U fokusu

edukacijom protiv monstruoznog čina

Tanzanija: Bijeg od sakaćenja ženskih genitalija

Tanzanija: Bijeg od sakaćenja ženskih genitalija

“Moraš biti obrezana kako bi se udala, tako da kada zatrudniš, ne osramotiš svoju obitelj”, objašnjava Nengai, ponosna 26-godišnja učiteljica. U Gelainu, selu u kojem je odrasla, sve su djevojke koje je poznavala obrezane, obično nakon što su završile osnovnu školu. Njena majka bila je iz siromašne obitelji i udana sa samo devet godina za čovjeka sa četiri žene, čovjeka koji će postati Nengain otac. Kao što je slučaj bezbroj djevojčica u toj regiji, nakon što je Nengai završila osnovnu školu, bilo je sigurno da će se povijest ponoviti. Njen otac želio je se Nengai obreže kako bi se mogla udati za bogatog čovjeka, koji već ima četiri žene, u zamjenu za nekoliko krava.

{slika}

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko 140 milijuna žena i djevojčica žive s posljedicama obrezivanja koje je poznato i pod nazivom sakaćenje ženskih genitalija (female genital mutilation – FGM), što se najviše događa u Africi. Često je povezano s ranim brakom i krajem obrazovanja djevojaka. Nakon “obrezivanja”, što se ponekad dogodi i prije njihove desete godine, djevojčice se smatra spremnima za brak, te će privući ponekad krajnje potreban miraz koji se plaća u grlima stoke. FGM se često opravdava tradicijom, ali se međunarodno shvaća kao kršenje ljudskih prava. Osim fizičke i emocionalne traume povezane sa postupkom, FGM pridonosi povećanom prijenosu HIV-a­­, pošto se instrumenti dijele, kao i rizik infekcije i produženog krvarenja što može rezultirati smrću.

Nengai se sjeća kako je bila preplašena, ali nije znala kako će postupak biti strašan. Traumatizirana i preplašena razgovarala je sa svojom majkom koja joj je ispričala o svojim patnjama i batinama koje je pretrpjela kao dijete-mladenka. “Pobjegni”, rekla mi je majka. Nengani je to i učinila, te potražila utočište kod jedne od svojih učiteljica, koja je zatim riskirala svoju vlastitu sigurnost kako bi je odvela u Luteransku školu za Masai djevojke u Monduliju. Od kada je završila svoju edukaciju za učiteljicu, Nengai radi u obližnjim pokrajinama Arusha i Manyara, domu velike Masai populacije, gdje ženska partnerska organizacija UN-a (Maasai Women Development Organisation (MWEDO)), već godinama ženama i djevojkama pruža  obrazovanje.

U MWEDO-ovoj školi za djevojke bilzu grada Arushe je 86 djevojčica, od kojih bi mnoge bile obrezane ili udane. Školi je dana puna stipendija kako bi se osiguralo da završe minimalni stupanj obrazovanja kako bi svojim obiteljima bile vrijednije od miraza.

{slika}

Narau, 15-godišnja djevojka u Nengainom razredu, komentira kako je ‘rastužuje priča (Nengaina), ali je zahvalna što ima takvu učiteljicu s kojom se  može povezat’.

“Nisam udana, ali da nije škole, sigurno bi bila i već bi imala djecu”, kazala je učenica.

Njena kolegica, 14-godišnja Mereso, priča kako su joj majka i brat bili ushićeni kada je dobila stipendiju za MWEDO prije tri godine.

“Moj otac je bio uzrujan. Planirao je da će me udati odmah nakon što završim osnovnu školu”, priznala je i dodala kako je edukacija proširila njene horizonte.

“Moj omiljeni predmet je povijest, učenje o kolonijalnoj ekonomiji, otporu i suradnji. Inspirirana sam poviješću svoje zemlje, te želim postati odvjetnica kako bi se mogla boriti protiv udaje djevojčica”, kazala je Mereso.

Kao dio ovogodišnjih 16 Days of Activism Campaign against Gender Violence, žene UN-a i UN-ova Tanzanijska međuresorna rodna grupa podupiru project Karavan za promjene, bus sa 25 aktivista i aktivistkinja, novinara i novinarki te djelatnika I djelatnica nevladinih organizacija koji organiziraju forume, radio evente, plesne perfomanse i druge aktivnosti kako bi poduprli zakon kojim bi se zabranio FGM odnosno obrezivanje. Karavana je napustila glavni grad Dar es-Salaam 26. studenog. u vrijeme parnih godina, kada mnoga plemena organiziraju procesije u kojima se tisuće djevojaka javno obrezuju, čime se krši tanzanijski zakon.

Prevela i prilagodila Ana-Marija Špehar