Najnoviji Globalni izvještaj o trgovini ljudima koji je u utorak objavio Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) u sjedištu UN-a u New Yorku, pokazuje rekordno velik broj otkrivenih i procesuiranih slučajeva trgovine ljudima – čak 25 000 (što se odnosi na razdoblje od 2016. do danas).
Također, 2009. godine samo je 26 zemalja imalo institucije koje su sustavno prikupljale i distribuirale podatke o slučajevima trgovine ljudima, dok je do 2019. godine taj broj porastao na 65.
Prema najnovijim podacima UNODC-a, rastuće stope otkrivanja i procesuiranja slučajeva mogle bi biti znak da su zemlje ojačale svoju sposobnost identificiranja žrtava – uvođenjem mjera kao što su posebni zakoni, bolja koordinacija između tijela za provedbu zakona i poboljšane usluge zaštite žrtava – ili , da se povećao broj stvarnih slučajeva trgovine ljudima.
U izvješću se također navode “značajne regionalne razlike u rodnim i dobnim profilima otkrivenih žrtava trgovine ljudima.” “Trgovci ljudima diljem svijeta i dalje su fokusirani na žene i djevojčice“, napisao je izvršni direktor Yury Fedotov, u predgovoru izvješća. “Kod velike većine otkrivenih žrtava trgovine ljudima gdje se radi o seksualnom iskorištavanju radi se o ženama, a u kontekstu onih kojima se trguje radi prisilnog rada o ženama se radi u 35% slučajeva .”
Većina žrtava otkrivenih na globalnoj razini su žrtve trgovine ljudima radi seksualnog iskorištavanja, posebno u Americi, Europi, istočnoj Aziji i Pacifiku. U subsaharskoj Africi i na Bliskom istoku najčešće se otkriva trgovina ljudima za prisilni rad. U središnjoj i južnoj Aziji, trgovina ljudima za prisilni rad i seksualno iskorištavanje jednako su rasprostranjene.
Drugi oblici trgovine ljudima uključuju: djevojke prisiljene na brak, češće otkrivene u jugoistočnoj Aziji; prodaju djece zbog nezakonitog usvajanja, češću u zemljama Srednje i Južne Amerike; prisilu na kriminal, uglavnom prijavljenu u zapadnoj i južnoj Europi; i krađu organa, primarno otkrivenu u sjevernoj Africi te srednjoj i istočnoj Europi.
Izvješće također pokazuje da oružani sukobi mogu povećati rizik od pojave trgovine ljudima na različite načine budući da, kao područja sa slabom vladavinom prava i nedostatkom sredstava za borbu protiv kriminala, trgovcima predstavljaju plodno tlo za vrebanje svih onih koji se na neki način nalaze u ranjivom položaju.
Oružane skupine nestabilnost u zemlji također često koriste kako bi trgovale ljudima – uključujući djecu – za seksualno iskorištavanje, seksualno ropstvo, prisilni brak, oružanu borbu i razne druge oblike prisilnog rada.
Izvještaj navodi i da je u svim sukobima koji su istraženi nasilno raseljena populacija (izbjeglice i interno raseljene obitelji) posebno ranjiva: od sirijskih i iračkih izbjeglica po izbjegličkim kampovima, do Afganistanaca/ki i Rohingya koji bježe od sukoba i progona.
“Iako smo daleko od toga da okončamo nekažnjavanje trgovine ljudima, postigli smo napredak u 15 godina otkako je Protokol protiv trgovine ljudima stupio na snagu”, izjavio je šef UNODC-a Fedotov, istaknuvši kako “gotovo svaka zemlja sada kriminalizira trgovanje ljudima”.
“Međunarodna zajednica treba ubrzati napredak u izgradnji kapaciteta i suradnje kako bi zaustavila trgovinu ljudima u ratom zahvaćenim područjima i u svim drugim društvima gdje taj strašni zločin i dalje postoji u sjeni”, izjavio je Fedotov u predgovoru izvješća.
