Samo pet posto žena ima oblik tijela koje viđamo na televizijskim reklamama ili na plakatima, stoga ‘Expose’ projekt želi osvijestiti onih preostalih 95 posto.
Blogerica i aktivistkinja Jen Baker udružila se s fotografkinjom Lorom K kako bi pokazala ženska tijela onakva kakva jesu – nefiltrirana, nefotošopirana – prekrasna.
‘Kada ste zadnji put otvorili preglednik i vidjeli sliku tijela koje izgleda poput vašeg? Kada ste zadnji put vidjeli sliku ožiljaka na tijelu koje izgledaju poput vaših ili grudi ili trbuha?’ – pitala je Baker predstavljajući seriju fotografija na blogu.
96 žena regrutiranih na Facebooku skupilo se u Tusconu u Arizoni, kako bi se razodjenulo pred strankinjama u ime ljubavi prema tijelu.
Svaka od njih imala je neku osobnu korist od razodijevanja; bio je to test samosvijesti. Izložile su se izazovu cjeloživotnog uvjeravanja da njihova tijela nisu dorasla oku kamere. Svaki puta kada je kamera okinula, trijumf je bio njihov.
Izložile su se jer su su željele podijeliti svoje obline, osmijehe, mrštenje, čvrstinu, jačinu, strah. Željele su to podijeliti s nama, sa svijetom, sa svima koji se pitaju jesu li usamljene u svom fizičkom obliku.
Znamo da ono što vidimo u medijima nije čitava istina, ne predstavlja većinu i stoga ono što vidimo (zapravo, ono što ne vidimo), navodi nas da počnemo vjerovati da smo jedine s posebnim ožiljcima, nejednakim grudima… Naš oblik trbuha, naše dlake po tijelu ili – sve što se ne vidi izloženo na reklamama i u javnosti.
Tako rijetko vidimo predivne i kompleksne kombinacije dijelova tijela koje nas čine posebnima. I kada se osjećamo samima u tijelu, osjećamo se kao da nismo dovoljni ovakvi kakvi jesmo. Istina je da smo više nego dovoljni i da nismo sami.
Toliko je ženskih tijela koja gledamo podložno promijeni da kada se gledamo u ogledalo, govorimo: ‘Moje tijelo mora da je pogrešno.’
Fotografkinja Lora K objašnjava kako se trudila naglasiti posebnost i ljepotu svake od sudionica tijekom procesa:
‘Ono što sam uistinu željela postići jest da žene, koliko god taj trenutak kratko trajao, izađu iz našeg vremena i imaju osjećaj da su POSEBNE, da su njihova tijela vrijedna biti viđena te da ono što se percipira kao mana zapravo nije ni pogrešno ni pravilno – to su naprosto ONE.
Jednako tako, htjela sam dokazati da im pokazivanje tijela neće naškoditi, da pokazivanje grudi, trbuha ili bedara neće naškoditi onima koje okružuju, da ih njihova golotinja, iako ih čini ranjivima, ne čini krivima. I na kraju, njihova tijela su njihova vozila kroz život i trebaju ih tretirati s poštovanjem.’
Novinarka Gillian Drummond naznačila je: ‘Onih par sati koje sam provela na snimanju bilo je osnažujuće, smiješno i iskreno i tužno i veoma emotivno.’
Istaknula je oduševljenje raznim tipovima tijela, te žaljenje što njena kći nije svjedočila toj lepezi ženske različitosti jer bi iz nje mnogo toga naučila.
Prevela i prilagodila Jasmina Mujkić
