U fokusu

Zašto je malo žena i u žirijima talent showa?

Štrumpfetin princip

Štrumpfetin princip (The Smurfette Principle) naziv je za specifičnu situaciju u fikcionalnim djelima (filmovima, knjigama, serijama i sl.) kada se u skupini muških likova nalazi samo jedan ženski. Termin je skovala i prva upotrijebila novinarka Katha Pollitt, pišući o negativnim prikazima žena u dječjim serijama i emisijama.

Štrumpfetin princip

Blažena među dečkima: u serijama koje se ne obraćaju izravno ženama (poput, primjerice, Sexa i grada), u grupici glavnih junaka najčešće će se naći tek jedan ženski lik.

Štrumpfetin princip (The Smurfette Principle) naziv je za specifičnu situaciju u fikcionalnim djelima (filmovima, knjigama, serijama i sl.) kada se u skupini muških likova nalazi samo jedan ženski. Termin je skovala i prva upotrijebila novinarka Katha Pollitt, pišući o negativnim prikazima žena u dječjim serijama i emisijama (link na izvorni članak iz 1991. napisan za New York Times). Dopadljivo ime fenomen duguje jedinoj dami u zajednici od stotinjak malih plavih momaka – Štrumpfeti (usput budi rečeno, znakovito je da imena Štrumpfova odražavaju njihove osobine, interese ili društvene uloge, npr. Majstor, Vicko, Pjesnik, Medeni i sl. Štrumpfetino ime, pak, sugerira tek da je njegova nositeljica – žensko!).

Glavne uloge u fikcionalnim djelima (osim ako ista nisu skrojena sa ženskom publikom na umu) redovito su raspodijeljene među muškarcima; ženskom će liku, pak, pripasti uloga ´curke´ ili pak feminizirane verzije nekoga od muških likova. Iako je ovaj trend u posljednje vrijeme u opadanju, i dalje je zamjetan, osobito u animiranim serijama te filmovima i knjigama za djecu. Ovakav oblik rodne nejednakosti u popularnoj kulturi za djecu često se nastoji objasniti (ako ne i opravdati) dikatima tržišta: ženski likovi, tvrde stručnjaci, posjeduju manji marketinški potencijal od muških (lutke / figurice ženskih junaka navodno se slabije prodaju). Štrumpfetin princip na taj način dobiva snažne zagovaratelje među proizvođačima igračaka te TV i filmskim scenaristima. Katkad se manjak ženskih likova opravdava smještanjem radnje u okruženja iz kojih su žene tradicionalno bile isključivane, poput policijskih ili oružanih snaga. Ponekad se scenaristi trude popraviti stvar time što ženski lik naprave pametnijim od ostalih. Takav potez, međutim, nipošto ne popravlja brojčani manjak žena, a često je i kontraproduktivan (takvi su likovi najčešće nametljive ´pametnjakovićke´ koje svima idu na živce). 

 

Domaći primjeri Štrumpfetinog principa…

-žena je u pravilu manje i u žirijima na raznim natjecanjima i talent showovima; naše inačice u tom smislu nisu izuzetak, imamo i mi naše Štrumpfete: Nina Badrić (“Supertalent”), ženski privjesak Toniju Cetinskom i Goranu Foxu u “Hrvatska traži zvijezdu” (mijenjaju se iz sezone u sezonu) ili Milka Babović (“Zvijezde plešu”). Jedino se “Zvijezde pjevaju” mogu pohvaliti žirijem u kojem su spolovi ravnopravno zastupljeni. Treba li napominjati da su u slučaju talent showova upravo muški glasovi oni koji odlučuju (Toni Cetinski i Dubravko Merlić)?

-´Štrumpfeta´ ne manjka ni na kazališnim daskama: na pamet mi padaju megapopularni Kauboji Saše Anočića u kojima nasuprot šestorici (sedmorici, ubrojimo li i redatelja koji se pojavljuje u prvom djelu predstave) muškaraca stoji tek jedna dama (Ivana Starčević).

