Turska vlada odbacila je kontroverzni prijedlog zakona kojim bi se osigurala amnestija muškarcima optuženima za silovanje maloljetnica uz uvjet da se isti ožene svojom žrtvom.
Predloženi zakon dopustio bi vremenski neodređenu odgodu kažnjavanja za sve počinitelje silovanja koji se nakon počinjenog kaznenog djela spolnog zlostavljanja nad maloljetnicom mlađom od 15 godina, bez primjene sile i uz pristanak, istom odluče oženiti. S obzirom na to da se ovdje radi o maloljetnicama, ono što ovaj zakon predlaže nije ništa drugo nego dekriminalizacija i legitimizacija silovanja te promicanje dječjih brakova. Turski premijer Binali Yildirim navedeno je nastojao negirati i zakon na određeni način opravdati tvrdeći: “Ima onih koji se žene prije punoljetnosti. Oni ne znaju zakon, imaju djecu, očevi idu u zatvor, a djeca ostaju sama s majkama.” Ironično, u Turskoj je 2005. godine donesen upravo suprotan zakon koji pretpostavlja kaznu za svakog počinitelja silovanja neovisno o prirodi njegovog odnosa s žrtvom.
Nedugo nakon proglašenja pojavili su se mnogi/e protivnici/e ovog kontroverznog prijedloga među kojima i mnoge udruge za ljudska prava, UN, ženske udruge i razne druge nevladine organizacije koje su osudile zakon na temelju smatranja da se uistinu radi o legalizaciji maloljetničkih brakova koji su i dalje vrlo česta pojava u ruralnijim dijelovima Turske (prema podatcima turskog ministarstva pravosuđa čak 438.000 maloljetnica sklopilo je brak u proteklih 10 godina, a čak 15.937 ih je postalo majkama u dobi mlađoj od 15 godina).
Među protivnicima/ama zakona našla se i turska spisateljica Elif Shafak koja je izrazila zabrinutost povodom načina na koji predloženi zakon definira pristanak. “Što to znači? Govorimo o djeci. Ako silovatelj odluči pregovarati s obitelji, ako ih podmiti ili pribjegne prijetnjama, vrlo se lako može dogoditi da obitelj odustane od svoje prijave i potvrdi kako se uistinu radilo o pristanku bez ikakve primjene sile”, za BBC je izjavila Shafak. Stoga je moguće tvrditi, kako i smatraju kritičari/ke zakona, da je, čak i ukoliko djevojčica sama potvrdi svoj pristanak, isti nemoguće smatrati legitimnim iz razloga što on može biti izazvan prisilom i djevojčičinim percipiranim osjećajem nemoći u i dalje vrlo patrijarhalnoj Turskoj.
S obzirom na veliko neslaganje s predloženim zakonom, ulice Ankare ove su nedjelje postale poprištem masovnih prosvjeda kako bi se pokušalo spriječiti prihvaćanje nekažnjivosti počinitelja koji u najmanju ruku krše prava djece te kako bi se nastojala spriječiti daljnja viktimizacija djeteta u slučaju da ono bude primorano na brak s vlastitim silovateljam. Koliko problem maloljetnički brakovi predstavljaju u Turskoj pokazuje i činjenica da se i bivši turski predsjednik Abdullah Gul u tridesetoj godini svoga života oženio maloljetnicom od svega 15 godina. Udruge za ženska prava smatraju da rješenje takvih problema ne leži u donošenju apsurdnih zakona koji potiču podređenost žene, već u radu na stvaranju prilika za djevojčice i žene koje bi istima u društvu osigurale status cjelovite i samostalne osobe, a ne samo sredstva za stvaranje potomstva u potpunosti podređenog volji bračnog partnera.
Nakon masovnih prosvjeda diljem Ankare, samo nekoliko sati prije konačnog glasovanja u parlamentu, donesena je odluka da prijedlog ipak bude vraćen na razmatranje. U svom prvom obraćanju javnosti nakon odluke o odbacivanju prijedloga zakona u sadašnjem obliku, turski je predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio: “Vidim veliku prednost u rješavanju ovog problema u širokom konsenzusu, uzimajući u obzir kritike i preporuke iz različitih dijelova društva.”
Iako je prijedlog zakona u sadašnjem obliku odbačen i poslan na razmatranje, i dalje postoje mnogi/e koji/e smatraju da bitka još nije završena te da zakon nije potrebno samo razmotriti, već u potpunosti ukloniti bez ikakve mogućnosti ponovne buduće uspostave istog.
