Nakon egipatske revolucije i silaska s vlasti Hosni Mubaraka dolazi vrijeme za nove demokratske izbore. Tijekom revolucije tisuće žena se pridužilo muškarcima na ulicama kako bi se izborile za demokratske reforme. Sada, kada se zemlja priprema za svoje prve post-revolucionarne izbore za studeni ove godine, izgleda kao da se žene nisu uspjele previše izboriti za svoja prava.
Prijelazna vlada
Egipat se trenutno nalazi u tranziciji, a parlamentarni izbori zakazani su za studeni ove godine, dok će se predsjednički izbori održati u proljeće (ožujak ili travanj) iduće godine. Mnogi od izvornih demonstranata koji su predvodili revoluciju još uvijek uspostavljaju svoje političke stranke kako bi se natjecali na predstojećim izborima. Međutim, izborni proces nadzirat će vojno-politički establishment, odnosno Vrhovno vijeće egipatskih oružanih snaga (SCAF) kao prijelazna vlada koji je ujedno usvojio izmjene i dopune postojećih izbornih zakona.
Mnogi od mladih aktivista tražili su proljetos da se donese novi ustav, umjesto održavanja nacionalnog referenduma o izmjenama i dopunama postojećeg ustava. No, referendum je održan u ožujku, a ustavne promjene odobrene su sa 77 posto glasova.
Izborni zakon
Nakon prvobitne izjave SCAF-a da će se parlamentarni izbori održati u lipnju, ipak su pomaknuti za studeni, kako bi se upravo novim političkim strankama dalo dovoljno vremena da se organiziraju i osmisle kampanju. Zapravo, parlamentarni izbori trebaju se održati u tri kruga:
28.11.-05.12. – prvi krug
14.12.-21.12. – drugi krug
03.01.-10.01. – treći krug
Potom bi se trebali održati izbori za šura vijeće 22. siječnja 2012. godine.
Izbore će nadgledati izborno povjerenstvo sastavljeno od egipatskih sudaca. Stranih promatrača neće biti, jer je tako odlučio SCAF.
Građani će glasovati pomoću svojih osobnih iskaznica, bez procesa registracije birača.
U roku od šest mjeseci od provedbe izbora gornji i donji dom parlamenta moraju izabrati ukupno 100 članova Ustavne skupštine koja će biti odgovorna za izradu nacrta novog ustava. Ustavna skupština mora ovaj nacrt napraviti u roku od šest mjeseci, a nakon toga mora se održati referendum u roku od 15 dana nakon što se odobri nacrt novog ustava.
Novim izbornim zakonom uveden je mješoviti izborni sustav, što znači da polovinu mjesta uzima pobjednik (winner-takes-all), a druga polovica bit će određena prema stranačkim listama, s tim da svaka stranka dobija broj mjesta razmjerno njenom udjelu u ukupnom broju glasova.
Osim toga, ministar obrane, kao privremeni predsjednik ima pravo imenovati 10 od 514 članova donjeg doma parlamenta. Dvije trećine gornjeg doma parlamenta bit će izabrano, dok će druga trećina ostati upražnjena, sve dok ne prođu predsjednički izbori, nakon čega će ih imenovati novi predsjednik. S tim da je broj mjesta u gornjem domu parlamenta povećan s 264 na 390 mjesta.
Zanimljivo je da je novim izbornim zakonom ukinuta kvota od 64 mjesta rezervirana za žene, a uvedeno je pravilo da svaka politička stranka na svojoj listi mora imati najmanje jednu ženu, međutim ne navodi se na kojem mjestu bi ona trebala biti.
Političke stranke
Formirana su dva bloka političkih stranaka. Jedan blok čini koalicija od 34 stranke pod nazivom Nacionalni demokratski savez i čine ga uglavnom islamističke stranke. Drugi blok zove se Egipatski blok i njega čini 14 stranaka, uglavnom lijeve, liberalne i građanske opcije.
Egipćanke u kampanji
Tijekom prosvjeda koji su doveli do svrgavanja bivšeg predsjednika Hosni Mubaraka Egipćanke su odigrale vrlo važnu ulogu i bile su u prvim “borbenim redovima” na trgu Tahir. Uistinu su vjerovale da će padom Mubarakovog režima konačno okusiti slobodu, slobodu koja će im dati pravo da žive u zemlji kao ravnopravne partnerice muškarcima. Međutim, u stvarnosti to baš i nije tako.
