Lani je obrađivano 420 pritužbi zlostavljanih žena, a većina se odnosila na područje rada i zapošljavanja.Čak 42,5 posto pristiglih pritužbi odnosi se na spolno uznemiravanje žena, uglavnom od strane njima nadređenih osoba.
Pritužbe vezane uz zapošljavanje i rad, socijalnu sigurnost, zdravstveno i mirovinsko osiguranje predstavljaju 58,5 posto svih predmeta o kojima je tijekom prošle godine odlučivala pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Na diskriminaciju, kada je riječ o području zapošljavanja i rada, u čak 62,5 posto slučajeva ukazivale su žene.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svom godišnjem izvještaju o radu navodi i kako statistički pokazatelji pokazuju daljnje pogoršanje nepovoljnog položaja žena na tržištu rada, pri čemu posebno zabrinjava izuzetno niska stopa radne aktivnosti žena koja iznosi tek 39,1 posto.
Ukazuje i na radno uvjetovanu segregaciju žena na tržištu rada koja je usko vezana uz jaz u plaćama između žena i muškaraca te naglašava kako je na domaćem tržištu rada i dalje čvrst takozvani “stakleni strop” koji otežava profesionalno napredovanje žena na najutjecajnije pozicije.
Opisom četiri slučaja, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova zorno je ukazala na problem uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Većina pojedinačnih pritužbi, a ukupno je lani obrađivano 420 takvih pritužbi, odnosila se na područje rada i zapošljavanja. Pritom se 42,5 posto pritužbi odnosilo na spolno uznemiravanje u području zapošljavanja i radnih odnosa. Sve te pritužbe podnijele su isključivo žene, a u većem broju slučajeva radilo se spolnom uznemiravanju od strane njima nadređenih osoba.
“Zaštitnici” žena
“Žena njenih godina mora imati uredan spolni život, to je bitno za zdravlje”, svaka žena treba “zaštitnika” koji će joj pomoći na poslu i u privatnom životu te brinuti za njenu karijeru – samo je dio argumentacije kojom se žene na radnom mjestu nagovaralo na spolni odnos. Praksa ide dalje od verbalnog uznemiravanja. Žrtve bivaju zlostavljane na najrazličitije načine, pa tako i brojnim SMS-ovima tijekom i izvan radnog vremena, a poruke su, kako se navodi u izvješću, kombinacija molbi i prijetnji nekim zlom. Primale su, primjerice i slikovne poruke “koje prikazuju spolni organ zlostavljača”. Među oblicima uznemiravanja i spolnog uznemiravanja je i “internetsko objavljivanje vulgarnosti o žrtvi, dodirivanje intimnih dijelova tijela čak i na javnom mjestu, često pred svjedocima, fizički nasrtaji koji graniče s pokušajima silovanja, fizički napadi i udarci raznim predmetima”.
{slika}
“Masiranje leđa”
U određenom broju slučajeva radilo se o uznemiravanju žena temeljem spola na njihovom radnom mjestu kroz različite oblike pritiska, primjerice, ponižavajućim i omalovažavajućim izjavama o poznavanju osnova posla kojim se bavi ili različitim radnjama i zabranama koje vrijede samo za žrtvu uznemiravanja, pa čak i fizičkim napadima. Kako se upozorava, i lani je uočeno kako se postupci za zaštitu dostojanstva propisani Zakonom o radu ne provode.
Drugim riječima, uočeno je nepostojanje povjerenika, odnosno povjerenice za zaštitu dostojanstva radnika. Tvrtke nemaju opći akt kojim bi postupak u slučaju uznemiravanja bio detaljno reguliran, stranke, odnosno svjedoci ne ispituju se propisno, ne donose se jasne i nedvosmislene odluke o tome je li uznemiravanja bilo ili nije…
“Također, uočen je nepovoljan odnos okoline prema žrtvama spolnog uznemiravanja”, navodi pravobraniteljica objašnjavajući kako se za žrtve vrlo često navodi da se, primjerice, neprimjereno ponašaju, izazovno oblače ili ih se ocjenjuje riječima “mala je zgodna”.
Zlostavljač je, pak, u očima okoline u boljoj poziciji pa se za njega navodi kako je pogriješio jer se zaljubio, da je “zgođušan”, žrtva ga je iskoristila radi određene koristi – boljeg radnog mjesta, mobitela, da bi od njega dobila novac…
Sami zlostavljači u sudskim postupcima pokrenutima radi bludnih radnji nad žrtvom brane se navodeći kako su sa žrtvom bili u seksualnoj vezi, da joj nije smetalo kad bi joj nosili cvijeće i “masirali leđa”, da se sama pristala voziti s njim u automobilu…
Strah za posao
Žrtve zlostavljanja se vrlo teško odlučuju na bilo kakav oblik sudske zaštite, zbog čega ima vrlo malo sudske prakse u ovom obliku diskriminacije, što je opet, zauzvrat, obeshrabrujući faktor za žrtve.
“Situaciju dodatno pogoršava sadašnja ekonomska situacija, gdje se pred sve radnice i radnike nameće imperativ zadržavanja radnog mjesta, kako radi osiguranja vlastite egzistencije, tako i radi osiguranja egzistencije osoba koje uzdržavaju, najčešće djece. Nerijetko su radnice suočene s teškim izborom, ili ostati bez posla, ili pristati na ono što od njih traži njihov nadređeni”, ističe se u izvještaju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Kako bi se suzbilo uznemiravanje i spolno uznemiravanje u radnim odnosima, pravobraniteljica je lani u suradnji sa ženskim sekcijama triju sindikalnih centrala izradila vodič i letak kojem je cilj upoznati sindikalne povjerenike i pravnike sa svim oblicima diskriminacije na radnom mjestu, a posebno sa spolnim uznemiravanjem i uznemiravanjem temeljem spola.
