Centar za edukaciji, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini organiziraju okrugli stol “Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece” sa kojeg vas izvještavamo uživo.
Stol će moderirati novinarka Helena Puljiz, a u programu će sudjelovati glumica Natalija Đorđević i pjesnikinja Sandra Anina Klarić. Na okruglom stolu govore Dr.sc.Branka Galić, Filozofski fakultet u Zagrebu, Doc.dr.sc. Dubravko Lepušić, Daniela Drandić, Udruga RODA, Dr.sc. Gorjana Gjurić, te Karolina Wieckiewicz, pravnica i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava, Poljska koja će održati izlaganje pod nazivom “Iskustvo zemlje u kojoj je pobačaj zabranjen – posljedice restriktivnog zakona u Poljskoj” te Dr.sc. Jasenka Grujić koja će govoriti kako unaprijediti spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena.
11:10
Nakon pozdravnog govora i uvodnog izlaganja glumice Natalije Đorđević, publici će se obratiti Dr.sc.Branka Galić sa Filozofskog fakulteta. U svojem izlaganju prikazat će različite prakse izvođenja abortusa kroz povijest, kako se prema njemu odnosila ne samo Crkva, već i država. Njezino izlaganje tematizira ‘regresiju ženskih reproduktivnih prava u RH: umjesto poštivanja, derogiranje i opstruiranje’.
11:25
“Reproduktivna politika i praksa u RH od 1990 – ih je regresivna. U godinama 1995. i 1996. pokušaji kriminalizacije pobačaja – Ministarstvo zdravstva i te Hrvatska stranka prava, a tada je osnovano i Hrvatsko katoličko liječničko društvo koje djeluje i do danas. Sve to potpomoglo je pro -life pokret 1990 -ih.”, govori Branka Galić.
Sociološka istraživanja u zadnja 2 desetljeća pokazuju kako nema značajne razlike u stavovima između pripadnika i pripadnica vjerskih zajednica i onih koji im ne pripadaju kada govorimo o pravu na pristup pobačaju.
“Hrvatskoj prijeti opasnost od još većeg derogiranja reproduktivnih prava od strane aktivista i aktivistkinja prolife pokreta u Hrvatskoj”, naglašava Galić, zbog čega daje podršku “feminističom diskursu samodeterminacije”.
11:30
Doc.dr.sc. Dubravko Lepušić održat će izlaganje nazvano “Prisilna trudnoća”.
“Već dvije godine postoje nedostupnost prekida trudnoće na zahtjev pacijentice u 6 od 28 zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj”, govori Lepušić.
Nakon što je prikazao regulaciju prava na pirstup pobačaju diljem Europe, naglasivši kako je pobačaj ilegalan samo na Malti, a pristup mu je znatno otežan u Poljskoj, Lepušić je zaključio kako Hrvatska, baš kao što je to govorila Galić, u ovome trenutku ide unatrag.
“Danas su žene u poziciji da brane prava stečena prije 40 godina, a podrška i pomoć liječnika, ali i muškaraca od ogromnog je značaja”, izlaže Lepušić.
Lepušić govori i o različitim načinima na koji prolife aktivisti i aktivistkinje manipuliraju informacijama i dovode velik broj žena u zabludu.
“Takozvane “Klinike za pobačaje” zauzimaju internetske domene koje dijele potpune dezinformacije ili pak manipuliraju informacijama – poput one da će 28 posto žena pokušati počiniti suicid nakon abortusa, a da će čak njih 14 posto to pokušati učiniti dva ili više puta. Takvim podatcima namjerno se žene dovode u zabludu”, izlaže Lepušić.
11:40
O nasilju i kršenju prava rodilja u hrvatskim rodilištima govori Daniela Drandić iz udruge RODA.
“Odluka o roditeljstvu je nešto za što se jednako moraju zanimati i muškarci i žene, ali konačnu odluku o rađanju mora donijeti žena”, rekla je za početak Drandić.
“Ženu se kažnjava kad odluči ostati trudna, zaključak je naše kampanje #PrekinimoŠutnju iz 2015. godine u kojoj su žene iznosile svoja iskustva s poroda.”
“Maknule smo tabu s onoga što se događa u rodilištu, na nama je da potičemo žene da javno o tome progovore jer je to jedini način da napravimo promjenu na razini sustava”, poručila je Drandić.
