U ponedjeljak, 29. siječnja, ljubljanski aktivisti u prostorijama Second Home-a organizirali su skup podrške kako bi iskazali solidarnost sa sirijskim gradom Afrinom te osudili tursku invaziju istog, protiv koje su prosvjedi i razni skupovi proteklog tjedna održani u većini zapadnih europskih zemalja poput Francuske, Njemačke, Španjolske, Velike Britanije i Italije.
Kako je moguće primijetiti iz raznih medija, Afrin se proteklih tjedana suočava s mnogobrojnim turskim zračnim napadima u kojima stradavaju većinom naseljena područja, a žrtve koje navedena bombardiranja odnose većinski su civilne. Grad Afrin je donedavno uspijevao izbjeći ratna razaranja i ostati jedno od rijetkih područja nezahvaćeno ISIS-ovim terorom, što činjenicu da Turska isti sada nastoji sravniti s zemljom čini to tragičnijom.
Kako bi ukazali/e na, u najmanju ruku, nadasve nepravedno postupanje turskih vlasti, kao i na potrebu za poduzimanje konkretnih mjera od strane mnogobrojnih europskih zemalja, slovenski/e su aktivisti/kinje uvidjeli/e potrebu za održavanjem događanja putem kojeg bi se podigla svijest o trenutnoj situaciji na sjeveru Sirije te potaknula daljnja organizacija potrebnih manifestacija kao i istaknula važnost stvaranja svojevrsne ‘mreže solidarnosti’ diljem regije.
Već u samom opisu skupa, organizatori/ce su istaknuli da se, s obzirom na trenutna saznanja, turska invazija na Afrin ne čini kao ništa drugo do ‘pokušaj genocida nad kurdskom populacijom, ali i nad svim drugim etničkim skupinama na području Rojave željnih prakticiranja vlastitog prava na samoodređenje u čijem je interesu uspostava decentralizirane, anti-patrijarhalne, multi-etničke te inkluzivne federacije.
{slika}
Budući da je Slovenija jedna od zemalja s vrlo malim brojem kurdskih imigranata, što također igra ulogu u zastupljenosti trenutne situacije glede Sirije u javnoj sferi, uloga ovog događanja ostala je na većinski informativnoj razini. Prema izjavi organizatora za Libelu: “U Sloveniji nema mnogo Kurda, koji su [u drugim zemljama] već na početku rata u Siriji počeli s aktivnostima podizanja svijesti o tamošnjoj situaciji te s akcijama solidarnosti. Već smo prethodno održali nekoliko predavanja o Kurdima, u suradnji s kolegama s Radia Študent u Ljubljani, koji su posjetili Siriju, Tursku i Irak, a nekoliko evenata smo pripremili u Second Home-u zajedno s kurdskim izbjeglicama. Na žalost u tom periodu nismo uspjeli pokrenuti širu kampanju, koja bi popularizirala revolucionarne aspekte revolucije u Rojavi i približila Öcalanovu ideologiju i njenu manifestaciju u praksi. Izražavanje solidarnosti čini se nam važno jer Rojava trenutačno u svijetu predstavlja jednan od rijetkih političkih fenomena, koji je sposoban u jeku rata uspostaviti inkluzivno društvo te postojanje koje neće biti osigurano od strane birokratske superstrukture već će biti bazirano na suodlučivanju sviju.“
Osim prezentacije trenutne socio-političke klime na području Demokratske Federacije Sjeverne Sirije, održana je i diskusija u sklopu koje su sudionici nastojali iznaći konkretna rješenja problema koja su građani/ke izvan Sirije u mogućnosti ponuditi kako bi doprinijeli de-eskalaciji sukoba te pripomogli potrebitim civilima. Naglasak se ovoga puta našao ne samo na važnosti medijske reprezentacije ili vršenje pritiska na vlasti putem mirnih prosvjeda (poput onih u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj) već i na svojevrsnom oživljavanju tradicije otpora utemeljene na povijesnim primjerima poznatijima zapadnjačkom stanovništvu što bi potencijalno doprinijelo lakšem stvaranju sentimenta spram ‘dalekih’ problema koji se naizgled ‘ne tiču’ Europskih građana/ki u regiji.
No, kako ističu organizatori, s obzirom da su stanovnici Rojave nakon pobjede nad ISIS-om ostali bez većine svjetske podrške, ono potencijalno najvažnije jest “naravno ostati svjestan aktualnog stanja i potreba tamošnjih boraca i borkinja te ne fetišizirati situacije. Potrebe građana/ki i boraca/kinja su jasne i uvjereni smo da ovakvi skupovi solidarnosti trebaju doprinijeti rješavanju njihovih najvećih problema – nedostatka novca, lijekova i sličnih potrepština. Također je potrebno samoorganiziranje naših vlastitih udruženja po uzoru na Rojavu, što znači odmak od klasičnih marksističko-lenjinističkih teorija, koje temelje državu na patrijarhalnim strukturama. No, trenutni praktični cilj ovog događaja je napokon uspostaviti mrežu solidarnosti, koja bi brinula o boljem informiranju slovenske javnosti o sadašnjim zbivanjima u zapadnom Kurdistanu te omogućila prikupljanje i dostavu pomoći (u obliku npr. potrepština poput lijekova) iz Slovenije u Kurdistan.
Organizatori su također, u svrhu informiranja šire javnosti, najavili prevođenje knjige Revolution in Rojava na slovenski jezik. Ipak vrijedi uzeti u obzir da je Slovenija, kao i ostatak zemalja u regiji relativno mala država, koja možda nije u stanju pružiti pomoć na način na koji su to u stanju učiniti neke od većih zemalja EU te stoga većina manifestacija često ostaje tek na informativnoj razini, no svaki pokušaj solidarizacije i podizanja glasa protiv stradavanja civila u Afrinu jednako je bitan jer, ma koliko god mali bio povećava vjerojatnost da željenu poruku čuju oni kojima je upućena, a ona glasi – Afrin nije sam, Afrin ne smije postati još jedan Kobane dok svjetske vlasti okreću glavu. No pasaran!
