Odgovorite iskreno. Nije li vam preko glave tog nasrtljivog feminizma, baba koje se svugdje guraju s tim svojim žestokim lezbo-gardom, s tim svojim metlastim frizurama? Nije li vam dosta tih iritantnih žena koje stalno kukaju o nekoj diskriminaciji, o ravnopravnosti, pozivaju se na deklaracije i pravilnike, guraju se u politiku kao da se tamo dijele besplatni anticelulitni tretmani, kao da kreštavo tračanje može spasiti domaću ekonomiju?
Nije li vam dosta toga da ne možete u društvu ispričati ni običan vic, nešto bezazleno, o plavušama na primjer, a da vas neka nadurena glupača ne pokuša posramiti kokodakanjem o seksizmu? Odgovorite iskreno, onako, za sebe. Mislite li da su žene, uvijek spremne na uplakano vitlanje svojim statusom žrtve – bilo da je riječ o tome da ih manje plaćaju ili o tome da ih ponekad premlati muž – ustvari stoput gore od muškaraca jer maltretiraju te jadne muževe dok ovi ne izgube živce?
Dvorska luda
Ako ste na sva pitanja odgovorili žustrim kimanjem glave, sigurno ste guštali kad je Željko Jovanović , esdepeovac kojega je tužio HDZ, u intervjuu usporedio Jadranku Kosor s drugom pratiljom na natjecanju za miss Pakraca. Sigurno ste pomislili “opa, koji frajer, baš joj je dobro spustio.” Sigurno vam je postalo simpatično to nabuhlo lice ambicioznog liječnika i ekonomista koji je znanje sa studija medicine i menadžmenta odlučio kapitalizirati u političkoj karijeri, vrištanjem efektnih fraza i pamtljivih parola s tinejdžerskim nabojem. Sjajna strategija. U njegovom je slučaju upalila, tip se stvarno probija u politici s lakoćom gliste koja migolji kroz gnjecav gnoj. Doduše, išlo mu je na ruku i to što se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu: Kukuriku koaliciji baš je nedostajala dvorska luda, netko tko će dobro ispričati vic o plavuši i privući medijsku pažnju hračkanjem protivničke stranke.
Kao reper s tourreteovim sindromom, mladi lav Jovanović sav se zapjenio u oduševljenom ponavljanju svoje dosjetke: Kosor kao pratilja na izboru za miss Pakraca! Kako dovitljivo.
Ako SDP jednom odluči početi pomnije paziti na vlastiti imidž pa ga nogiraju iz stranke, Željko Jovanović će lako naći novo zaposlenje kao scenarist skečeva za neku od onih Škorinih emisija na HTV-u, tipa “Država, selo, grad”. A ako pak Jovanović sam odluči napustiti stranku, možda zbog karijere u stand-up komediji, njegovo će upražnjeno mjesto dvorske lude biti lako ispuniti. Jer, iskreno govoreći, fore kakve Jovanović sipa baš i ne iziskuju neku kreativnost. Seksizam nikad nije kreativan, u tome je problem. A nije inventivan ni u odabiru meta. Kao kad se bully na školskom odmoru obruši na nepopularnog štrebera s debelim naočalama, tako se Jovanović obrušio na Jadranku Kosor: ziheraški, kukavički.
Kosor je laka meta. Nikad nije bila lakša. Na izborima će vjerojatno izgubiti, tako govore sve ankete. Nešto govori i Indexova anketa o omraženim javnim osobama – na pitanje “tko je najiritantnija osoba godine”, više od deset tisuća čitatelja na Facebooku zaokružuje Jadranku Kosor. U stopu je prati samo Ovca Gregor. (E, da je taj mobilni operater bio pametniji pa konzultirao marketinškog stručnjaka Jovanovića da im pomogne osmisliti reklamnu kampanju, sigurno bi prošli bolje.)