Bez sumnje se može reći da je politički položaj žena u Egiptu slab. Zastupljenost žena u gornjem domu parlamenta na snazi je tek 18 godina. Od 31 ministarstva, na čelu samo jednog je žena. U općinskim vijećima zastupljenost žena manja je od 3 posto.
Nekoliko žena imenovano je sutkinjama, te u posljednjih nekoliko desetljeća žene imaju pravo na razvod braka. No, dug je još put pred Egipćankama za postizanje jednakosti.
{slika}
Niti jedna žena nije sudjelovala u donošenju ustavnih amandmana u ožujku ove godine (koji je donesen sa 77 posto glasova). Niti jedna dopuna i izmjena ne odnosi se na ravnopravnost žena s tim da je privremena vlada suspendirala i onih 64 mjesta rezervirana za žene izbornim zakonom.
Osim toga, sam način kandidiranja ne ide na ruku ženama. Sastav parlamenta birat će se većinom glasova kroz stranačke liste. Svaka stranka dužna je napraviti popis kandidata na kojem mora biti barem jedna žena, ali ne postoji propis koji nalaže na kojem mjestu kandidatkinja treba biti. Velika je vjerojatnost da će kandidatkinje biti na dnu listi, što znači da će imati vrlo malu šansu da uđu u parlament.
Manji broj mjesta očekuje se da će biti popunjen kandidatima i kandidatkinjama koji će se pojedinačno natjecati, ali taj sustav također ne ide na ruku ženama, jer postoje kvote od 50 posto za poljoprivrednike i seljake.
Obzirom na navedeno, nedostatak ženske reprezentacije mogao bi imati dalekosežne posljedice. Na primjer, nakon izbora donosit će se novi ustav, a njega će predlagati odbor koji će biti sastavljen od 100 članova novog saziva parlamenta. Ako ne bude ženskih predstavnica to znači da nitko neće zastupati njihove interese.
Stoga, tijekom rujna Nacionalni demokratski institut (NDI) pokrenuo je kampanju, odnosno edukaciju žena kako bi savladale prepreke prilikom političke participacije. Za sada obuku je prošlo 78 žena u Kairu i više od 100 žena u Aleksandriji. Tijekom listopada obuka će se provesti u još nekoliko egipatskih gradova.
Obuka obuhvaća teme poput strategije i taktike, konstruiranja poruka, kontakta s biračima, istraživanja, javnog nastupa, samopromocije u okviru vlastite stranke, suradnje s medijima, korištenja socijalnih tema u političkim kampanjama te usvajanje znanja o kompleksnom izbornom zakonu.
Sudionice kažu da su zadovoljne edukacijom, da su dobile tehničke savjete od stručnjakinja i bivših parlamentarnih zastupnica.
Među stručnjacima i bivšim parlamentarnim zastupnicama tu su se našle Blagorodna Mingova Krepieva, makedonska političarka i diplomatkinja te Tamam Al Riyati, prva zastupnica u egipatskom parlamentu. Tu su bili i stručnjaci iz SAD-a, koji su vodili različite kampanje u SAD-u, kao i bivši dopisnik CNN-a, stručnjak za komunikaciju.
Jedna od sudionica treninga oduševljeno je izjavila: “Prije dolaska ovdje bila sam 40 posto uvjerena da ću se kandidirati, ali sada sam 99 posto uvjerena da ću se kandidirati na predstojećim izborima.”
Sudjelovanje žena u političkom procesu u Egiptu daleko je od idealnog. Kandidati se dodvoravaju islamistima, poduzetnicima i siromašnima. Nažalost, žene se još uvijek ne smatraju važnim faktorom, iako službeni podaci pokazuju da oko 20 milijuna žena ima pravo glasa.
Bothaina Kamel – prva kandidatkinja za egipatsku predsjednicu
Bothaina Kamel, rođena 18. travnja 1962. godine egipatska je novinarka, aktivistica, političarka i zagovornica demokracije.
Sebe opisuje kao socijaldemokratkinju i kaže da voli raditi samostalno. Bori se za jednakost svih vjerskih zajednica i protiv sektaškog nasilja.
U Egiptu je postala poznata vodeći radio emisiju “Noćne ispovijesti”. Emisija je započela s emtiranjem 1992. godine, a bavila se temama kao što su seksualno zlostavljanje, predbračni i izvanbračni seks. Program je obustavljen 1998. kada je Državni odbor za religiju rekao da emisija šteti ugledu Egipta i mladih.