Drandić je izložila rezultate istraživanja prema kojima 1 od 3 žene kaže da joj je iskustvo poroda negativno utjecalo na raspoloženje nakon rođenja djeteta.
Nakon PrekinimoŠutnju Roda je provela anketu Sloboda rađanju, koja je pokazala porazne rezultate stanja u hrvatskim rodilištima, objasnila je Drandić. “U 3 od 4 slučaja zdravstveni djelatnici nisu se ženi u rađaonici predstavili”, samo je jedan od zabrinjavajućih nalaza ankete.
Nakon svega postavlja se pitanje jesu li reproduktivna prava samo za žene koje ne žele djecu? Mi mislimo da se mora više govoriti o reproduktivnim pravima žena koje odluče zadržati trudnoću i da žene imaju pravo na adekvatnu medicinsku skrb”, zaključila je Drandić i dodala da medicinski potpomognuta oplodnja također mora biti postavljena na agendu.
11:55
Dr.sc. Gorjana Gjurić govorit će o pravosudnim i medicinska prisilama nad ženama u trudnoći i porodu.
“Prava zigote, embrija i fetusa izdigla su se iznad prava žene. Ženi su oduzeta njezina ljudska prava, uključivo i pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece”, govori Gjurić.
{slika}
“Neke od prisilnih medicinskih intervencija koje se izvode nad ženama ne stavljajući njihov interes i život na prvo mjesto su – prisilan carski rez, prisilna transfuzija, prisilna cercalge, prisilna fetalna kirurgija, prisilni CTG, prislino testiranje na HIV, droge i takozvana ‘posthumna trudnoća'”, govori Gjurić.
Ispričala je i iskustvo sudjelovanja na ginekološkom kongresu održanom na Plitvicama o kojem smo na Libeli redovito izvještavale, a intervju s Danielom Drandić o cijelom kongresu možete pročitati ovdje.
“Na nedavnom ginegološkom kongresu koji se odvijao na Plitvicama mnogo razmatranja bilo je na temu kada žena odbija biti podvrgnuta carskom rezu kako je uvjeriti da njemu pristupi ili sudskim nalogom natjerati ženu da mu pristupi, a to bi trebala biti krajnja instanca”, govori Gjurić.
“Smatram kako je važno istaknuti da ono što se događa trudnoj ženi se ne događa ni jednom muškarcu, ali ni nijednoj ženi koja nije trudna – ovdje se radi o diskriminaciji žene i to upravo zbog trudnoće”, zaključuje.
12:10
Savjetnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Josip Grgić, upoznao je okupljenu publiku s redovitim izvješćima koja ured Pravobraniteljice predaje Hrvatskom saboru. O ovogodišnjem izvješću također smo pisale na Libeli, a više možete vidjeti ovdje.
“Klinike za pobačaje o kojima je govorio dr. Lepušić prijavili smo Ministarstvu uprave i Ministarstvu zdravlja zbog lažnog predstavljanja i manipulacija informacijama, međutm, naše prijave nisu bile uspješne budući da nam je iz Ministarstva rečeno kako nema elemenata kazenog djela”, rekao je savjetnik Pravobraniteljice.
12:15
Karolina Wieckiewicz, pravnica i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava, Poljska koja će održati izlaganje pod nazivom “Iskustvo zemlje u kojoj je pobačaj zabranjen – posljedice restriktivnog zakona u Poljskoj”.
“U Poljskoj je pitanje pobačaja regulirano od strane političara i Crkve, žene i društvo nitko ništa nije pitao“, rekla je Wieckiewicz
“Crkva je krajem 80-ih imala veliki utjecaj na pitanje prava na pobačaj i od tada traje ključna uloga Crkve u reguliranju reproduktivnih prava žena, a nijedna Vlada nije bila dovoljno jaka da tomu stane na kraj.”
“Legalan pobačaj je teško dostupan, bolnice zahtijevaju dodatne procedure, komisije, a neke bolnice uopće ne obavljaju pobačaj. U nekim slučajevima u cijelim županijama nema bolnice u kojoj se izvodi pobačaj, a institucije ne reagiraju na tu nepravilnost”, prikazala je stanje u Poljskoj, u kojoj je pobačaj legalan samo u rijetkim slučajevima.
“Žene koje imaju novca i mogu otputovati, idu u inozemstvo. Sigurnije je, a nije puno skuplje nego u Poljskoj”, nastavila je Wieckiewicz objašnjavati pojavu pobačajnog turizma.
