U srijedu, 20. studenoga, održana je tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova, na temu ‘Drugačije društvo je moguće: suzbijanje diskriminacije LBGT osoba’. Uvodnu riječ je dobila Marina Milković, voditeljica Programa psihosocijalne podrške Zagreb Pridea i koautorica istraživanja o životu LGBTIQ osoba u Hrvatskoj, čije je rezultate predstavila na sjednici. Na nju se nadovezala Helena Štimac Radin, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova, zatim Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, psihologinja Željka Kamenov te Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice.
Prezentirajući rezultate istraživanja, Milković je naglasila kako je samo istraživanje potaknuto činjenicom da se Zagreb Pride svakodnevno susreće s problemom diskriminacije i nasilja prema LGBT osoba te da na ovaj način želi dati doprinos u nastojanju da život LGBT osoba postane miran i dostojanstven. Unatoč tomu što je Hrvatska u posljednjih nekoliko godina napravila važan korak prema pravnoj zaštiti LGBT osoba, rezultati istraživanja kojim se uspoređivalo stanje danas i prije šest godina pokazali su kako to još uvijek nije dovoljno. Istraživanjem je obuhvaćeno 690 LGBTIQ osoba između 15. i 75. godine, ponajviše s područja Zagreba, zatim Splita, Rijeke, Istre i ostalih dijelova Hrvatske te manji broj osoba koje su u posljednjih šest godina emigrirale, što čini dosad najveći uzorak u terenskom istraživanju ove tematike.
Rezultati su pokazali kako je čak 73 posto ispitanih osoba doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, spolnog/rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja, od čega 17 posto uključuje fizičko nasilje, dok je diskriminaciju je doživjelo 29 posto ispitanih osoba. Izrazito visok postotak je i seksualnog nasilja kojeg je zbog seksualne orijentacije doživjelo jednom ili više puta čak 38 posto ispitanih osoba. Međutim, svega 7 posto ispitanih osoba je prijavilo nasilje nadležnim institucijama, a kao razlog neprijavljivanja najčešće navode stav da im ionako nitko ne bi pomogao.Također, ispitanici i ispitanice su potvrdili kako je više nasilja u razdoblju nakon 2006. godine, nego za razdoblje prije 2006. godine, kada je uveden zločin iz mržnje u Kazneni zakon.
U kontekstu javne rasprave o nacrtu prijedloga Zakona o životnom partnerstvu, naglasak je stavljen na 22,9 posto ispitanih osoba koje dijele kućanstvo s partnerom ili partnericom. Čak 53 posto ispitanih želi ili namjerava registrirati svoju vezu kao životno partnerstvo u matičnom uredu, što pokazuje važnost da im se to što prije pravno omogući. Dok 35 posto ispitanih osoba planira imati djecu, njih 23,18 posto to ne planira, a najveći je broj (38 posto) onih koji još nisu sigurni. Prema rezultatima do kojih je Zagreb Pride došao istraživanjem, u Republici Hrvatskoj trenutno živi najmanje 35 LGBTIQ parova s djecom.
Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova, Helena Štimac Radin, istaknula je kako se Ured za ravnopravnost spolova bavi brojnim aktivnostima vezanima uz prava i položaj LGBT zajednice, kao što je sudjelovanje predstavnika/ca organizacija za prava LGBT osoba u procesu izrade zakona, uključivanje u radna tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih uz prava seksualnih manjina i slično. Nacionalnom politikom za ravnopravnost spolova donesenom 2011. godine naglasak je stavljen na promicanje ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti, dok je Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2015. godine to proširio i na zaštitu prava rodnih i spolnih manjina. Europska Unija je još 2000. godine tražila od svih zemalja članica uspostavu okvira za jednaki tretman u području zapošljavanja i odabira zvanja, bez obzira na seksualnu orijentaciju, što je u Hrvatskoj i dalje velik problem. Štimac Radin je naglasila kako je Ured za ravnopravnost spolova 2009. godine proveo istraživanje o percepciji, iskustvu i stavovima o rodnoj diskriminaciji u Hrvatskoj, a rezultati su pokazali kako mlađi, visoko obrazovani, ljudi koji žive u gradu i žene natprosječno smatraju da se ljude neravnopravno tretira zbog seksualne orijentacije. Istraživanje provedeno prošle godine na području Europske Unije pokazalo je kako 46 posto ispitanih osoba smatra da je diskriminacija rasprostranjena u njihovoj zemlji, u čemu, očito, ni Hrvatska nije iznimka. “Ljudska prava nikako nisu i ne mogu biti stvar rereferenduma”, zaključila je.
