Šri Lanka
Sarah Soysa: “Mlade feministkinje percipiraju se kao zla, strašna prijetnja.”
{slika}
Feminizam je potreban mladim djevojkama u Šri Lanci gdje su žene, mladi ljudi i transrodne osobe zlostavljane i obespravljene. Oduzimaju im se prilike. Šri Lanka ima visoku stopu tinejdžerskih trudnoća. Prema istraživanju UNICEF-a, šest posto mladih u dobi od 14 do 19 godina koji pohađaju školu i 22 posto adolescenata i adolescentica koji se ne školuju imaju seksualno iskustvo. U odnosu na to i unatoč činjenici da je pobačaj strogo ograničen u Šri Lanci, lansirali smo prvu ikad sigurnu telefonsku liniju za medicinski pobačaj – Ask Us (Pitajte nas). Pružamo informacije o pobačaju kroz tiskane materijale, slikovne i kampanje razglednicama, istraživanja i blogove. Zagovaramo seksualna prava na svim razinama, uključujući školski sustav.
Ja sam feministkinja jer vjerujem da svi imaju pravo donositi odluke i postati vođe, a ipak je društvo kontrolirano patrijarhalnim vrijednostima.
Problem je bio očit na ovogodišnjoj konferenciji UN-ove komisije o statusu žena. Države su odlučivale o politikama koje utječu na žene, mlade ljude, transrodne osobe i queer zajednicu bez konzultacije s njima.
Mlade feministkinje smatraju se zlom, strašnom prijetnjom; kao rezultat smo potpuno isključene iz procesa donošenja odluka. Feministi/kinje su potrebni za poboljšanje uvjeta za svakoga. Trebaju nas poštovati i shvaćati ozbiljno.
Rumunjska
Mihaela Dragan: “Neke Romkinje se moraju udati već s 14 godina.”
{slika}
Romkinje se moraju boriti s dvostrukom diskriminacijom rasizma i seksizma. Neke Romkinje iz tradicionalnih zajednica se moraju udati s 14 ili manje godina, a njihovo djevičanstvo predstavlja čast cijele obitelji te su nakon udaje prisiljene napustiti školovanje i zatrudnjeti.
Ako bi Romkinje – feministkinje htjele promovirati ideju izbora adolescenticama, vođe u zajednici argumentiraju da je rana udaja tradicija, autentična i specifična za romsku kulturu. Promiču ranu udaju kao zaštitničku reakciju na anti-romski diskurs izvana. Neke djevojke koje napuštaju svoje zajednice moraju se suočiti s rasističkim društvom i odbijanjima upravo zato jer su pripadnice romske zajednice.
Za mene kao Romkinju bilo je teško imati glas u društvu i romskoj zajednici koje sam dio. Trebamo feminizam jer su Romkinje svih uzrasta izložene zlostavljanju te veći pokret kako bismo im pružili potporu i pokazali solidarnost.
Kenija
Catherine Tito: “Patrijarhalna kultura je duboko ukorijenjena.”
{slika}
Kao žrtva genitalnog sakaćenja, moje osobno iskustvo oblikovalo je moju predanost borbi za prava djevojaka. Smatraju me izdajnikom jer sam odlučila odbaciti patrijarhalnu strukturu, ali ne žalim.
Mlade djevojke iz zajednice Masaija još uvijek su izložene riziku genitalnog sakaćenja. Taj barbarski čin uskratio je mladim Masajkama njihova prava; njihove autonomnosti i integritet.
Patrijarhalna kultura duboko je ukorijenjena te je to velika borba za promjenu. Girls Re-defined je organizacija vođena od strane djevojaka koja djeluje u Narok okrugu u Keniji. Naša misija je osnaživanje djevojaka od 12 do 18 godina koje su izložene riziku ili su preživjele genitalno sakaćenje kako bi ponovno otkrile i slavile svoju cjelovitost, razvile samopouzdanje i postale agenti promjene u zajednici.
Zabilježili smo sporu promjenu u stavu tradicionalnih vođa zajednice za napuštanje prakse genitalnog sakaćenja djevojaka. Moj cilj je vidjeti sve više djevojaka koje idu u školu i ostvaruju svoje snove. Ako djevojke u mojoj zajednici mogu ostvariti svoje snove i pretvoriti ih u ispunjen život, to je moja radost. Kao feministkinja vjerujem da dječaci i djevojke moraju dobiti jednake prilike u životu.
Kambodža
Monyvann Nhean: “Obitelji ovise o prihodima mladih žena.”
{slika}
Mlade Kambodžanke pate od nedostatka samopouzdanja kada se radi o stvaranju životnih planova i odabiru karijere. Društvo ih ne osnažuje da slijede svoje snove i ciljeve. Djevojke trebaju uzore da ih ohrabre kao i pristup informacijama koje im mogu pomoći u donošenju ispravne odluke za budućnost. Zbog toga sam počela organizirati feminističke razgovore i programe mentoriranja karijera za srednjoškolke – želim da djevojke prihvate svoj puni potencijal i izgrade vještine vodstva.