Unisone osude
Kladim se da obožavatelji lika i djela Željka Jovanovića – ako već nisu s gnušanjem odbacili ovaj tekst – sad razdraženo pušu: “Ali… ali… – ma neka ju je ispljuvao, ona to i zaslužuje, osim toga, HDZ to stalno radi, ismijava i ponižava protivnike, Šeks je to isto napravio Gordani Sobol. Osim toga, Jovanović je… naš.” Čitam vam misli, jelda? Istina, Šeks je to isto napravio Gordani Sobol kad ju je zločesto i seksistički podlo jednom opaskom reducirao na puku plesačicu oko štange. Napravio je isto što i Jovanović. Jedina je razlika – a sad dolazimo do onoga bitnog – to što je Šeks dobio po nosu zbog toga. Unisono ga je osudila javnost, nedvosmisleno pokazavši da smo kao društvo ipak ostvarili neke pomake prema uvažavanju dostojanstva svih ljudi, prema onome što demokracija u svojoj biti jest. Jovanoviću smo pak progledali kroz prste. Ili nas je toliko “zašprehao” svojim vicevima da ovaj seksistički ispad nismo ni registrirali. Nije ga registriralo (ili ga je namjerno odlučilo previdjeti) i pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova. I dok nam je Šeks dao povoda da se dičimo civilizacijskom razinom koju smo dosegli u osudi ponižavanja žena po rodnoj osnovi, Jovanović nam je dao povod da još jednom promislimo jesmo li zaista napredovali. Ili samo imamo dvostruka mjerila?
Stup srama
Osuda mizoginije mora biti jednoznačna, mora se primijenjivati dosljedno, uvijek, bez privilegiranja stranačkih “naših”. SDP ima jaku žensku sekciju, Forum žena SDP-a, koji s Gordanom Sobol na čelu pametno promišlja pitanja rodne ravnopravnosti. Ni jedna se od tih osviještenih, inteligentnih žena koje aktivno istupaju protiv diskriminacije nije kritički osvrnula na ovu jeftinu transgresiju svoga zafrkantskog kolege Jovanovića. To je tužno i to zabrinjava.
Odlična je inicijativa Centra za edukaciju, savjetovanje i informiranje da na Libeli, portal o rodu, spolu i demokraciji, vode arhivu ženomrzilačkih ili (češće) ismijavajućih opaski o ženama u politici. Većina ih je sakupljena u saboru i po medijima. Na tom “Stupu srama” jedva da još ima mjesta. Ispunjavaju ga legendarne poruke poput one “Manje pričaj, više rađaj” Vice Vukojevića (upućeno Đurđi Adlešić) ili “Žena nije stvorena za mudraca nego za madraca” Ante Kovačevića (upućeno Vesni Pusić). Evergreenima se priključuju Vladimir Šeks sa šipkom i Željko Jovanović s pakračkom missicom. Uzimajući u obzir to da se predizborna kampanja tek počela verbalno zahuktavati, napravimo na vrijeme mjesta za još ovakvih nadahnutih izbljuvaka.
Nekultura diskursa
Jer, kao što kaže Rada Borić , predsjednica Centra za ženske studije: kad ponestane argumenata, odlično dođe govor mržnje, a s njime i seksizmi.
– Mizogini verbalni iskazi upućuju na političku kulturu koja nije usvojila govor uvažavanja. Ovakvi istupi posebno su zabrinjavajući s obzirom na to da je upravo 15. srpnja 2011. velikom većinom u Saboru usvojena Nacionalna politika za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. – 2015.godine, a sve su se stranke već 2008. godine obvezale pridržavati se odredaba Zakona o ravnopravnosti spolova. Ovakvi istupi pokazuju kao da još niti nisu stvorene zakonske pretpostavke za provođenje rodne jednakosti, ističe Borić.
U ovoj balkanskoj nekulturi diskursa, u kojoj je i Krleža uzaludno tražio “boljeg neprijatelja”, ne možemo valjda ni očekivati više od ovoga čega su Jovanović i Šeks reprezentativni uzorci. Jer, seksizam je, ustvari, upravo genijalno učinkovit. Smeta ti netko u politici? Iritira te više od Ovce Gregora? Usto je i žena? E pa, udri, brate, po seksizmu. Jednostavno je: proglasi je striptizetom ili eskort damom ili običnom purom ili naprosto skreni pažnju na njezinu fizičku manu, debljinu ili preguste obrve, i to može proći – i riješio si stvar. Stigma je tu, protivnica je ponižena, a ti si ispao duhovit. Jovanovićev recept. Ova će strategija biti još učinkovitija uz podršku patrijarhalnog mentaliteta koji snage u politici raspodjeljuje tako da žene čini manje vidljivima, zaboravljenima na dnu izbornih lista.
