Otkako je 29. lipnja 2002. godine Damir Hršak sa zrinjevačkog paviljona proročanski zagrmio: “Od danas više nema povratka u tišinu! Od danas prestajemo biti nevidljivi!”, za LGBT osobe u Hrvatskoj mnogo se stvari promijenilo nabolje.
Devet godina kasnije napokon smo doživjeli najljepšu zagrebačku Paradu ponosa koja je prošla bez incidenata, a u međuvremenu smo dobili Zakon o istospolnim zajednicama (2003.), i Zakon o suzbijanju diskriminacije (2009.).
U većini Povorki ponosa s nama su šetali i brojni oporbeni političari, od kojih su najpoznatiji Vesna Pusić, Mirela Holy i Šime Lučin, no je li to sve skupa dovoljno?
Sve lezbijke i gejevi koji dijele život sa svojim partneri(ca)ma jednoglasno će reći da nije. Oni su u Hrvatskoj i dalje građani drugog reda jer postojeći zakoni gotovo ni u kojoj mjeri ne štite njihove zajednice, a suvišno je reći da ih vlastita država u kojoj plaćaju poreze i prema kojoj uredno izvršavaju sve svoje obveze poput svih ostalih građana ne priznaje ni kao obitelj.
Posljedice toga za mnoge su još uvijek život “u ormaru”, nesređeni obiteljski odnosi, strah i opći osjećaj manje vrijednosti. Oni koji požele imati dijete moraju se snalaziti na razne, iznimno složene i skupe načine. Žele li urediti svoje imovinske odnose, moraju ostavljati silan novac kod javnih bilježnika i slično, a pritom im svejedno nitko ne jamči ništa. Ako su pak u lošim odnosima sa svojim obiteljima i jedan od partnera umre, drugi se lako može naći na ulici bez ičega. Posebno težak problem jest i situacija u kojoj jedan od partnera mora u bolnicu, a drugi nema pravo odlučivanja i/ili čak posjećivanja.
Iz svega navedenog, a to je tek vrh sante, jasno je kako je došlo vrijeme za promjene. S obzirom na predstojeće parlamentarne izbore u prosincu, zanimalo nas je što hrvatske LGBT udruge očekuju od buduće Vlade, bez obzira tko će na izborima pobijediti, te namjeravaju li od vlasti izravno tražiti nužne promjene.
Plan 21 je za nas razočaravajuć
U Centru za LGBT ravnopravnost koji sačinjavaju Zagreb Pride, udruga Lori i Queer Zagreb smatraju kako se famozni Zakon o istospolnim zajednicama ne provodi niti se može provoditi, pa shodno tome nema ni smisla. Osim toga je u svojoj suštini diskriminatoran, a osim statističke stavke u popisu stanovništva nikome nije omogućio ništa.
“Uostalom, i nastao je kao truli dogovor SDP-a i HNS-a s HSS-om, koji ne samo da nije želio urediti životne zajednice LGBT osoba, nego su nas, riječima zastupnice Ljubice Lalić, htjeli medikalizirati”, podsjeća Marko Jurčić iz Centra za LGBT ravnopravnost.
“Nova Vlada ne bi smjela ponoviti greške iz prošlih mandata, pa bi Zakon o istospolnim zajednicama trebala poslati u ropotarnicu prošlosti i staviti ga van snage. Naravno, isključivo nakon što se zakonski omogući LGBT osobama da sklapaju brakove sa svojim voljenima. Svaka ponuda buduće Vlade ispod ravnopravnosti i jednakopravnosti LGBT osoba i naših životnih zajednica pred zakonom bila bi diskriminacija,” dodao je.
Također bi volio kad bi, primjerice, Zoran Milanović s više hrabrosti i odlučnosti govorio o pravima LGBT osoba. Pritom se, kaže, čak ne treba ugledati na kolege iz Portugala, Španjolske, Francuske, Slovenije ili Njemačke – dovoljno je da pogleda oko sebe i posluša kako predsjednik Josipović s poštovanjem i uvažavanjem govori o LGBT osobama.
U Centru smatraju kako je zamagljivanje LGBT pitanja u Planu 21 u politiku “slobode životnog stila” posve razočaravajuće jer nikome ništa ne znači, neodređeno je, i zvuči kao da se obraćaju kakvom institutu za filozofiju.
