Zadnjih nekoliko dana Hrvatsku potresa skandal vezan uz špijuniranje kandidatkinje za menadžerski posao u Hrvatskom telekomu, a koje su proveli njemački obavještajci. Uz nju špijunirali su se i neki kandidati, ali izvještaj o njima je manje zanimljiv. Detektivima je “Maya”, kako su je nazvali, bila zanimljiva ne samo zbog svojih eventualnih menadžerskih sposobnosti, već su se pomno zadubili u njezin seksualni život te život njene obitelji. Prozvali su je seksualno nezaistnom, maštovitom u krevetu, previše seksualno slobodnom. Uglavnom onakvom kakva žena u patrijarhalnom društvu ne smije biti. Istovremeno se jasno, nisu bavili seksualnim životom kandidata koje su istraživali. Jer ukoliko se oni tako i ponašaju, to je okej, prirodno, normalno, muški. Njihov seksualni život bi im vjerovatno bio zanimljiv samo kada bi spolne odnose upražnjavali međusobno.
I dok se sveopća javnost zgraža, a Mudrinić ni više niti manje osjeća gađenje zbog tih događaja, slične stvari se oko nas dešavaju svaki dan i to bez da su u njih upleteni njemački detektivi. Dovoljni su samo lokalni tračevi i razgovor u četiri oka. U jednom zagorskom gradiću ne teba njemačkih detektiva kad svi znaju da je dečko gay pa mu vlasnik kafića nakon izvrsno odrađenog probnog roka mrtvo hladno kaže: ‘Znaš što o tebi misle u mjestu, to se mojim gostima ne sviđa’. Mjesto je detektivski posao obavilo zadivljujuće. Možda da Deutche Telekom sljedeći put kao detektiva jednostavno unajmi prosječnog hrvatskog profesionalnog kavopiju?
Ženski seksualni život se ispituje na intervjuima za posao bez pardona. Jeste li udani? Planirate li se udati? Imate li djecu? Planirate imati djecu? Koristite li kontracepciju? A nakon toga neki će čak zamoliti jednu dozu mokraće kako bi provjerili da se nešto slučajno nije začelo tijekom sinoćnjeg seksa. Dnevna je razbibriga u firmama priča o tome koja je spavala s kojim šefom i koliku je to donijelo povišicu i kakve povlastice. Zapravo su šefovi Deutsche Telekoma samo trebali doći na jutarnju, popodnevnu, posljepodnevnu ili after work kavu zaposlenika/ca i saznali bi sve bez nekakvih njemačkih obavještajaca. I još se nitko oko toga ne bi zgražao niti osjećao gađenje. Pa to je dio tradicionalne hrvatske radne atmosfere! Al šta ćeš, htjeli Njemci biti temeljiti i pedantni pa doživjeli od Hrvata da im dijele lekcije. Rekla bi Alanis, “Isn’t it ironic?”.
