U 2016. godini promatrali/e smo evakuaciju krvavih i ozlijeđenih civila iz Alepa; nedužne obitelji kako se bore da prežive u urbanoj ratnoj zoni Mosula bez sigurnih ruta za bijeg; i izbjeglice kako se utapaju prilikom opasnog putovanja Sredozemljem. Nažalost, to je samo nekoliko priča od mnogih koje su potresle svijet u 2016. godini.
Godinu smo završili s otprilike 65 milijuna ljudi ‒ najviše od Drugog svjetskog rata ‒ protjeranih iz svojih domova ratovima, građanskim nemirima i nasilnim pobunama. Nakon stalnih porasta iz godine u godinu, Ujedinjeni narodi su nedavno najavili rekordan humanitarni apel za 2017. godinu – 22.2 milijarde dolara u potpori za pomoć 93 milijuna ljudi u 33 države diljem svijeta. Humanitarne organizacije kao što je Mercy Corps razapete su više nego ikada.
I dok s vremena na vrijeme pojedina fotografija uspije na trenutak zaustaviti svijet i natjerati ljude da obrate pozornost, mnogi ljudi nikada neće imati prilike ispričati svoju priču. Osim Sirije, Iraka i krize na Sredozemlju, ovo su tri krize koje ne smijemo ignorirati u 2017. godini.
Jemen
Jemen je zemlja koja se svaki dan budi u mučnoj i nepodnošljivoj boli.
Broj ljudi koji je suočen sa po život opasnim uvjetima je toliko zapanjujuće velik da je teško u to povjerovati. Više od polovine populacije – preko 14 milijuna ljudi – ne zna gdje će pojesti svoj sljedeći obrok. Preko 19 milijuna nema pristup vodi. A to su samo ljudske žrtve. U posljednje dvije godine žestokih sukoba između vlade i opozicije, infrastruktura – od zdravstvenih ustanova i škola do transportnih sustava – je razorena. Unatoč komplikacijama i nejasnim političkim motivima Saudijske Arabije, SAD-a i Ujedinjenih naroda, djeci ulovljenoj u ovoj ljepljivoj mreži uskraćena su ljudska prava i u potpunosti su zaboravljena od svijeta. Oni nisu odgovorni za odluke koje utječu na njihovu sudbinu.
Jemen treba mnoge stvari, uključujući i prekid neprijateljstva i temeljno poštivanje nedužnog ljudskog života kao što je zajamčeno Ženevskim konvencijama, ali najviše od svega treba od svijeta da usmjeri svoj pogled na ovu tragediju i usredotoči se na rješenja. Moja kolegica, koja je provela puno vremena u Jemenu, Maia Baldauf, napisala je u jednom članku da je Jemen ‟ najdraža zemlja za ljude koji su ljubitelji/ce putovanja, a ne može se usporediti niti s jednim drugim mjestom koje sam posjetila”. Jemenu je istovremeno potrebna humanitarna pomoć i temeljno vjerovanje – od strane međunarodne zajednice – da je bolji život u Jemenu moguć.
Južni Sudan
Južni Sudan je 2011. godine postao neovisna država s puno nade i obećanja, ali do kraja 2013. zahvatio ga je smrtonosni i gorki sukob. Tijekom prošle godine eskalacija sukoba unazadila je zemlju, a nasilje podjednako utječe na žene i djecu. U izvješću iz 2016. godine, Južni Sudan je nadmašio Afganistan kao najopasnije mjesto za humanitarnog/u radnika/cu da obavlja svoj posao.
Više od milijun ljudi pobjeglo je iz Južnog Sudana i sada žive kao izbjeglice u susjednim zemljama, tvoreći najveći izbjeglički pokret na kontinentu. Unutar zemlje više od polovice stanovništva nema dovoljno hrane, a taj je broj udvostručen u posljednjih godinu dana. Otprilike 7.5 milijuna je broj ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć i zaštita.
U zemlji veličine Francuske sa samo 6 autocesta, od kojih je jedna betonirana, volonteri/ke moraju napraviti sve što je u njihovoj moći da dođu do onih kojima je pomoć potrebna. Osoblje Mercy Corpsa redovito se probija kroz vodu koja im seže do struka ili pješači satima – bilo sunce ili padala kiša – da potrepštine dostave obiteljima.
‟Prije svega, treba nam mir u Južnom Sudanu – čvrst, siguran, definitivan i trajan mir”, izjavila je moja kolegica Deepmala Mahla, direktorica Mercy Corpsa za Južni Sudan. ‟U 2017. moramo vidjeti obnovljenu predanost međunarodne zajednice za najmlađu državu na svijetu koja još uvijek pokušava stati na noge”.
Bazen jezera Čad
Prije pet godina svijet je promatrao kako glad izazvana sušom uzima živote više od 250.000 ljudi u Somaliji. U 2017. stojimo na rubu još jedne katastrofe, ovaj put u zapadnoj Africi. Bazen jezera Čad, ali i Nigerija, Niger, Kamerun i Čad koji ga okružuju, zahvaćeni su nasilnim ekstremizmom, a suša i veliko raseljavanje stvorili su masivnu humanitarnu krizu. Boko Haramova nasilna pobuna rezultirala je raseljavanjem više od dva milijuna ljudi, a procjenjuje sa da još devet milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć. To je više nego cijela populacija New Yorka ili Londona. UNICEF je upozorio da je 400.000 djece u sjeveroistočnoj Nigeriji, epicentru krize, u opasnosti od gladi, a 80.000 će umrijeti ukoliko ne dobiju neophodan tretman. UN-ov dužnosnik je nedavno opisao sitaciju u cijeloj regiji: ‟Gore od ovog ne može”, dodavši kako je samo jednom u 20 godina vidio situaciju goru od ove. Unatoč velikom broju pogođenih ljudi, kriza je dobila malo pažnje.
‟Iako je to najveća kriza u Africi, još uvijek nema dovoljno publiciteta i pozornosti kao što zaslužuje “, izjavio je Adrian Ouvry, regionalni humanitarni direktor Mercy Corpsa.
Krize koje su zahvatile Jemen, Južni Sudan i jezero Čad samo su tri od mnogih koje su proletjele ispod radara, a u budućnosti se očekuje pogoršanje stanja. Nadamo se da će u 2017. godini, u svijetu rastućeg protoka informacija i velike povezanosti, pažnja biti umjerena i na priče milijuna ljudi koji se svakodnevno bore da bi preživjeli i pronašli rješenja za izgradnju svjetlije budućnosti.
Prevela i prilagodila Chiara Bilić
