Prevela Josipa Majić
Intern-American Development Bank (IDB) u svom novom istraživanju tvrdi da autohtoni naseljenici, potomci Afrikanaca, i žene u Latinskoj Americi zarađuju značajno manje novaca od njima nadređenih bijelih muškaraca sličnog godišta i razine obrazovanja.
Istraživanje je temeljeno na masovnom proučavanju 18 nacija regije tijekom posljednjih 15 godina i prema 76 strana dugačkoj studiji zaključeno je da su razlike još naglašenije u privatnom sektoru.
Naslovljeno ” Novo stoljeće, Stare nejednakosti”, izvješće IDB-a zaključuje kako su žene istog godišta i razine obrazovanja u prosjeku plaćene 17% manje od njihovih muških kolega.
Za manjine – definirane kao ljude koji su se u anketi izjasnili kao autohtoni stanovnici, crni ili tamnoputi te kao govornici autohtonih jezika – razlika u plaćama još je veća te u prosjeku iznosi 28%.
“Mjere za smanjene ovih nejednakosti još uvijek nisu dostatne” pojašnjava Hugo Nopo, autor istraživanja i IDB-ov ekonomist te dodaje: “Ovo je mnogo više od tek moralne nužnosti. Ovo je esencijalna strategija za smanjenje siromaštva u ovoj regiji”.
Istraživanje je uspoređivalo plaće među pojedincima s jednakim demografskim i poslovnim karakteristikama – uključujući dob, razinu obrazovanja, mjesto stanovanja i kategoriju zaposlenja.
Osim Bolivije i Brazila istraživanje uključuje i Argentinu, Čile, Kolumbiju, Dominikansku Republiku, Ekvador, Meksiko, Peru, Paragvaj, Urugvaj, Venezuelu te pet država Središnje Amerike u kojima se koristi španjolski jezik.
U istraživanju se koristila nova metodologija dizajnirana za bolja mjerenja individualnih karakteristika i iskustva u pojašnjenju razlika među plaćama u svrhu izoliranja specifičnih faktora koji su mogli doprinijeti nejednakosti.
Nopo tvrdi kako su prethodne metodologije “Bile sklone pretjerivanju u ulozi diskriminacije te drugih karakteristika koje nisu specificirane kako bi objasnili nejednakost u plaćama”. U prosjeku, petina od ukupne rodne razlike među plaćama ne može se objasniti zbog razlike u pojedincima ili karakteristikama pojedinog posla.
Po pitanju rodne razlike među plaćama, istraživanje zaključuje kako muškarci zarađuju više od žena, bez obzira na dob, razinu obrazovanja, veličinu kompanije i bez obzira na podatak jesu li žene poduzetnice, zaposlenice ili poslodavke.
Jedine iznimke su u poljoprivrednim, seoskim krajevima gdje žene zarađuju jednako kao i muškarci.
Razlika znatno varira od države do države. Muškarci zarađuju 30% više od jednako starih i jednako obrazovanih žena u Brazilu i 26% više od žena u Urugvaju. No zato su u Boliviji i Gvatemali razlike među plaćama gotovo zanemarive.
Najmanje razlike među plaćama pronađene su među mlađom populacijom s fakultetskom diplomom, takva radna snaga sklona je zapošljavanju u velikim kompanijama gdje su menadžeri prisiljeni transparentno dodjeljivati plaće.
Dakako, razlike su manje među radnicima zaposlenima u velikim i formalnim gospodarstvima, a veće među zaposlenicima manjih kompanija u neformalnim gospodarstvima.
Najveće su razlike među radnicima s najnižim primanjima koji žive na ruralnim dijelovima grada i nemaju završenu srednju školu.
Istraživanje je također pokazalo kako se razlike među plaćama povećavaju sa starosti zaposlenika te da žene s djecom imaju najveće šanse za dobivanje otkaza, osobito neposredno nakon poroda.
“Mjere kao što su dopuštanje povratka na posao nakon poroda te bolje opskrba njege za djecu mogu znatno doprinijeti smanjenju razlika u plaći.” dodaje Nopo.
Po pitanju etničkih razlika istraživanje je uspjelo obuhvatiti samo 7 od 18 država jer ostale nisu imale potrebne informacije o stanovništvu. Sedam država uključenih u istraživanje su Bolivija, Brazil, Čile, Ekvador, Gvatemala, Paragvaj i Peru.
U prosjeku većinsko stanovništvo zaradi približno 40% više od manjina i autohtonih stanovnika – no kada se dob, spol i razina obrazovanja uzme u obzir razlika je pala na 28%.
Najveća je razlika u Brazilu (30%); Gvatemali (24%) i Paragvaju (22%). Najmanje su razlike u Ekvadoru (4%) i Čileu (11%).
Također, najveće su etničke razlike među onima s ekstremnom raspodjelom primanja: s najvećim i najmanjim plaćama. Jednako tako je dokazano da su najveće razlike među muškarcima, starijim zaposlenicima i ruralnim obrtnicima.
Izolirajući zasebne faktore koji su pridonijeli stvaranju nejednakosti, istraživanje je dokazalo da je čak polovica razlike u plaćama među bijelcima i manjinama zbog razine obrazovanja i kombinacije drugih individualnih karakteristika posla koje u ovom slučaju zadovoljavaju bijelci, a ne manjine.
“Etnička nejednakost u plaćama povezana je s okupacijskom segregacijom, dok su manjine nedovoljno zastupljene u sektoru poslodavaca gdje su plaće znatno više” govori Nopo. “Kao u rodnim nejednakostima teško je pronaći pripadnika manjine, primjerice, zaposlenog kao direktora”.
Dok su društvene i razvojne politike ohrabrivale proširenje upisa djece i školu kao i nastavka njihovog obrazovanja, nalazi nameću pitanja o kvaliteti i relevantnosti obrazovanja koje manjinsko i ugroženo stanovništvo dobiva.
“Nedovoljna kvaliteta obrazovanja može dati odgovor na pitanje zašto se siromašnim manjinama obrazovanje manje isplati” poručuje Nopo.
Osim proširenja ustanova a dječju skrb, istraživanje sugerira da se prihvate i ostale mjere koje bi mogle pomoći manjinama da prebrode postojeće zapreke, uključujući veće investicije u sektor javnog obrazovanja kao i programe i tečajeve za edukaciju manjina kako bi bili radno sposobni.
Istraživanje također traži da se posebna pažnja posveti ženama u manjinskim etničkim skupinama, koje trpe diskriminaciju kao žene i kao pripadnice manjine.
