Prevela Renata Popović
Posljednjih nekoliko tjedana Svjetska banka je pojačala svoju retoriku o važnosti ravnopravnosti spolova u kontekstu razvoja promicanjem svojeg izvješća Svjetski izvještaj o ravnopravnosti spolova i razvoju (World Development Report on Gender Equality and Development) i pokretanjem medijske kampanje Mislite jednako. Nažalost, za milijarde siromašnih žena i djevojaka diljem svijeta, prošlo ponašanje Svjetske banke u promicanju ravnopravnosti spolova u svojim investicijama odražava alarmantan jaz između retorike i stvarnosti.
Ulaganja Svjetske banke u poljoprivredu su jedan takav primjer. Iako Banka priznaje da je ravnopravnost spolova kritična za postizanje razvojnog milenijskog cilja iskorjenjivanja ekstremne gladi, to priznanje jedva se ogleda u stvarnosti poljoprivrednih ulaganja.
Dok se godišnji proračun Svjetske banke više nego udvostručio u posljednjih pet godina na 58.8mld$, udio njenog proračuna posvećen sektoru poljoprivrede smanjen je za 2% do 3%. U 2010. banka je potrošila samo 2.6mld$ tj. samo 4% svog proračuna za poljoprivredni sektor za 2010 fiskalnu godinu. U međuvremenu ulaganja Banke u razvoj financijskog i privatnog sektora više su se nego učetverostručila sa 4.2mld $ na 17.7mld $ u posljednjih pet godina.
Stoga ne čudi da Demokratska Republika Kongo, jedna od najosjetljivijih zemalja na svijetu po pitanju nesigurnosti ishrane, trenutno prima 630mil $ za projekte iz sektora financija, industrije i trgovine, a manje od trećine tog iznosa za poljoprivredu. Pad potpore Svjetske Banke ruralnoj poljoprivredi nesrazmjerno šteti siromašnim ženama, koje čine većinu malih poljoprivrednika i imaju presudnu ulogu u uzgoju, preradi i pripremi hrane.
Također većina ulaganja Svjetske banke u poljoprivredu ne posvećuje dovoljno pažnje nejednakostima među spolovima, kao što su niže razine obrazovanja žena, diskriminirajućim zaprekama za posjedovanje zemljišta, dobivanje kredita i poljoprivrednih materijala kao što su sjeme i gnojiva, niti nedostataku žena na rukovodećim položajima i nejednakoj raspodjeli kućanskih obaveza i brige o djeci.
Investicije u veliki privatni sektor “agro-industrije” posebno potkopavaju ekonomsko osnaživanje i sudjelovanje žena u vlasti, koje Svjetska banka stalno obećava, a istodobno koriste korporacijama. Iako neka poljoprivredna ulaganja priznaju vezu između nejednakosti rodnih uloga i nesigurnosti po pitanju hrane, rijetko u potpunosti ulaze u taj problem. To je najočitije u desetljećima dugom neuspjehu da se rutinski prikupe podaci razvrstani po spolu kako bi se vidio učinak njihovih ulaganja na žene i djevojke u stvarnom životu, unatoč tome što istraživanja Svjetske banke uporno preporučuju da se to učini.
U nedostatku ulaganja koji promiču ravnopravnost spolova i poboljšanje produktivnosti žena u poljoprivredi i njihovih prihoda, žene moraju pronaći načine kako se nositi s povećanom nesigurnošću ishrane i katastrofalnim rastom cijena hrane. Žena suočena s kroničnom nesigurnošću ishrane morat će kupovati jeftiniju, manje hranjivu hranu, jesti manje kako bi osigurala više hrane za svoju djecu, ili preskakati obroke u cijelosti. Ako ona zatrudni, nedostatak dovoljno kalorija i mikronutrijenata uzet će veliki fizički danak ne samo po nju, već i na buduće zdravlje djeteta: Zambijske žene koje su zatrudnjele tijekom razdoblja visoke cijene kukuruza 2001-02 patile su od teškog nedostatka mikronutrijenata, što je dovelo do povećanja zaostajanja u rastu njihove djece.
Žene u Bangladešu izvješćuju da što su im veći troškovi hrane, manje troše na druge osnovne potrebe, uključujući obrazovanje i zdravstvo. Pod tim okolnostima vjerojatno će najviše patiti redovitost djevojačkog pohađanja škole, kao djevojčice one možda neće imati izbora nego trošiti vrijeme na traženje hrane ili prositi na ulici.
Rodno slijepa ulaganja Svjetske banke u poljoprivredu još su užasnija kada se nude u obliku zajmova, oni povećavaju teret duga siromašnim zemljama i često tjeraju vlade na smanjivanje javne potrošnje za zdravstvo i druge socijalne usluge kako bi servisirali dug. Ti rezovi su poražavajući za siromašne žene, koje ne samo da pate od nedostatka izravnog pristupa zdravstvenoj skrbi, nego su odgovorne i za zdravstvenu i socijalnu dobrobit svojih kućanstava.
Siromašne zemlje mogu moliti Svjetsku banku za olakšanje duga, ali samo ako pokazuju prethodnu sklonost usvajanju od Banke nametnutih reformi “slobodnog tržišta”, uključujući privatizaciju poduzeća u državnom vlasništvu i jednostrano smanjenje poljoprivrednih trgovinskih zapreka, dok bogate zemlje zadržavaju svoje. Žene neizbježno podnose najveći teret kada takve reforme politike potkopavaju ulaganja siromašnih zemalja u poljoprivredu, zdravstvo i obrazovanje.
Svjetska banka mora “djelovati jednako” i pokrenuti svoju retoriku o ravnopravnosti spolova u akciju. Ako je doista predana iskorjenjivanju gladi, promicati će prava žena u svim svojim poljoprivrednim ulaganjima. Ponudit će potpore – ne kredite – i osigurati da svaki poljoprivredni projekt poboljšava egzistenciju siromašnih žena i muškaraca, mladića i djevojaka. I prestat će sa zahtjevima da siromašne zemlje usvoje destruktivne, rodno slijepe javne politike koje potkopavaju ruralnu poljoprivredu, zdravlje i obrazovanje.
Elizabeth Arend je koordinatorica programa u organizaciji Gender Action
