Od 1983. Grčka je zahtijevala od žena da zadrže svoje djevojačko prezime do kraja života. To je model o kojemu bi se trebalo razmisliti.
Promijeniti ili ne promijeniti naša prezimena kada se vjenčamo? Za mnoge žene u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u, Australiji i šire to je složena dilema koja zahtjeva puno anksioznosti, razmišljanja i diskusije uz kavu s prijateljicama. Čak me je jednom dečko upitao koje su mi “namjere s prezimenom“. Trebamo li ići tradicionalnim putem ili zadržati naš osobni i profesionalni identitet? Nedavno, Kate Winslet nas je prepala s objašnjenjem zašto je zadržala svoje prezime tijekom tri braka, a Emma Watson je uzburkala stvari s objavom na Twitteru da bi Hermione Granger zasigurno zadržala prezime Granger.
No, evo jedan savjet koji vjerojatno niste prije čuli/e. Ako razmišljate o tome trebate li promijeniti svoje prezime ili ne, razgovarajte sa ženom iz grčke (ili muškarcem).
Kada sam nazvala Mariu Karamessini, direktoricu Centra za rodne studije na Panteion sveučilištu u Ateni, bila je zapanjena kada sam joj rekla koliko se u posljednje vrijeme debatira u Guardianu i drugim medijima o ovoj temi.
Vidite, Grčka je 1983. uvela zakon da sve žene moraju zadržati svoja djevojačka prezimena. Točka.
To je bio dio velikog seta reformi koje je Grčka počela uvoditi 70-ih i ranih 80-ih godina 20. stoljeća, kada se zemlja izdignula iz vremena diktature i ponovno pisala svoj ustav i zakone. Maria Karamessini u to vrijeme bila je studentica i sudjelovala u feminističkom pokretu za rodnu ravnopravnost. Kako ona to objašnjava:
Zadržati naša prezimena nakon braka značilo je emancipaciju. Grčka je imala najprogresivnije zakone tih godina u Europi, ne samo oko prezimena. Naš feministički pokret promijenio je mentalitete, no promjene su bile postupne. Odmaknuli smo se od vrlo tradicionalnog društva s tradicionalnim rodnim ulogama.
U posljednjih 30 godina Grčka je bila probni slučaj društva u kojem žene nikad ne mijenjaju prezimena. Nudi drugačiji model od onoga o kojem razmišljaju Velika Britanija i SAD. Zaključak do kojega dođe većina feministkinja je da je za ženu idealno imati mogućnost izbora što žele, a muškarci uvažavaju te želje. No studije su pokazale (ili jednostavni pogled oko vašeg kruga prijatelja), mnoge žene još uvijek uzimaju muževa prezimena, čak i kada imaju drugu mogućnost. Ukratko, društvene norme i pritisak teški su za prevladati.
Za grčke žene, zakon se poklopio s velikim napredovanjem žena. Izašle su iz kućne sfere i počele dobivati više fakultetskih diploma, igrale su veću ulogu u društvu. Naravno, ta postignuća nisu se dogodila samo zato što su žene mogle zadržati svoja prezimena, no to je postavilo drugačiju pozornicu u zemlji poznatoj po tradiciji i odnosima poput onih u filmu “Kum.“
Mlade Grkinje u svojim 20-im i 30-im godinama danas prihvaćaju ovo kao normu. Misle o svojim imenima kao o svojim identitetima, drugačije nego u ostalim zemljama. Dečki ne pitaju svoje djevojke o njihovim “namjerama s prezimenom.” Violet Tsagkas odrasla je u Ioannini, došla je u SAD na fakultet i sada uređuje Fem2. Rekla mi je: “Nikad mi nije palo na pamet da je Grčka jedinstvena dok nisam više došla u doticaj sa strancima, posebno nakon što sam se doselila u SAD.”
Sve u svemu, Grčka ima vrlo malo problema s novim sistemom. Ponekad uzrokuje zabune. Jedna Grkinja koja pomaže u administraciji u školi rekla mi je da može biti izazov pozvati roditelje učenika, posebno majke. Stoga kada zove ona jednostavno pita: “Jeste li vi Johnova mama” i nitko se ne uvrijedi.
Drugi problem koji Grkinje mogu imati je putovanje u inozemstvo, posebno na Bliski istok. Grčki parovi pojave se s različitim prezimenima u svojim putovnicama pa im u nekim konzervativnim društvima ne vjeruju da su u braku. To nije rašireni problem doduše i može se riješiti jednostavnim bračnim certifikatom koji bi par mogao nositi u inozemstvo, ako je to potrebno. No konzervativna vlada je 2008. to iskoristila kao opravdanje za promjenom zakona, tako da sada bračni/a partner/ica može odlučiti hoće li dodati drugo prezime svom prezimenu. Žene (i muškarci) još uvijek moraju zadržati svoje prezime, no mogu imati i dva. Teško je doći do podataka o tome jesu li su žene prihvatile tu opciju.
Jedna od velikih debata u feminističkim krugovima jest o tome je li ženama bolje zadržati svoja djevojačka prezimena, koje je najčešće prezime njihovog oca. Je li to zaista oslobađajuće? Ovdje je također Grčka progresivna. Kada se djeca rode, roditelji odluče čije će dijete prezime nositi, a može nositi i oba.
Da, pitanje imena može pomoći ženama. Iran je imao sličan sistem kao Grčka skoro jedno stoljeće, no Iranke su se svejedno morale boriti za mnoga druga prava. Narges Bajoghali proučava Iran i kaže da je jedna od dobrobiti iranskog sistema ta da žena ima jasnu poveznicu s obitelji, što je bitno za žene koje se nađu u zlostavljačkom braku ili drugim problemima te žele napustiti bračnu zajednicu. Loša strana jest što je to učinilo “čast” mladih djevojaka vrlo bitnim djelom obiteljskog života.
Ova će se debata nastaviti u mnogim zemljama, no grčki primjer je promijenio moje razmišljanje. Možda ne bismo samo trebali govoriti o davanju ženama tu opciju, nego se upitati zašto kasnimo za Grčkom 30 godina.
Prevela i prilagodila Ela Naranđa
