Prilikom jučerašnjeg obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama potpredsjednica vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić je izjavila kako je, prema statistikama za prvih šest mjeseci, obiteljsko nasilje u padu, no da i dalje postoji velik broj žena i djece koji trpe nasilje u obitelji te joj je stoga cilj pokrenuti zakonske mehanizme kako bi se umjesto sadašnje prakse da se žene i djecu smješta u skloništa, udaljilo zlostavljača, prenosi Tportal.
“To je slatko na razini teorije, ali je neizvedivo u praksi. Ako ne budemo imali skloništa i savjetovališta, gdje će te žrtve obiteljskog nasilja onda dobiti psiho-socijalnu pomoć? To znači da će zlostavljači dobiti psiho-socijalnu pomoć, a žrtve neće. U redu je i treba također raditi i s počiniteljima nasilja, no i sa žrtvama. Osobe koje su žrtve, i to ne samo obiteljskog nasilja, već i drugih oblika zlostavljanja, visoko su traumatizirane i s tim osobama treba puno raditi, no umjesto da pojačamo psiho-socijalni rad, mi ukidamo skloništa i savjetovališta i time onemogućujemo žene da dobiju psiho-socijalnu pomoć. Osim toga, nisu svi nasilnici oni koji će potrčati na psiho-socijalni tretman”, smatra psihologinja Maja Mamula iz Ženske sobe.
“Kakva je kod nas praksa, izmjestit će ih za pet godina. Mislim da to neće funkcionirati i ne znam zašto bi Hrvatska bila jedina zemlja s takvim rješenjem”, dodala je.
Sanja Sarnavka, čelnica udruge B.a.b.e., ogorčena je jer, kako veli, ministrica minorizira žrtve obiteljskog nasilja pozivajući susjede da ‘prijavljuju nasilje, pa makar i lažno’.
“Ministrica je rekla da joj savjetovališta nisu prioritet. Nama je potpuno ukinula psiho-socijalnu pomoć, a imamo oko dvije tisuće pojedinačnih slučajeva i opet ćemo tražiti novce u inozemstvu. Žrtve obiteljskog nasilja trebaju dugogodišnji tretman. U Hrvatskoj je čest slučaj žena sa Stockholmskim sindromom, koje se po 17. put vrate nasilniku. I s nasilnicima treba raditi, da deset drugih žena koje ‘stoje u redu’ ne postanu njegovim žrtvama, no valjda prvo idete pomoći žrtvama”, mišljenja je Sarnavka.
Dodaje kako u skandinavskim zemljama muškarci pokreću udruge jer im je dojadilo da ih prozivaju za nasilje i oni su ti koji rade s nasilnicima.
“Ovdje će se svesti na to da će netko tko je ‘dobar s ministricom’ dobiti gomilu para, a da opet nećemo imati analize, evaluacije što se radilo. Kod nas je tako da, taman kad nešto počnete raditi i graditi, dođe novi ministar, a toliko je toga da, i kad bi sve išlo kako valja, ne bi nam 30 godina bilo dosta”, kaže Sarnavka te napominje da je problem u tome što ‘nemamo nikakvu dugoročnu politiku koja se ne bi svaki čas mijenjala i koju bi provodila osoba koja bi bila službenica’.
“Moram reći da se ovdje radi o hiru, a ne o znanju. Sve je naopako postavljeno i njezino će ministrovanje imati dugoročne posljedice. Udruge će preživjeti, no što će biti sa svim tim žrtvama obiteljskog nasilja”, pitajući se zaključuje predsjednica naše najpoznatije ženske udruge.