Želim osigurati da djevojke u Kambodži nisu cijenjene samo zbog njihovog djevičanstva već da ih se cijeni kao samostalna ljudska bića. Želim da imaju snage donositi svoje odluke i oblikovati vlastite sudbine.
Ulažem puno energije u adolescentice, posebno njihove karijere i sigurnu migraciju. To su bitna pitanja za mlade žene u Kambodži: obitelji ovise o njihovom prihodu i to u lavovskom dijelu. Kada ne možemo pronaći posao u našoj zemlji, emigriramo u velikim brojevima u susjedne zemlje. To je mnogo mladih žena dovelo u nesigurne radne i putne uvjete. Želim vidjeti bolju implementaciju politika koje će zaštititi prava žena kako bi se osiguralo da imaju pravo reći da ili ne za seks, da imaju reproduktivna prava, pravo na izbor, pravo na političku participaciju i ravnopravnu plaću.
Armenija
Elvira Meliksetyan: “Smatraju nas nemoralnim ženama.”
{slika}
Nije lako biti feministkinja u Armeniji. Smatraju nas nemoralnim ženama koje su odlučile razoriti nuklearnu obitelj. Stigme s kojima se moramo boriti nisu samo naporne već i opasne: stalno smo u strahu od napada ekstremista.
U Armeniji, adolescenticama nije dana prilika za istraživanje želja i interesa jer je naše patrijarhalno društvo već odlučilo koga će voljeti i o čemu trebaju brinuti. Od njih se očekuje da budu skromne i poslušne kćeri, koje će postati brižne majke i poslušne supruge. To znači da su tinejdžerke izložene uskom setu ideja o tome kako bi njihova budućnost trebala izgledati. Pate od niskog samopouzdanja, nedostatka samosvijesti i često su pod stresom. Nakon što sam preživjela psihičko zlostavljanje u vezi, odlučila sam biti dio pokušaja da se zaustavi nekažnjavanje nasilja utemeljenog na spolu. Kada djevojke odluče osloboditi se okova stereotipa i učiniti nešto drukčije, susrećemo se s otporom obitelji i zajednice. Za sve žene u Armeniji prakticiranje svojih prava dolazi s cijenom.
Nastavit ćemo borbu za jednaka prava za prilike žena i djevojaka u Armeniji, iako to može ugroziti naše živote.
Indonezija
Firliana Purwanti: “Otvorenu raspravu o seksu onemogućava pritisak da djevojke moraju ostati djevice do braka.”
{slika}
Seksualna represija u Indoneziji uzrokuje mnogo problema za tinejdžerke oko neplaniranih trudnoća, seksualnog nasilja, nesigurnog pobačaja i visokih stopa smrtnosti. Pritisak da djevojke moraju ostati djevice do braka ne dozvoljava otvorenu i iskrenu raspravu između roditelja i djece o seksu, a kamoli diskusiju o pristanku i kontracepciji.
Prema podacima istraživanja indonezijskog zdravstva i demografije iz 2012. godine, stopa tinejdžerske trudnoće je 48 na 1.000. Približno dva milijuna Indonežanki se podvrgava pobačaju i 30 posto njih čine adolescentice. U 2010. godini nesiguran pobačaj činio je pet 5 do 11 posto u stopi smrtnosti majki u Indoneziji. Sigurni abortusi su jako ograničeni i dozvoljeni samo ženama koje su u velikoj opasnosti i onima koje su preživjele silovanje te im je čak i tada dopušten abortus samo ako je trudnoća u trajanju manjem od 40 dana.
Pitam se zašto Indonežanke moraju biti djevice prije udaje, kada nitko ne brine za djevičanstvo muškaraca. Ja sam feministkinja jer osporavam nejednakosti.
Egipat
Ghadeer Ahmed: “Mlade djevojke nemaju pravo donositi svoje odluke.”
{slika}
U siječnju 2012., na prvoj obljetnici revolucije od 25. siječnja, osnovala sam Facebook stranicu Girls’ Revolution. Počela je kao hashtag na Twitteru, koji sam koristila kako bih ohrabrila djevojke da dijele svoja iskustva diskriminacije temeljene na rodu. Shvatila sam da nisam jedina koja je bila izložena takvoj diskriminaciji.
U Egiptu, kada djevojka stupi u pubertet, prisiljena je podvrgnuti se sakaćenju genitalija, biti pokrivena velom i susresti se s društvenim stereotipovima. Mlade djevojke tretiraju se kao uzdržavane i bez prava na donošenje odluka. To ih sprječava da budu tko jesu i prisiljava ih da zadovoljavaju društvena očekivanja umjesto da slijede svoje snove.
Nisam znala ništa o feminizmu, dok nisam osnovala grupu na Facebooku. Odlučila sam se zvati feministkinjom jer žene nemaju pravo izbora, nemaju vlast nad svojim tijelom te njima upravlja patrijarhat.
Seksualno nasilje, u privatnim i javnim sferama, ekonomska nejednakost spolova, društveni stereotipi i politička opresija žena su još uvijek veliki problem u Egiptu.
Prevela i prilagodila Ana-Marija Špehar