Na nju se nadovezao Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji je nadodao kako njihove aktivnosti uključuju i sustavno i aktivno praćenje statusa LGBT osoba, sudjelovanje u zaštiti njihovih prava, pružanje stručne podrške drugim institucijama koje se bave istim temama te pružanjem potpore civilnim udrugama. Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova sudjelovao je i u izradi Zakona o životnom partnerstvu i uputio Saboru brojna upozorenja kako hrvatsko zakonodavstvo po tom pitanju nije usklađeno s europskim standardima. Posebna se pažnja posvećuje suzbijanju i sprječavanju nasilja prema LGBT osobama, pri čemu Ured ima proaktivnu ulogu: s jedne strane, aktivno se uključuje u monitoring postupanja policije kada je riječ o nasilju prema LGBT osobama, a s druge strane, bavi se i edukacijom policijskih službenika i službenica. Također, Selanec je istaknuo kako velik problem predstavlja i nezadovoljavajuće sudsko rješavanje slučajeva nasilja i diskriminacije zbog čega je potrebno podizanje svijesti sudaca i sutkinja o toj problematici.
Koordinatorica Ženske sobe, Maja Mamula, održala je prezentaciju na temu nasilja i zločina iz mržnje protiv LGBTIQ osoba. Započevši definicijom homofobije i transfobije, istaknula je kako se ona odvija na tri razine: kulturnoj, gdje obuhvaća društvene norme i uspostavljene vrijednosti, zatim institucionalnoj, gdje se odnosi na društvene institucije te na interpersonalnoj i personalnoj, koja uključuje osobne stavove. Posljedice homofobije i transfobije često se ogledaju u zločinima iz mržnje, koji rezultiraju teškim fizičkim i psihičkim posljedicama i traumama, što često dovodi do internalizirane homofobije i transfobije, koja ima izuzetno destruktivan utjecaj na pojedinca/ku. Zločini iz mržnje usmjereni prema LGBT osobama se još uvijek ne prepoznaju kao društveni problem, što posljedično dovodi do povećanja tolerancije na diskriminatorna ponašanja i nerazumijevanja situacije u kojoj je LGBT zajednica nalazi. Mamula je navela podatke istraživanja koji su još jednom potvrdili kako je više od polovice ispitanih osoba doživjelo nasilje, pri čemu je najčešće psihičko nasilje, a slijedi seksualno, ekonomsko i fizičko.
Psihologinja Željka Kamenov objasnila je stajalište moderne psihologijske znanosti koja ukazuje na važnost toga da istospolni parovi imaju iste mogućnosti kao i heteroseksualni te da se diskriminacija ni na koji način ne može opravdati. “Potreba za pripadanjem univerzalna je ljudska potreba, kao i potreba za sigurnošću, a upravo brak omogućuje ostvarivanje takvih potreba”, istaknula je Kamenov. Usporedba 19 istraživanja provedenih na temu homoseksualnih i heteroseksualnih obitelji pokazala je kako se djeca iz homoseksualnih obitelji ni na koji način ne razlikuju od djece iz heteroseksualnih obitelji, te da je za djecu najbolje odrastati uz dva roditelja koja su legalno vjenčana, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Jednake mogućnosti za roditelje u istospolnim obiteljima da ozakone svoju vezu dobro je i za njihovu djecu jer legalizacija istospolnih brakova pomaže u boljem društvenom tretiranju istospolnih osoba, a samim time utječe i na život djece. “Upravo zbog toga, ne treba čekati da ‘društvo sazre’ jer institucionalne promjene mogu pokrenuti stvari na bolje”, zaključila je Kamenov.
Posljednja je riječ dobila Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice, koja je govorila o istraživanju o stavovima i percepciji građana i građanki o diskriminaciji, u kojemu su seksualnu orijentaciju stavili/e na četvrto mjesto. Naglasila je kako je zakonski okvir kojim bi se trebala provoditi zaštita LGBT zajednice manjkav i kako je na tome potrebno više raditi. Postoji i velika razlika između percepcije diskriminacije i nasilja prema LGBT osobama i prijavljenih slučajeva istog, i to prvenstveno zbog nepreciznih statističkih podataka koji zapravo ne govore ništa. Korak prema boljoj regulaciji su novi statistički listovi koji će se ubuduće koristiti u prijavljivanju nasilja i diskriminacije.
Sjednicu je zatvorila predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Nansi Tireli riječima da “ako nam je do nečega stalo, tada to trebamo i pokazati i boriti se”. Upravo izlaskom na referendum i zaokruživanjem protiv to možemo i postići.