“Mi trebamo državu koja štiti, a ne državu koja ‘dopušta’. Nova Vlada treba aktivno promovirati ljudska prava, a to znači i LGBT ljudska prava, ženska ljudska prava itd., a ne ‘osuđivati nasilje’ umjesto da ga suzbija, ili se hvali koliko je zakona napisala, umjesto da kaže koliko ih se provodi i koliko su ti zakoni doveli do pravednijeg društva”, kategoričan je Jurčić.
Nema argumenata protiv potpune ravnopravnosti
Prije šest godina SDP se na Glavnom odboru obvezao zalagati za takozvana “registrirana partnerstva”, koja bi imale ograničen set prava za osobe koje se “registriraju”, međutim, udruge misle kako o toj odluci u najvećoj oporbenoj stranci trebaju ponovno promisliti.
“Životne zajednice dviju osoba koje su odlučile sklopiti ugovor s državom, koja im se obvezuje davati određene usluge i štititi njihova prava, moraju biti tretirane jednako i moraju imati ista prava i obaveze, neovisno o biološkom spolu. Danas LGBT osobe u Hrvatskoj žive u svojim životnim zajednicama mnogo slobodnije nego prije šest godina, dižu kredite i osnivaju obitelji, imaju djecu i ne postoji argument koji bi bio protiv potpune ravnopravnost LGBT osoba i naših zajednica pred zakonom”, odlučno su poručili.
Kažu kako te stvari možda nisu toliko vidljive kao u SAD-u ili čak u susjednoj Sloveniji, i svima koji misle da još nije vrijeme za potpunu ravnopravnost, poručuju da je “našem čekanju došao kraj”.
Pregovori će ovisiti o budućim partnerima
Zagreb Pride će kroz Centar za LGBT ravnopravnost i u koaliciji s drugim organizacijama civilnog društva sudjelovati u izradi platforme, odnosno politika civilnog društva za buduću Vladu i tu će dati svoje prijedloge o tome što smatraju da treba mijenjati.
Još su kod zatvaranja Poglavlja 23 rekli u kojim su područjima života LGBT osobe neravnopravni i vjeruju kako sad to treba pretočiti u konkretne politike koje bi prije svega podržati sama LGBT zajednica u Hrvatskoj, pa bi bilo poželjno organizirati javnu raspravu unutar LGBT zajednice.
Osim toga, Centar za LGBT ravnopravnost ove je godine podnio nekoliko amandmana i komentara na zakone i pravilnike. LGBT osobe nisu samo neravnopravne u odnosu na prava iz Obiteljskog zakona, a treba i generalno raditi na tome da nova Vlada osigura i implementaciju. Ravnopravnost LGBT osoba u društvu, kao i osjećaj pravde neće se postići sve dokle se zakoni ne budu intenzivnije implementirali i sve dok se LGBT osobe ne budu osjećale sigurno, od ulica, preko škola i sveučilišta, na poslu i, naposljetku, unutar vlastitih obitelji. Nakon što se uspostavi nova saborska većina, a potom i nova Vlada RH, znati će tko su im partneri za razgovor i shodno tome djelovati.
“Iskorak” želi okončati diskriminaciju i u škole uvesti seksualnu edukaciju
Što se tiče udruge Iskorak, oni i od ove i od sljedeće Vlade zahtijevaju i očekuju da ukidanje diskriminacije istospolnih partnera/ica, i to na način da im se osiguraju ista prava i dužnosti kakve imaju raznospolni partneri/ce. To će se postići kroz instituciju braka i izvanbračne zajednice.
Osim toga žele da se zločini iz mržnje strože sankcioniraju, kao i bolju zakonsku regulativu za sankcioniranje govora mržnje.
“Zabrana diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta svakako bi se trebala uvrstiti u Ustav RH i preostale relevantne zakone. U zakone treba ugraditi zaštitne mehanizme kojima bi se zaštitilo pravo na poštovanje privatnog života transrodnih osoba. Nadalje, u osnovne i srednje škole valja uvesti seksualnu edukaciju u sklopu koje će se objektivno govoriti o seksualnosti i spolnim i rodnim manjinama”, rekao nam je koordinator Iskoraka, Edo Bulić.
Što o svemu misle pojedine stranke, saznat ćemo i izvijestiti uskoro.
