Nasilje nad ženama u Hrvatskoj i to ono s najtežim posljedicama – smrću zlostavljanje žene – u dramatičnom je porastu. Tijekom 12 mjeseci protekle godine od ruku nasilnih članova obitelji – najčešće muževa – smrtno je stradala čak 21 žena! To znači da je svakih 17 dana život gubila nečija supruga, majka, kći i to zbog toga što društvo i sustav nisu na vrijeme zaustavili obiteljskog nasilnika pa se on, uz njihov “blagoslov”, pretvorio u ubojicu.
Na drastično povećanje broja žena koje su ubili članovi njihovih obitelji upozorava u svojem najnovijem izvješću Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik. Ako se usporedi s godinom prije, riječ je o gotovo udvostručenom broju žrtava – naime, 2008. članovi najuže obitelji usmrtili su 11 žena.
Osim 21 žene, prošle je godine u obitelji ubijeno i sedam osoba muškog spola, što znači da se ukupan broj žrtava obiteljskih ubojstva popeo na 28. Samo u dva od ovih 28 ubojstava počinitelji su bile žene – jednom supruga, jednom kći, a 26 počinitelja su bili muškarci – u 13 slučajeva muževi, u 3 slučaja otac, u 4 slučaja sin te u 6 slučajeva tetak, stric li neki drugi bliski muški srodnik.
Koliko je alarmantno povećanje smrtnog stradavanja zbog obiteljskog nasilja koje sustav nije uspio spriječiti ni zaustaviti, pokazuje podatak, na koji također upozorava Lukač Koritnik, da je u 2009. u Hrvatskoj bilo ukupno 49 ubojstava, što znači da žene koje su ubili nasilnici u njihovoj obitelji, čine 43 posto svih žrtava prošlogodišnjih ubojstava. “Stoga je učinkovito djelovanje na prevenciji obiteljskog nasilja hitno i nužno”, upozorava Pravobraniteljica u izvješću za 2009. godinu, o kojemu će uskoro raspravljati Hrvatski sabor.
No, nikakva naknadno probuđena svijest i savjest ne može u život vratiti pravnicu Jasnu Kulušić koju je suprug Fedor ustrijelio prošloga ljeta u obiteljskom domu u Jušićima, Ankicu Mihičinec i njezinu kćer Ivanu koje je usred Ozlja u srpnju likvidirao muž Mirko, Alenku Percan iz Raklja nedaleko od Pule koju je suprug Roberto usmrtio nožem prošloga travnja, Jelu Kugler koju je u baranjskom selu Suzi čekićem zatukao pa polio benzinom i zapalio suprug Šandor, Renatu Sinani iz Bjelovara kojoj je muž Vedži zadao 17 uboda nožem, a umrla je na rukama vlastitog sina.
Kako je moguće da je broj smrtno stradalih žrtava obiteljskih nasilnika u tako strelovitom usponu iako se hrvatski dužnosnici hvale odličnim pravnim okvirom za borbu protiv obiteljskog nasilja te vrlo dobrom i učinkovitom praksom!?
– Naš zakonski okvir, pravilnici o postupanju i strategije zaista nisu loši, no temeljni je problem što se oni ne provode. Obiteljski nasilnici nemaju sankcija zbog zlostavljanja i tako dobivaju poruku da to dalje mogu činiti. Tako na koncu ženu i ubiju, objašnjava Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće. Karike sustava, koje bi trebale prevenirati ovakve tragične ishode, ignoriraju odredbe zakonodavca da u svim slučajevima obiteljskog nasilja moraju žurno postupati. Stoga, primjerice, žene koje prijave nasilje i traže primjenu mjere odstranjivanja nasilnika iz obitelji ili zabrane pristupa, čekaju tri do šest mjeseci provedbu te mjere. Uz to, dodaje Tolle, posljednjih 2-3 godine policija u slučajevima prijave nasilja u obitelji gotovo redovito privodi i podiže prijavu i protiv muža i protiv žene. A što je još nevjerojatnije, na koncu oboje budu jednako sankcionirani – najčešće sa 7 dana uvjetne zatvorske kazne i tisuću kuna globe!
– Žrtva je u očima policije i pravosudnog sustava izjednačena s nasilnikom. Identične sankcije dobije muž, koji je premlatio suprugu, i ona koja se pokušala obraniti te mu eventualno viknula da je kreten! Ženama se tako odriče pravo na elementarnu samoobranu, ističe Tolle.
Sramotne za žrtve, a ohrabrujuće za nasilnike jesu i sudske presude jer suci redovito izriču nasilnicima minimalne kazne. Ni jedan nasilnik do sada nije dobio maksimalnu kaznu koja, po novom Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, može iznositi do 50 tisuća kuna globe te do 90 dana zatvora.
Žene-žrtve dugogodišnjeg obiteljskog nasilja više nemaju povjerenja u sustav pa stoga rjeđe prijavljuju zlostavljače. No, sve ružičastije MUP-ove statistike skrivaju sve mračniju stvarnu sliku.
– Žrtve su trostruko viktimizirane – od partnera, institucija – kroz postupanja policije, te od sustava – kroz sudske presude. I nitko ne pita tko je sve, osim počinitelja, odgovoran za smrt ove 21 žene! Gdje je odgovornost onih koji su nasilnicima slali poruke da mogu dalje zlostavljati, da neće biti kažnjeni, čak ako i ubiju – pita se Tolle.