Kratko vrijeme radila je i kao voditeljica na egipatskoj državnoj televiziji u emisiji “Molim da me razumijete” koja je otkazana 25. siječnja 2011. pola sata prije emitiranja, kada je već započela egipatska revolucija.
{slika}
Razvedena je i majka 20-godišnje kćeri.
Kamel je već dugo aktivna u prodemokratskim aktivnostima i bila je među prvim aktivistkinjama za vrijeme proljetne revolucije.
Ona je s još dvije kolegice 2005. osnovala pokret “Shay feen” ili u prijevodu “Mi vas promatramo” sa svrhom promatranja prvih višestranačkih izbora u Egiptu, nakon čega je napravila dokumentarac o svojim iskustvima.
Nedavno, objavila je svoju kandidaturu za predsjednicu Egipta o kojoj kaže slijedeće:
“Kada sam se kandidirala ljudi su prvo bili šokirani, nakon toga su me shvaćali olako, ali sada me prihvaćaju daleko ozbiljnije. Zemljom vlada stereotip da Egipćani neće glasovati za ženu, ali ja sam uvjerena da će ljudi glasovati za nekog tko im može pomoći. Ako sam spremna pomoći ljudima, oni će glasovati za mene.” Iako, autsajderica, pored dvojice glavnih muških kandidata, Mohameda El Baradeia i Amr Mousse, ona vjeruje da joj kampanja dobija zamah.
Premda još nije objavljen točan datum izbora, Kamel već putuje zemljom i pokušava stupiti u kontakt s ljudima koji su zaboravljeni od strane političke elite u Kairu.
Ona je svjesna da nema proračun kao glavni takmaci, nema tjelohranitelje, ali ima vojsku strastvenih pristaša gdje god se pojavi. “Od dana kada sam objavila svoju kandidaturu postigla sam puno. Prošla sam mnoga sela i unijela revoluciju diljem Egipta, a ne samo u velike gradove.” – kazala je.
Opisujući sebe kao socialdemokratkinju, ona sluša potrebe i prigovore manjina te kaže: “Slušam zahtjeve beduina, kopta, kršćana, radnika i svih ostalih različitih skupina iz svih dijelova zemlje.”
Slogan njezine kampanje je “Egipat je moj program”, a proizlazi iz njezinih iskustava tijekom 18-dnevne egipatske revolucije tijekom siječnja i veljače ove godine. Zapravo, prema Kamel revolucija još uvijek traje i ona upućuje kritike privremenoj vladi (SCAF-u) te kaže: “Znam da smo tek započeli revoluciju i predstoji nam još puno toga za učiniti. Nama nije potrebna samo politička revolucija već i društvena revolucija. Želimo izgraditi nove vrijednosti u Egiptu.”
Osvrčući se na ulogu žena u egipatskoj revoluciji, ona kaže kako su žene dale veliki doprinos u revoluciji, neke boreći se u prvim redovima i čineći žive štitove, a neke pak podupirući prosvjednike sa svojih prozora i balkona te dodaje: “Ja sam revolucionarka više nego išta drugo. Osobno sam se smatrala aktivisticom za prava i prije, ali sada sam uglavnom revolucionarka. Kada sam osjetila da nam revolucija izmiče između prstiju i da drugi pokušavaju uhvatiti svoj dio kolača, znala sam da moram učiniti nešto.”
Ono što nju osobno začuđuje je to da su starije generacije otvorenije i gostoljubljivije nego mlađe. Ona opaža kako zemljom odjekuje novi konzervativizam koji se širi među mlađom generacijom Egipćana, puritanskim načinom razmišljanja, te pokušajem smanjenja uloge žena u društvu i općenito sudjelovanja u javnom životu.
Bez obzira koliko stručnjaci govore da su joj šanse male i koliko je tisak ignorira i s koliko stereotipa je gledaju, ona ostaje borkinja i njezin rad s ljudima čini se kao da nije vezan striktno za izbore. Koliko god Egiptu treba lider/ica s vizijom za političke i gospodarske reforme, također mu je potreban i glas razuma koji će se žestoko boriti za malog čovjeka. Čini se da Kamel ima tu snagu.
Iako je mnogim Egipćanima još uvijek teško prihvatiti da bi mogli imati predsjednicu, to je lako za Kamel. Uz sve svoje zanimljivosti i sve svoje napore, ipak će ostati zapisana u povijesti kao prva žena koja se kandidirala za predsjednicu Egipta.