“Žene će uvijek obavljati pobačaj i zabranama se to neće spriječiti. Međutim, zabrana pobačaja kreira atmosferu straha i šutnje i žene ne žele pokrenuti nikakve postupke protiv liječnika i bolnice”, rekla je poljska aktivistkinja.
“Restriktivan zakon o pobačaju znači i restriktivan odnos prema drugim reproduktivnim i seksualnim pravima, prema LGBT pravima, itd. Zakon kreira i javno mnijenje, nekad je pobačaj bio normalan zahvat, danas više ne. Nadam se da Hrvatska neće otići poljskim putem”, zaključila je.
12:30
Dr.sc. Jasenka Grujić smatra kako bi se u Republici Hrvatskoj značajno unaprijedila seksualna i reproduktivna prava kada bi se samo političari i političarke držale zakona ili slušale preporuke Ujedinjenih naroda, odnosno, CEDAW odbora.
“Inicijativa za regulaciju priziva savjesti u medicini sastavila je velik broj preporuka kako prakticirati priziv savjesti. Iako ga apsolutno ne podržavam priziv savjesti, smatram da su takve preporuke nužne s obzirom na stanje u RH”, govori Grujić.
Naglašava kako je važno uvesti mogućnost prekida trudnoće medikametoznim postupkom na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, a ne samo u Rijeci kao što je to danas moguće.
“Nužno je prihvatiti smjernice stručnih društava (FIGO, ICM, IPA, WRA, WHO) za postupak certificiranja rodilišta u “rodilišta – prijatelji majki”. Dok ćemo na to sigurno dugo čekati, ono što je moguće odmah je imeplementacija Povelje o pravima majki”, poručuje Grujić.
Organiziranje savjetovališta za spolno i reproduktivno zdravlje pri domovima zdravlja, zavodima za javno zdravstvo i stacionarnim zdravstvenim ustanovama, ali i osnivanje Povjerenstva za reproduktivno zdravlje pri Ministarstvu zdravlja s ciljem izrade Nacionalne strategije za spolno i reproduktivno zdravlje još su neke od mjera koje je nužno provesti kako bi se unaprijedilo spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena.
“Za realizaciju nediskriminacije žena de jure i de facto nužno je odvojiti Crkvu od države, poručila je Direktivom Europska unija. No, kod nas sekularizam je kod nas ugrožen”, govori Grujić.
12:40
Moderatorica Helena Puljiz najavljuje Sandru Aninu Klarić koje će pročitati pjesmu o slobodi žena, a nakon čega će biti pročitano pismo podrške studenata i studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
“Smatramo da su dva najpogubnija načina klerikalizacije – klerikalizacija obrazovanja i klerikalizacija medicine jer u prvom slučaju se pokušava klerikalizirati ljudski um, a u drugome ljudsko tijelo”, stoji u pismu Plenuma Filozofskog fakulteta koje je pročitala Helena Puljiz.
U raspravi su se otvorila dodatna pitanja o pravu na priziv savjesti te seksualnom odgoju mladih. Dr. Lepušić je objasnio da postoje države u kojima je priziv savjesti u medicini, poput Švedske i Islanda, potpuno zabranjen. Što se eduakcije mladih tiče, istaknuo je, dobar je primjer Finska koja uz pomoć seksualnog odgoja u školama ima najmanje problema sa spolno prenosivim bolestima kod mladih te sa maloljetničkim trudnoćama.
U Hrvatskoj je to ponešto drugačije. Niti imamo seksualni odgoj u školama niti su mladi educirani o kontracepciji, a u nekim slučajevima im se kontracepcija i brani. Silvija Stanić iz Udruge roditelja Korak po korak spomenula je kako se u ustanovama socijalne skrbi, koje su u sustavu poptuno pod Ministarstvom socijalne politike i mladih, ali povezane s vjerskim organizacijama poput Caritasa, provode vjerski principi koji se prisilno primjenjuju na sve korisnice. To su ustanove u koje dolaze djevojke s problematičnim trudnoćama, trudne maloljetnice za koje se nema tko brinuti i koje tamo smješta Centar za socijalnu skrb, a tamo im se, kaže Stanić, nakon trudnoće i nakon što postanu maloljetne majke, ne dozvoljava korištenje kontracepcijskih sredstava.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
