Dok nezaposlenost vrtoglavo, ali postojano raste, a vjerojatnijim se čini osvojiti zgoditak na lutriji nego doći do radnog mjesta, pogotovo ako ste već imali ‘sreću’ postati dio neke marginalizirane i/li socijalno osjetljive skupine, izlaz bi mogao biti socijalno poduzetništvo. Tako je to primjerice u Europskoj uniji gdje je socijalno poduzetništvo prepoznato kao sve važniji dio ekonomije, no u Hrvatskoj po tom pitanju, u najboljem” slučaju i dalje vlada nerazumijevanje i/li nezainteresiranost, a u najgorem namjerno opstruiranje.
Premda se Vlada konačno sjetila uvesti reda u poslovanje neprofitnih organizacija što je za svaku pohvalu, zabrinuta lica u organizacijama civilnoga društva strepe od mogućih posljedica po socijalno poduzetništvo i upozoravaju da je potrebno hitno doraditi Prijedlog zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, koji se trenutno nalazi u Saboru u prvom čitanju. Uostalom, za uspješno povlačenje sredstava iz europskih fondova Hrvatska mora osigurati uvjete za razvoj socijalnog poduzetništva.
Poluga za izlazak iz krize – zna li to hrvatska Vlada?
“Uvjeren sam da ne možemo imati trajne gospodarske učinke bez socijalne kohezije, a socijalno gospodarstvo sastavni je dio novog modela rasta koji stvaramo, koji je uključiviji i zeleniji te moramo poduzeti sve što smo u mogućnosti kako bismo stvorili sustav koji će ih poticati na daljnji razvoj”, istaknuo je Michael Barnier, povjerenik Europske komisije za unutarnje tržište i usluge, govoreći na velikoj konferenciji o socijalnom poduzetništvu koju su sredinom siječnja u Strasbourgu organizirali Europska komisija, Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) i Grad Strasbourg.
Socijalno poduzetništvo, kojemu primarni cilj nije maksimizirati profit, važan je stup europskog gospodarstva koji predstavlja oko 10 posto BDP-a i u njemu je zaposleno više od 11 milijuna radnika ili 4,5 posto aktivnog stanovništva EU. Jedna četvrtina svih novih poduzeća osnovanih svake godine upravo je socijalno poduzeće, a taj se broj u Francuskoj, Finskoj i Belgiji penje čak na jednu trećinu. Stoga ne čudi da se socijalnu ekonomiju smatra važnom polugom za izlazak iz ekonomske krize i za borbu protiv siromaštva, posebno ranjivih skupina. U Hrvatskoj, međutim, ta je priča usprkos nekoliko svjetlih primjera i dalje tek u povojima, a tamo bi, ne dođe li do promjena, mogla i ostati.
Barijere socijalnom poduzetništvu u Hrvatskoj
Premda organizacije civilnoga društva pozdravljaju uvođenje načela dobrog financijskog upravljanja i kontrola koje se očituju kroz namjensko, racionalno i transparentno raspolaganje financijskom i nefinancijskom imovinom neprofitnih organizacija, GONG upozorava na nekoliko ključnih manjkavosti Nacrta prijedloga Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.
Riječ je o obavezi osnivanja profitnog oblika pravne osobe za potrebe obavljanja gospodarske djelatnosti ukoliko organizacija ostvari više od 230.000 kuna prihoda godišnje,naime, odredbe članka 33. aktualnog zakonskog prijedloga u potpunosti ignoriraju osnovno načelo rada neprofitnih organizacija – načelo neprofitnosti i reguliraju već reguliranu materiju u Zakonu o porezu na dobit, a i krše Ustavom zajamčenu slobodu udruživanja opovrgavajući smisao i svrhu postojanja organizacije neprofitnog karaktera.
Prijedoga Zakona također nije proporcionalan cilju i svrsi koja se želi postići, a to je sprječavanje i razotkrivanje organizacija koje za poslovne potrebe zloupotrebljavaju neprofitni pravni status dok istovremeno narušava pravila tržišnog natjecanja na štetu neprofitnih organizacija jer im priječi priječi pristup tržištu. Ne vodeći računa o obvezama Vlade da uspostavi poticajan pravni i institucionalni okvir za razvoj socijalnog poduzetništva, koji je preduvjet za povlačenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda, stvara potencijalne barijere za razvoj socijalnog poduzetništva.