 

…i iz popularne kulture općenito:

-kada se prvi put pojavio 1961.godine, strip Fantastična četvorka (The Fantastic Four) uključivao je tek jednu junakinju, Nevidljivu djevojku, koja je još k tomu bila najslabija u grupi. Strip X-Men (1963.) također je izvorno sadržavao samo jedan ženski lik (Jean Grey).

-svaka od dvaju trilogija popularnih Ratova zvijezda (Star Wars) ima vlastitu ´Štrumpfetu´: princezu Leiu (izvorna trilogija) i Padmé (nova trilogija). Mnogo je filmova u kojima se u grupici glavnih muških likova nalazi samo jedna žena, primjerice Oceanovih jedanaest (Ocean´s Eleven), Liga pravih gentlemena (The League of Extraordinary Gentlemen), Klub boraca (Fight Club), Mamurluk (The Hangover), Početak (Inception) i mnogi, mnogi drugi (to ne znači da je ´Štrumpfeta´ jedini ženski lik u čitavom filmu, već da je jedina u grupici glavnih likova).

-iako se ne može reći da svijetu Gospodara prstenova (bilo književnom, bilo filmskom) nedostaje ženskih likova, oni su uglavnom sporedni. Na kraju krajeva, Prstenova družina sastoji se od samih muškaraca.

-jedini relevantniji ženski lik među Muppetima je glamurozna i jezičava Miss Piggy. Ulica Sezam, inače hvaljena zbog demokratičnosti i ne zaziranja od osjetljivih pitanja poput rase ili invaliditeta, i dalje muku muči s rodom: svega je nekoliko (uglavnom stereotipnih) ženskih lutaka.

-uloga ´Štrumpfete´ u popularnim Ninja kornjačama zapala je novinarku April O´Neil čija je jedina uloga, kako se čini, upadati u nevolje kako bi ju junačke kornjače mogle spašavati.

-žene su brojčano slabije zastupljene u brojnim TV serijama, poput Stažista (Scrubs), Crvenog patuljka (Red Dwarf), Seinfelda ili Zvjezdanih staza (Star Trek). Jedina žena u glavnoj postavi humoristične serije Teorija velikog praska (Big Bang Theory) je praznoglava Penny (ostala četiri junaka su ugledni i uspješni fizičari). Valja napomenuti da je ovdje riječ o početnim postavama – u većini slučajeva u kasnijim sezonama dodani su novi ženski likovi.

-Štrumpfetin princip zamjetan je i u svijetu igračaka te društvenih i video igara. Prva inačica popularne igre ´Pogodi tko?´ (Guess Who?) sadržavala je 35 muških i pet ženskih likova.

-među Looney Tunes ekipom curama ni traga ni glasa (osim tu i tamo koje sporedne uloge, poput nesretne (bezimene) mačke koju iz crtića u crtić naganja zaljubljeni tvor Pepe le Fuj)

-u Stojutarskoj šumi u kojoj živi popularni medvjedić Winnie Pooh i njegovi plišani prijatelji samo je jedan ženski lik: klokanica Kanga koja je u potpunosti definirana kao majka i kućanica

-svijet Priče o igračkama (Toy Story) gotovo je u potpunosti muški. U prvom djelu gotovo da i nema važnijih ženskih likova (od igračaka tu je jedino pastirica Bo Peep koja figurira tek kao meta ljubavnog interesa glavnog junaka). Drugi dio kao da nastoji popraviti stvar uvođenjem kaubojke Jessie. No Priča o igračkama nije izuzetak: u većini Pixarovih filmskih uspješnica omjer muških i ženskih likova preteže na mušku stranu (u Autima (Cars) i Potrazi za Nemom (Finding Nemo), primjerice, iznosi 9:3). Sjeća li se tko ženskih likova iz prvog djela Ledenog doba (Ice Age)? Slično kao i s Pričom o igračkama, drugi dio kao da se nastoji ´iskupiti´ za propust uvođenjem mamutice Ellie (koja, kao jedina cura, postaje ´Štrumpfetom´ čupave družine).