utjecala na zdravlje Palestinki. Također stres, užasni uvjeti u kojima žive i nelegalno oružje koje se koristilo posebno u Gazi “, rekla je Lara Khattab.
{slika}
Lara tvrdi kako je uništavanje domova i direktni napadi na obiteljske kuće, zgrade i obitelji jedan od načina da se kazni i uništi jedinstvo Palestinaca. Između 2005. i 2006. godine, 29.000 obitelji živjelo je u djelomično ili potpuno razorenim domovima. To su podaci bez onih u Gazi koja je bila središte rata, 2009., 2012., i 2014. godine. Danas govorimo o stotinama tisuća ljudi kojima su potrebna skloništa u Gazi, a žene pripadaju najranjivijoj i najugroženijoj skupni jer Palestinke obično rade u kući i odgajaju djecu. Izraelci najčešće razaraju njihove domove po noći, a to ih onemogućava da napuste svoju kuću na vrijeme, ponesu osnovne stvari ili spase goli život. Pristup edukaciji i institucijama je također ugroženo jer su druga najčešća izraelska meta upravo škole. Većina obitelji u Palestini nema dovoljno financijskih sredstava da bi obrazovala svoju djecu, pa se u takvim slučajevima radije odlučuju za ulaganje u obrazovanje dječaka nego djevojčica jer vjeruju da su dječaci budući hranitelji obitelji.
Žene se svakodnevno moraju boriti s okupacijom unutar i izvan teritorija Palestine. Često moraju nositi oružje ili su uključene u vojničke aktivnosti. Tijekom velike pobune 1936-1939. godine Palestinke su pomagale svojim vojnicima osiguravajući im vodu, hranu, sklonište i medicinsku njegu. Prokrijumčarile su i oružje preko okupiranih prijelaza na kojima su bili Britanci. Mobilizirale su ljude za demonstracije i sudjelovale u aktivističkim akcijama. Ono što se unazad nekoliko godina događalo u Palestine, jest svakodnevno odupiranje nasilju koje je utjecalo na sve aspekte života i pretvorilo žene u braniteljice svoje vlastite zemlje. Žene sudjeluju u tjednim demonstracijama putem kojih potiču ljude da se odupru nasilju i brane svoje domove. Kada govorimo o feminističkom aktivizmu, Palestinke su aktivne na gotovo svim poljima, posebno onima koji uključuju borbu protiv obiteljskog nasilja, problema na radnom mjestu i diskriminacije.
“Feminističko djelovanje je ono što nas povezuje i što nam omogućava da govorimo o velikim političkim projektima koji se temelje na ideologiji. Žene nisu dovoljno plaćene za posao koji obavljaju, ponižavane su na cesti, ne slušaju se kad govore ili kad svjedoče i sve se svodi na šovinizam, seksizam i patrijarhalnu praksu. Ako uzmemo u obzir da je povijest Palestine komplicirana, kao i povijest mnogih drugih zemalja, te puna incidenata i nasilja, to nas ne treba zaustaviti da djelujemo i pokušamo nešto promijeniti. Nasilje i oduzimanje slobode dovoljan je razlog da kažemo ne i počnemo djelovati! Pritom mislim da je potrebno djelovati i izvan Palestine i Izraela, jer su Kanada, SAD i Europa direktno umiješani u konflikte na tim prostorima. Kroz povijest, ali i s obzirom na današnju situaciju”, zaključila je Yasmeen Daher.
