Najdulja zagrebačka javna klupa, smještena uz ogradu Pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu u subotu, 12. listopada, je u ranim poslijepodnevnim satima osvanula prepuna aktivistica/ica i građana/ki. Izvještaj s akcije donosi VoxFeminae.net.
Akcija nazvana Sloboda gradskim klupama uspjela je javnosti i gradskoj vlasti ukazati na nužnost pomicanja granice između ove klupe i uz nju tijesno priljubljene komercijalne kafićke terase koja joj zatvara perspektivu i dokida mogućnost ugodnog sjedenja.
Stotinjak okupljenih družilo se uz razgovor i kavu i čajeve iz termosica, dok su sučelice njima gosti i gošće kafića začuđeno pogledavali na gužvu i živu atmosferu na klupi.
Ova vrlo uspjela akcija pokazala je kako se zagrebačka aktivistička scena može u samo dva dana virtualnom pozivnicom na društvenoj mreži, organizirati i reagirati na kršenje prava na građansko korištenje javnih prostora.
Za organizaciju ovih događaja najzaslužnije je troje aktivista/ica: Barbara Matejčić, Aida Bagić i Saša Šimpraga iz inicijative 1posto za Grad koji nam je otkrio domete institucionalne borbe ove platforme.
“Iznenadilo me da se u dva dana na Facebooku javilo preko tristo ljudi s podrškom ovom događaju. Ako se nakon toga pojavilo ovoliko ljudi, to je vrlo lijepa brojka za subotnje okupljanje”, smatra Bagić.
“Zahvalni smo Barbari i Aidi koje su s građanske strane organizirale današnji prosvjed, dok smo mi iz platforme odradili institucionalni dio. Moram reći da smo sada prvi put došli do stupnja da nekoliko relevantnih subjekata u gradu podržava našu inicijativu da se neke od kafićkih terasa trajno uklone s javnih površina. Vijeće Gradske četvrti Donji grad sljedeće godine neće dati svoj glas da se ta terasa ponovno postavi. Nažalost, Grad funkcionira na takav način da se ova mišljenja ne uvažavaju uvijek. Prošle godine smo uspjeli ukloniti ovu istu terasu, gradonačelnik Bandić je javno obećao da se ta terasa ovdje više neće vraćati, međutim ovoga proljeća ponovno je vraćena, od klupe odmaknuta tek metar i pol”, kazao nam je Šimpraga.
Kako taj prostor urbanistički zaista treba izgledati?
“Ta se terasa ovdje ne naprosto ne smije nalaziti. Prazni prostor je svojevrsna paradigma grada, u tome vidimo kako grad funkcionira. Namjena ovog prostora je u tome da bude dostupan svim građanima cijelo vrijeme. On je javan, nije privatan i neprihvatljivo je da ga Grad iznajmljuje na taj način. Tu je ključno pitanje mjere. Postoje vrlo jednostavna rješenja za reorganizaciju tih terasa, samo izmjenom modela stolica i stolova na manjem prostoru može se smjestiti više ljudi. Grad je taj koji treba voditi brigu o javnom interesu, a ne profitu privatnika. Ključna stvar protiv koje se borimo jest da se promijeni način organiziranja i upravljanja javnim prostorom. Nedopustivo je da vlasnici kafića budu kreatori javnog prostora.”