Osim toga, suprotan je Nacionalnoj strategiji stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva (2012-2016.), kao i prijedlogu Nacrta Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti (2014-2012.), a u pitanje dovodi dugoročnu samoodrživost organizacija civilnog društva jer će se negativno odraziti na stabilnost radnih mjesta u neprofitnim organizacijama što je pak suprotno strateškim programima financiranja organizacija civilnog društva unazad deset godina, upozorava GONG.
Skretanje pažnje i prolongiranje problema
Naime, ono što je problematično jest da ne postoje jasni i striktno definirani kriteriji temeljem kojih se djelatnost neprofitne organizacije smatra gospodarskom djelatnošću kada ona ima isključivo obilježje javnih usluga pruženih u cilju opće dobrobiti. Prema neslužbenim podacima, u Hrvatskoj oko tisuću neprofitnih organizacija plaća porez na dobit na gospodarsku aktivnost, ali ne postoje službeno objavljeni podaci o kojoj je aktivnosti riječ, niti je službeno objavljena lista tih organizacija. No, predloženi Nacrt Zakona uopće ne nudi rješenje tog problema, već proizvoljno određuje granicu od 230.000 kuna prihoda ostvarenih u jednoj godini i osnivanje trgovačkog društva.
Stoga, zbog svega navedenog GONG, između ostalog, predlaže da neprofitne organizacije mogu obavljati gospodarske djelatnosti, ali ne radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe, već ako pritom ostvare višak prihoda nad rashodima, on se mora, sukladno Statutu i Financijskom planu, koristiti isključivo za ostvarenje ciljeva utvrđenih Statutom, a one su dužne podnositi dodatno godišnje izvješće o prihodima i rashodima ostvarenima od gospodarske djelatnosti.
Proizvodnja promjene na bolje
“S vladinog nivoa je važno imati razumijevanja za socijalno poduzetništvo, jer riječ je o modelu koji stvara radna mjesta. Svaka vlada treba razumjeti kako socijalno poduzetništvo poticati u svojem kontekstu, a očito je da se u tome sada ima i podrška Europske komisije”, kazala je u razgovoru za tportal Ariane Rodert, članica EGSO-a i stručnjakinja za socijalno poduzetništvo s dugogodišnjim iskustvom i zaključila: “Vjerujem u socijalno poduzetništvo jer se cijeli sektor pokazao otpornijim na krizu od ostatka ekonomije, jer su sačuvana radna mjesta i jer proizvodi promjenu na bolje.”
U slučaju Hrvatske na tom polju još ima mnogo posla, između ostaloga i po pitanju edukacije javnosti, a očito i donositelja i usvajatelja (političkih) odluka, o mogućnostima socijalnog poduzetništva, tim više jer u Hrvatskoj već egzistiraju uspješne priče, poput socijalne zadruge Humana Nova, o kojoj smo već pisali, a koja potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih društveno isključenih osoba kroz proizvodnju i prodaju kvalitetnih i inovativnih tekstilnih proizvoda od ekoloških i recikliranih materijala za domaće i inozemna tržišta. Tu je osim Humane Nove i ostatak ekipe iz ACT-a (Autonomni centar), a riječ je o Cedri (Cluster za društvene inovacije i razvoj) iz Čakovca, potom udruge Slap iz Osiijeka te Alfa Albona i Istra Smart Point iz Labina.
Primjeri njihova rada odlično pokazuju što socijalno poduzetništvo može učiniti za primjerice ruralni razvitak i ekonomski razvoj neke lokalne zajednice ili regije potičući zapošljavanje i socijalno uključivanje. Uostalom, na što (ni)je mislila Vlada kad je u javnu raspravu uputila nacrt prijedloga Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti gdje velike nade polaže upravo u razvoj socijalnog poduzetništva ako ga ovako predloženim zakonom kani zapravo sputavati?
{slika}Članak je objavljen u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.
